80. rođendan FEĐE ŠEHOVIĆA
počast 80 rođendana     FEHIMA FEĐE ŠEHOVIĆA uistinu velikana hrvatske i bosansko hercegovačke knjževnosti,Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju je u svojim prostorijama održala u subotu/13.3.2009g./ knjževnu večer posvećenu ovom ekskluzivnom intelektualcu,piscu,pedagogu i teatrologu,književnom stvaratelju koji je literalnim plodnim opusom obilježio drugu polovicu dvadesetog stoljeća pa naravno i ovo prvo desetljeće trećeg milenija! Naime,moj profesor Fehim Feđa Šehović u mirnoći svoga doma u konavoskoj Vitaljini i dalje mijesi ipeče nova remek djela svoje grandiozne duhovnosti i duhovitosti     na nehinjenu radost svojih čitatelja!Sa ponosom ističemo da je ovaj bošnjački i hrvatski književnik, najbolji dubrovački literat,sljedbenik Marina Držića Vidre lapidarno uklesao svoje ime u sam vrh književnog stvaralaštva! Sa žaljenjem podvlačimo da gradske i državne institucije nisu dovoljno valorizirale kolosalan doprinos profesora Feđe Šehovića hrvatskoj književnosti i kulturi uopće!   Dragi moj profesore,neka ti je sretna ova sjajna obljetnica i molim Te stvaraj još dugo     rojeve svojih britkih i sočnih riječi,jer Ti njih nitko pa ni zločesti ne mogu oteti ni izbrisati! «A zločesti ne mogu na dobročestu mjestu stajati»!! Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ    Detalji...
MEDŽLIS IZ U ZADRU
U Zadru otvoren medžlis Islamske zajednice Medžlis u Zadru Datum objave: 15.05.2011 12:53 Predsjednik Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj Ševko efendija Omerbašić u Zadru je svečano otvorio medžlis Islamske zajednice, u kojem će oko 1.500 vjernika islamske vjeroispovijesti sa zadarskoga područja od danas održavati svoje vjerske obrede U nazočnosti velikoga broja vjernika, imama iz cijele Hrvatske, predstavnika lokalnih vlasti i Katoličke crkve, okupljenima se obratio predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija Ševko Omerbašić koji je istaknuo kako je ovo veliki i povijesni dan za zadarske muslimane. 'Na realizaciji ovoga projekta, odnosno izgradnji ovoga objekta intenzivno se radilo više od pet godina. Evo i uspjeli smo. Posebno mi je drago da je islamski vjerski centar u Zadru dovršen u mome mandatu', istaknuo je muftija Ševko Omerbašić . 'Ovo je poseban dan i za nas kršćane, katolike, jer i nas kršćane raduje vaša radost. Ne možemo ne biti velikodušni u toj radosti. Moramo znati da i drugi i drugačiji moraju imati svoje prostore i mjesta molitve. Svugdje, pa i u Hrvatskoj i BiH, potrebno nam je puno više duhovnosti i dijaloga,' poručio je fra Josip Sopta, provincijal zadarske franjevačke Provincije Sv. Jeronima, koji je završavajući svoje obraćanje izazvao posebno oduševljenje i pljesak okupljenih poručivši 'selam alejkum', što na arapskom jeziku znači 'neka je mir'. 'Na poseban način i s posebnim zadovoljstvom pozdravljam sve moje sugrađane islamske vjeroispovijesti. Izražavam zadovoljstvo u svoje ime i ime cijeloga grada što je konačno otvoren ovaj vjerski objekt za potrebe naših sugrađana islamske vjeroispovijesti. Ovo je veliki događaj za naš grad i ja mu se doista veselim', rekao je gradonačelnik Zadra Zvonimir Vrančić . Taj muslimanski vjerski objekt nalazi se u gradskom predjelu Vidikovac, u blizini Osnovne škole 'Bartola Kašića'. Novi medžlis smješten je u dvoetažnoj zgradi površine 200 metara četvornih. Kupljen je i opremljen donacijom iz Katara u iznosu od oko 250.000 eura. U prizemlju zadarskoga medžlisa smješten je mesdžid - molitveni prostor u kojem vjernici svakoga petka obavljaju džumu, a tu je i divanhan - prostorija za druženje. Na katu zgrade smješteni su uredi i stan za prvog zadarskog imama, Ćamila efendiju Bašića, koji je u Zadar došao iz Velike Kladuše. Otvorenjem medžlisa Zadar je postao 15 grad u Hrvatskoj koji ima takav muslimanski vjerski objekt. Inače, čast da otvori zadarski mesdžid pripala je Aliji Mušiću iz Bihaća, koji je donirao 2 tisuće eura, što je bio najveći pojedinačni dar za novu zgradu.  Detalji...
OTPOR ZABORAVU
U Podgorici održana tribina "Otpor zaboravu - šesnaest godina od deportacije bosanskih izbjeglica" NAKON 16 GODINA OD ZLOČINA DEPORTACIJE - CRNOGRSKE VLASTI I DALJE ŠUTE Povodom 16 godina od ratnog zločina hapšenja i deportacije više od 100 Bošnjaka, koje su crnogorske vlasti uhapsile i isporučile jedinicima Radovana Karadžića a koji su nakon toga svirepo mučeni i ubijeni, u Podgorici je održana tribina pod nazivom "Otpor zaboravu - šesnaest godina od deportacije bosanskih izbjeglica". Tribinu su organizovali Centar za građansko obrazovanje", "Incijativa za ljudska prava" i podgorički nedjeljnik "Monitor". O ovom do sada nekažnjemom zločinu, govorili su direktor «Monitora» Miodra Perović, direktorica beogradskog Fonda za humnitarno pravo Nataša Kandić, novinaraka "Monitora" Milka Tadić Mijović, advokat porodica deportovanih Dragan Prelević, direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević, Slobodan Pejović, penzionisani inspektor Centra bezbjednosti Herceg Novi, koji je jedini pristao da javno govori o zločinu koji su u maju 1992. godine počinile crnogorske vlasti i policija ove države, i publicista i novinar Šeki Radončić, koji je o deportaciji Bošnjaka napisao knjigu "Kobna sloboda" i snimio film "Karneval" i time trajno ostavio svjedočanstvo o ovim sramnim trenucima crnogorske historije. Pisutni na tribini prvo su čuli tonsku ispovjest Have Bosno čiji je suprug Esad bio među deporotovanim Bošnjacima. U potresnoj ispovijesti Hava Bosno je govorila o užasnim dešavanjima tih majskih dana prije šesnaest godina. Ona je kazala da su «crnogorski policajci bili kao psi lovci kada su upali u avliju kuće u kojoj su oni boravili na Crnogorskom primorju». Tijelo njenog supruga pronađeno je prošle godine, obezglavljeno. Bio je sahranjen u srpskom groblju na Bežaniji kod Beograda o čemu je Hava Bosno obaviještena u julu prošle godine. Nakon zločina pristupilo se organizovanom uništavanju dokumentacije -Mi nismo išli u Crnu Goru da prodajemo naše mrtve, išli smo da tražimo prvadu - kazala je Hava Bosno povodom sudskih procesa koje su pokrenule porodice deportovanih pred crnogorskim sudovima. Jasenka Titorić, predsjednica Udruženja porodica deportovanih, u emitovanoj tonskoj izjavi, ocijenila je da se sudski procesi vode protiv izvršilaca a ne nalogodavaca te da je sve skupa samo farsa i dodatno obesmišljavanja zločina deportacije. Advokat porodica deportovanih Bošnjaka, Dragan Prelević kazao je da Vlada Crne Gore daje obavezujuću uputstva tužilaštvu nakon prvostepenih presuda, kako bi svi predmeti koji su u Višem sudu bili ponovo vraćeni prvostepenoj instanci. Novinar i publicista Šeki Radončić izjavio je da «iskreno žali što nema predstavnika vlasti na ovoj tribini ali, to je samo, kako je kazao, «kontinuitet ovog zločina.» -Nakon što su porodice pokrenule zvanične postupke protiv MUP-a Crne Gore pristupilo se organizovanom uništavanju dokumentacije. U Skupštini Crne Gore i MUP-u. Ni gospodin Ranko Krivokapić, ni gospodin Jusuf Kalamperović nisu našli za shodno makar da ukore nekoga za novi zločin nad tim ljudima - podsjetio je Radončić. On se posebno osvrnuo na izjavu Filipa Vujanovića koji je ove godine kazao da je «Crna Gora izbjeglice dočekivala širom raširenih ruku i srećno ispraćala svojim kućama.» -Gospodo, ja vas pitam, koji to sudija u jednoj Crnoj Gori, nakon ovakve izjave predsjednika države smije da sudi pošteno i korektno i po zakonu? Filip Vujanović kaže da su ti ljudi srećno ispraćani kućama, a mi većini tih ljudi ne možemo ni kosti da pronađemo. Ovom ciničnom, nehumanom izjavom koju nisu davali čak ni Milošević ni Tuđman, koji nisu tako govorili o svojim žrtvama, Filip Vujanović je preuzeo punu odgovornost za opstrukciju ovog sudskog procesa. On je preuzeo ključnu odgovornost u pranju krvavih ruku za ovaj zločin. Nakon 16 godina opet ću ponoviti - Crna Gora mora sa ovim slučajem da se suoči - moralno, materijalno i krivično - poručio je Šeki Radončić. U ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike Radončić uručio priznanje Pejoviću Na tribini je Slobodanu Pejoviću, jedinom policajcu u Crnoj Gori koji je pošteno, iskreno svjedočio o ratnom zločinu nad izbjeglim Bošnjacima, uručena je zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. Slobodan Pejović je nakon prijema zahvalnice kazao da ovo visoko prizanje koje mu je dodijelio KBSA, a koje mi je uručio prijatelj Šeki Radončić jako ga je obradovalo. -Ponosan sam na ovu Zahvalnicu a istovremeno srećan iz više razloga. Kao prvo dobijam zahvalnicu od bratskog naroda, od naroda nad kojim su u ovom zadnjem ratu izvršeni brojni zločini, čak i genocid. Na žalost, moram reći i da sam nesrećan - nesrećan zbog uloge Crne Gore koju je imala u svim tim dešavanjima, posebno u Crnoj Gori. Ovo priznanje ne pripada samo meni, ono pripada i Crnoj Gori, ali onoj antiratnoj, liberalnoj i građanskoj Crnoj Gori, onoj koja je, kada je na prostorima bivše Jugoslavije vladao mrak i fašizam - stala uz žrtve. A žrtve su bile bosansko-hercegovački Muslimani. Htio bih samo da se osvrnem na svjedočenja koja su ovih dana dali neki visoki crnogorski policajci iz onog vremena. Rekao bih loši glumci a još gori policajci. Sve neistine; istina je jedino ovo što ću da kažem. Te famozne noći u toj naredbi-depeši koju je potpisao tadašnji ministar policije Pavle Bulatović pisalo je: «Sve Muslimane iz Bosne i Hercegovine, starosti od 18 do 70 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore treba hapsiti, privesti, zadržati i predati vlastima Republike Srpske». Ovo je istina, drugo su sve laži. I na kraju, želio bih da se zahavalim Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike, da poželim svaku sreću njima i njihovoj domovini Bosni i Hercegovini» - poručio je Slobodan Pejović. Prisutnima na tribini obratio se i Emil Redžematović iz Plava koji je u svojoj kući u Herceg Novom, pružio utočište izbjeglim Bošnjacima. Njih četvoricu iz kuće je odvela crogorska policija u nepovrat. Sa tribine organizovane povodom 16 godina od deprotacije Bošnjaka iz Crne Gore, o individulanoj odgovornosti za ovaj zločin tadašnje vlasti u čijem vrhu su bili Milo Đukanović, Momir Bulatović, Svetozar Marović, posebno je bitan govor profesora podgoričkog Univerziteta Milana Popovića, koji je nedavno dobio pismo prijeteće sadržine zbog javnog iznošenja kritičkih stavova o crnogorskoj vlasti. Popović je kazao da kao građanin i profesor Univerziteta predlaže da predsjednik Vlade Crne Gore Milo Djukanović podnese neopozivu ostavku ali pošto je to malo vjerovatno a on je to ovih dana demonstrirao na neronovski način, onda poziva paralmentarne stranke da pokrenu pitanje nepovjerenja predsjedniku Vlade čak iako unaprijed znaju da nemaju većinu za to. Jer, to će imati simboličnu, političku težinu. Objektivna politička odgovornost -Pozivam državno tužilaštvo da razmotri brojne i ozbiljne indicije koje ukazuju ne samo na moralnu i političku već i na krivično - pravnu, individulanu odgovornost predsjednika Vlade za teška, najteža krivična djela - zločin rata. Pozivam policiju Crne Gore da preduzme posebne mjere zaštite, fizičkog, mentalnog i ukupnog integriteta svih javnih kritičara i politčkih protivnika predsjednika Vlade. I četvrto, ja nisam razočaran u Evopsku Uniju jer nikada nisam bio očaran njom. Zbog toga neću predlagati, pozivati i moliti, nego upozoriti Havijera Solanu i druge visoke zvaničnike EU da podrškom predsjedniku Vlade Crne Gore i njegovoj vlasti u Crnoj Gori, za ove najteže zločine, za koje postoje brojne indicije, mada ima u pravu jedno načelo da se notorne stvari ne dokazuju, a ovdje ima pedeset posto stvari koje su notorne. Dakle, upozoravam visoke zvaničnike EU da dok podržavaju ovakvu vlast u ovakvim stvarima, postaju saučesnici. Kratko obrazloženje. Postoji nešto što se zove objektivna politička odgovornost. Milo Đukanović je bio predsjednik Vlade 1992. godine kada su izvršena hapšenja i deportacije. Ne može objektivno biti politički odgovoran pokojnik ministar policije Pavle Bulatović i niži policijski funkcioneri koji su sada procesuirani, nego objektivnu političku odgovornost ima, van svakog spora predsjednik Vlade koji je tada bio i sada je na toj funkciji. Treba li da vas podsjećam na odgovornost holandske Vlade? Gdje je Holandija? Holandska vlada je dala ostavku zbog toga što su njeni vojnici bili u sastavu UN u Srebernici kada se dogodio genocid. Holandija nije čak imala ni direktnu odgovornost zato što je to bio kontingent holandskih snaga u sastavu UN. Ali, osjećaj odgovornosti evropskog standarda u ozbiljnom smislu te riječi bio je takav da je jedna vlada smatrala da mora da ode. Na žalost, ovdje postoje i notorne činjenice i indicije da nije riječ samo o objektivnoj političkoj odgovornosti nego o saučesništvu, ako ne 92. godine - to tek krivični proces može da razriješi, onda sigurno 2008. godine, predsjednika Vlade i njegovih ljudi u opstrukciji pravde. Gdje su indicije i notorne činjenice u opstrukciji pravde u ratnom zločinu deportacije? Zakon o lustraciji, da ili ne? Prvo, pomenut je Zakon o lustraciji Liberalne partije, Pokreta za promjene i nevladinih organizacija i pojedinaca. Već godinu dana i više opstrukcija pravde u ratnom zločinu, i sva histerija propagandnih napada, diskvalifikacija ko god se usudi da o ovome nešto kaže - osvane u njihovim medijima kao "ima nešto lično protiv mene", sramotni, frustrirani, neostvareni... Želim da kažem nešto u tom kontekstu, možete biti antiratni pojedinac i antiratna stranka ‘92 ali da postanete ratna stranka, nacistička stranka 2008. godine. Žao mi je što to moram da kažem ali to se dešava Socijaldemokratskoj partiji. Kada njen vrhovnik Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore sad učestvuje u opstruiranju donošenja Zakona o lustraciji, on postfestum postaje pomagač u ovom procesu. Opstrukcija dobija tako težak karakter i u obliku sudskih procesa koji se vode 16 godina poslije zločina u građanskim i krivičnim stvarima tako da majke koje su izgubile sinove jedince dobijaju otprilike onoliko eura koliko premijer dobije eura kada ga neko kritikuje i kada mu se to ne sviđa, i to sa ciničnim obrazloženjem da ima duševne patnje. Crnogorska javnost ne pamti da je ta osoba pokazivala znake i najmanje duševne patnje 1992. godine, u tragičnom slučaju o kojem govorimo a sada ima duševne patnje. To je jedna vrlo neronovska, patološka vrsta duša koja za svoje patnje ima takve aršine a za patnje drugih nema nikakve aršine. I te pare će uputiti za socijalno ugrožene. To je ruganje Crne Gore, to je ruganje nama. Ovo je teška stvar između Crne Gore i Bosne i ljudi kao takvih ali najteža za Crnu Goru danas. Najteža je 1992. godine bilo porodicama žrtava i žrtvama ali je danas 2008. najteža za nas. Postoji još jedan vid opstrukcije. Svi javni politički kritičari predsjednika Vlade Crne Gore naročito u posljednjih godinu dana doživljavaju oblike fizičkog, verbalnog i svakog drugog nasilja i šikaniranja. Te su kritike bile upravo vezane sa ovim slučajem deportacije. Koji opstruira pravdu, krši Ustav, krši zakon Maja - juna prošle godine jedna nesrećna organizacija iz Sarajeva Internacionalna liga humanista je nagradila Đukanovića i Marovića. 19 građana Crne Gore je kritikovalo tu odluku i nakon toga iz Demokratske partije socijalista dobija govor mržnje. Krivično pravo takav govor kao na primjer "sramotni ljudi", to naziva podsticanje na nasilje. Željko Ivanović je bio prva žrtva, Andrej Nikolaidis i "Monitor " druga, Veseljko Koprivica i "Monitor" treća, ovih dana saznajemo za slučaj prebijanja novinara Stojovića. Na prvi pogled nema ništa zajedničko, ali zajednička je kritika premijera. Prema tome, od 19 građana koji su kritikovali premijera najmanje polovina je doživjela oblike fizičkog i svakog drugog nasilja. To su vrlo ozbiljne indicije da ovdje na djelu imamo organizovani kriminal na čelu sa predsjednikom Vlade koji raspolaže ekstremnim oblicima moći i njene zloupotrebe. Prema tome, kada naš premijer igra uloge nekakvog junaka naših dana i prikazuje ove probleme kao stav lične hrabrosti ili nehrabrosti, to su jeftini uličarski trikovi. On jeste došao na vlast na ulici i to ne bi bilo tragično jer su mnogi došli na vlast revolucijom, ali je tragično da je on ostao na nivou ulice i da sve nas pokušava da drži u tom revolucionarnom stanju. Da se ne može normalno, civilizovano, pravno, u skladu sa demokratijom i smjenom vlasti razvijati, nego se sve to kategoriše na takav način. Konačno, objektivna politička odgovornost u ovom zločinu je nesporna, ja sam rekao da je predsjednik Vlade na čelu grupe koja zloupotebljava državni aparat i različite oblike sile i progoni sve one koji se zalažu za kažnjivost zločina, naročito onih koji se zalažu za kanžnjivost ratnog zločina. Ko opstruira pravdu, krši Ustav, krši zakon. Ja ne znam šta je organizovani kriminal ako to nije. I još nešto, ja i moji prijatelji svi koji su prijatelji demokratije i ljudskih prava, političkog pamćenja i civilizacije - nećemo stati! Nema toliko fizičkog nasilja, nema toliko prijetnji, nema toliko medijskih vojnika, specijalaca, toliko propagande, zla i nasilja u ovom režimu, ni u jednom režimu na ovoj planeti, koji jedan broj ljudi mogu natjerati da stanu i da zaćute, - poručio je profesor Milan Popović, ističući ukoliko do jeseni nadležni državni organi ne procesuiraju ratne zločine "učinićemo to mi - pred domaćim sudovima i u Strazburu. -To će biti krivične prijave za zločin rata, ratne zločine, za sve ovo o čemu smo danas govorili" - kazao je Popović.  Detalji...
Održana javna tribina "TKO SMO MI BOŠNJACI"
Dana 24.04.2008. g. u prepunoj dvorani hotela Dubrovnik-Pallace održana je javna tribina u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji   i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Gradu Dubrovniku. Na temu „TKO SMO MI BOŠNJACI“ predavanje je održao akademik Muhamed Filipović koji je ujedno promovirao i svoju novu knjigu istog naslova. Nakon uvodne riječi koju su održali gospodin Sado Bečić predsjednik   Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i gospodin Esad Čustović   predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Gradu Dubrovniku program je započeo uz trdicionalne zvuke bosanske sevdalinke u izvođenju zbora „DUBROVAČKI SEVDAH“. Osvrnuvši se na burnu povijest BOSNE i BOŠNJAKA akademik Filipović   govori o Bosni kao nedjeljivoj državi, Bosni kao društvu i Bosni kao kulturi kojoj doprinose svi narodi koji u njoj žive. Nakon održanog predavanja akademik Filipović rado je odgovarao na pitanja koja su mu uputili učesnici tribine. Svojom nazočnošću skup je uveličao predstavnik ministarstva    za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine  te dr. Senadin Lavić profesor   Fakulteta političkih nauka Sarajevo   docent na Odsjeku za sociologiju. Na kraju skupa akademik Muhamed Filipović zahvalio se svim prisutnim na velikom odzivu a prdsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačo-neretvanskoj županiji gospodin Sado Bečić predao je umjetničku sliku akademiku kao poklon na ukazanoj časti i posjetu bašnjacima Grada Dubrovnika!    Detalji...
STATUT VIJEĆA
Na temelju članka 3, 14. i 15. Ustava Republike Hrvatske, te III poglavlja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, („Narodne novine“, broj 155/2002), Županijsko vijeće bošnjačke nacionalne manjine na sjednici održanoj 15. Listopada 2003.godine u Dubrovniku donijelo je     S   T   A   T   U   T     VIJEĆA BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE U DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI     I.                  I. OPĆE ODREDBE   Članak 1.                  Ovim Statutom utvrđuje se naziv, sjedište i područje na kojem djeluje Županijsko vijeće bošnjačke nacionalne manjine (u daljnem tekstu: Vijeće), zastupanje, djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi, tijelima Vijeća, njihovom sastavu, izboru, opozivu, ovlastima, te načinu odlučivanja.                Statut može sadržavati i odredbe o: imovini, načinu stjecanja imovine i drugim pitanjima o značaja za Vijeće.   Članak 2.                  Puni naziv Vijeća je: Vijeće bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji .                Oznaka bošnjačke nacionalne manjine je cvijet ljiljana.                Sjedište Vijeća je u Dubrovniku.                Vijeće djeluje na području Dubrovačko-neretvanske županije.                Vijeće zastupa predsjednik Vijeća.   Članak 3.                  Radi usklađivanja ili unapređivanja zajedničkih interesa, Vijeće može osnivati koordinacije vijeća nacionalnih manjina ili im pristupati.   Članak 4.                  Vijeće ima pečat okruglog oblika, promjera 35 mm. Pečat ima tekst i znak. U krugu pečata, uz rub, pravcem kazaljke na satu, utisnut je tekst: VIJEĆE BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE, a u unutrašnjosti kruga tekst: U DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI, rubom pečata je oznaka sjedišta Vijeća: DUBROVNIK. U sredini pečata utisnut je znak, koji je predstavljen crtežom cvijeta ljiljana. Cvijet čine tri lista i dva podlista. Kroz sredinu sva tri lista provlace se bijele niti. Pečat, tekst i znak su ljubičaste boje, a niti u listovima bijele boje.   Članak 5.                         Rad Vijeća je javan.        Javnost rada osigurava se i ostvaruje pravodobnim i istinskim izvještavanjem pripadnika i udruga bošnjačke nacionalne manjine, te obavješivanjem javnosti putem priopćenja u medijima (tisku, radiju, televiziji).        Predstavnici sredstava javnog informiranja mogu prisustvovati sjednicama Vijeća i izvještavati javnost o radu Vijeća i njegovih tijela.        Prdsjednik Vijeća može, u pravilu samo iznimno, ako se radi o odnosima unutar Vijeća, donijeti odluku da određena sjednica ili samo točka dnevnog reda bude zatvorena za javnost. Takva odluka mora biti u pisanom obliku i obrazložena.        Radi što potpunijeg ostvarivanja javnosti rada, Vijeće može izdavati svoje glasilo u skladu s propisima o javnom informiranju. Odluku o izdavanju glasila donosi Vijeće.        Vijeće po potrebi izdaje i druga sredstava javnog informiranja (periodične publikacije, biltene, plakate i slično), sukladno propisima o izdavačkoj djelatnosti.     II.                DJELOKRUG RADA VIJEĆA, PRAVA I OBVEZE ČLANOVA VIJEĆA   Članak 6.   Cilj Vijeća je zaštita i poticanje interesa pripadnika bošnjačke nacionalne manjine u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.   Ostvarivanje cilja iz stavla 1. Ovog članka ostvaruje se: -         Predlaganjem tijelima jedinica lokalne samouprave mjere za unapređivanje položaja bošnjačke nacionalne manjine u državi ili području Dubrovačko-neretvanske županije, uključujući davanje prijedloga općih akata kojima se uređuju pitanja od značaja za bošnjačku nacionalnu manjinu, -         Isticanjem kandidata za dužnosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinica samouprave, -         Obavještavanjem o svakom pitanju o kome će raspravljati radna tijela predstavničkog tijela jedinice samouprave, a tiče se položaja bošnjačke nacionalne manjine, -         Davanjem mišljenja i prijedloga na programe radijskih i televizijskih stranica na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjenim nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja, -         Organiziranjem savjetovanja, -         Kroz druge poslove koji doprinose ostvarivanju ciljeva u skladu s programom rada Vijeća.   Članak 7.                  Prava i obaveze članova Vijeća su: -         Da biraju i budu birani u tijela Vijeća, -         Da budu obaviješteni o radu Vijeća i doprinose ostvarivanju njegove djelatnosti, -         Da se pridržavaju odredaba ovog Statuta i drugih općih akata Vijeća, -         Da čuvaju i podižu ugled Vijeća.       III.               RAD VIJEĆA   Članak 8.                  Radna tijela Vijeća su: 1.       Predsjednik Vijeća, 2.       Podpredsjednik Vijeća, 3.       Komisija za financijska pitanja, 4.       Komisija za izradu programa rada, 5.       Komisija za statutarna pitanja.   Vijeće može imati i druga tijela, prema posebnoj odluci.                Članovi radnih tijela biraju se i razrešuju natpolovičnom većinom glasova svih članova Vijeća.                Radna   tijela biraju svoga predsjednika iz redova svojih članova.   Članak 9.                  Vijeće saziva predsjednik Vijeća pisanim pozivom članovima najmanje 7 dana prije održavanja sjednice.                Poziv sadržava podatke o mjestu i vremenu održavanja sjednice te prijedlog dnevnog reda. Uz poziv dostavljaju se i materijali o pitanjima koja su na dnevnom redu.                Izuzetno od stavka 1. Ovog članka, u hitnim slučajevima Vijeće se može sazvati i u kraćem roku uz dostavu materijala neposredno na sjednici.   Članak 10.                  O sjednici Vijeća i njihovim radnim tijelima vodi se zapisnik.                Skraćeni zapisnik s popisom prisutnih i odsutnih članova Vijeća, te donijetim zaključcima ili odlukama verificira se na prvoj slijedećoj sjednici Vijeća.                Zapisnik obavezno potpisuje predsjednik Vijeća ili osoba koja je sjednici predsjedavala, te zapisničar.   Članak 11.                  Sjednica Vijeća održava se po potrebi a najmanje jednom u tri mjeseca.                Najmanje 1/3 članova Vijeća ima pravo pisanim putem tražiti od predsjednika Vijeća sazivanje sjednice.                Ukoliko predsjednik Vijeća iz neopravdanih razloga ne želi sazvati sjednicu Vijeća, sjednicu može sazvati 1/3 svih članova Vijeća, koji pri Odluci o sazivanju određuje ime osobe koja će u njihovo ime sazvati sjednicu.                Odluku o sazivanju sjednice od strane članova Vijeća mora biti obrazložena i priložena uz poziv na sjednicu.   Članak 12.                  Sjednici Vijeća, koju su sazvali članovi Vijeća, predsjedava predsjednik Vijeća ili njegov zamjenik, ako su prisutni na sjednici. U suprotnom, sjednici predsjedava osoba koja je potpisala poziv za sjednicu ili osoba koju članovi izaberu većinom glasova prisutnih članova.                Vijeće može pravovaljano odlučivati ukoliko je prisutna natpolovična večina svih članova Vijeća.                Ukoliko sjednici ne pristupi polovina članova, predsjednik Vijeća saziva novu sjednicu u roku 3 dana.                Statut, program rada,financijski plan i završni račun Vijeće donosi većinom glasova svih članova (prema odredbi članka 27.stavka 3. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina).   Članak 13.                  Vijeće donosi: -         statut i njegove izmjene, -         program rada, -         financijski plan i usvaja završni račun, -         odlučuje o biranju predsjednika i potpredsjednika, -         odlučuje o udruživanju s drugim vijećima, odnosno formiranju koordinacije, -         odlučuje o drugim pitanjima od značaja za rad Vijeća utvrđenim Statutom. Vijeće surađuje sa jedinicom lokalne samouprave na području Dubrovačko-neretvanske županije i ima pravo zahtijevati od jedinice da ih obavijesti o svim onim radnjama koje su usmjerene prema pripadnicima nacionalnih manjina.                Financijski plan i završni račun donosi se na prijedlog Komisije za financijska pitanja.   Članak 14.                  Predsjednik Vijeća osigurava pravilan i zakonit rad Vijeća. Predsjednik Vijeća: -         zastupa Vijeće i predsjeda sjednicama Vijeća, -         saziva sjednice i predlaže dnevni red, -         provodi odluke Vijeća, -         predlaže Vijeću zasnivanje radnog odnosa s jednim administrativnim radnikom, -         brine se o upoznavanju javnosti s radom Vijeća i njegovih tijela, -         podnosi izvještaj o svom radu Vijeću, -         obavlja i druge poslove utvrđene ovim Statutom. Vijeće na jednak način izabire i osobu koja će zamjenjivati predsjednika u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, te obavlja druge poslove po ovlasti predsjednika. Predsjednik i podpredsjednik Vijeća mogu se razriješiti dužnosti na prijedlog najmanje 1/3 svih članova Vijeća.   Članak 15.                  Članovi Vijeća svoje dužnosti obavljaju na dobrovoljnoj osnovi i s pažnjom dobrog gospodara.                Kada Vijeće razriješi predsjednika Vijeća, njegove poslove do izbora novog predsjednika obavlja podpredsjednik.   Članak 16.   Vijeće je dužno izabrati novog predsjednika u roku od 30 dana od donošenja odluke o razrješenju.                Ukoliko Vijeće ne izabere predsjednika u roku iz stavka 1. ovog članka, o nastaloj situaciji obavijestit će Savjet za nacionalne manjine.   Članak 17.                  Članovi Vijeća iz sredstava Vijeća mogu primati samo naknadu za troškove koje su imali u obavljanju poslova za Vijeće i nagradu za mjesečno ili neko drugo razdoblje, ako to odobri i do visine koju odobri ministar nadležan za poslove opće uprave.                Za normalan rad Vijeća potrebno je angažiranje radnika za administrativne poslove-administratora, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove opće uprave.   Članak 18.   Imovinu Vijeća čine prihodi koje Vijeće ostvaruje od: -         donacija, -         poklona, -         nasljedstva, -         dotacija iz državnog proračuna jedinice lokalne i regionalne samouprave na području Dubrovačko-neretvanske županije, -         sredstava dobivena od međunarodnih organizacija koje podupiru rad Vijeća, -         ostali prihodi sukladno Zakonu o udrugama.   Sredstva se mogu koristiti samo za one djelatnosti i poslove od značaja za nacionalnu manjinu utvrđenu programom rada Vijeća bošnjačke nacionalne manjine. Član 19.                  Vijeće upravlja imovinom u skladu s propisima o materijalnom i financijskom poslovanju neprofitnih organizacija.                Svi prihodi i rashodi određuju se financijskim planom koji se donosi za jednu kalendarsku godinu i vrijedi za godinu koju je donesen.                Po završetku godine, za koju je donesen financijski plan, sastavlja se završni račun.                Predsjednik Vijeća ima naredbodavno pravo u raspolaganju s imovinom Vijeća.     IV.              STATUT I DRUGI OPĆI AKTI   Članak 20.   Statut je temeljni opći akt Vijeća i svi drugi opći akti moraju biti u skladu s odredbama Statuta. Tumačenje odredaba Statuta daje Vijeće. Sva pitanja koja nisu uređena Statutom uređuju se Poslovnikom o radu Vijeća.   Članak 21.   Statut, financijski plan i završni račun Vijeća bošnjačke nacionalne manjine objavljuje se u službenom glasniku jedinice lokalne ili regionalne samouprave za područje Dubrovačko-neretvanske županije (obaveza prema članku 27. Stavka 4. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina). Statut stupa na snagu 8 dana od dana objave u službenom glasilu Dubrovačko-neretvanske županije.                 Dubrovnik; 15.listopada 2003. godine  Detalji...
Program rada za 2008. godinu
Na temelju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ("Narodne novine"155/02) članak 27.stavak 1.i članak 13 Statuta,Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko – neretvanske županije na svojoj sjednici održanoj 24. listopada 2008. godine donijelo je PROGRAM RADA VIJEĆA BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE DUBROVAČKO - NERETVANSKE ŽUPANIJE ZA 2008.GODINU I Donošenjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine 155/02), te posebnih zakona stvoreni su uvjeti  za sustavno ostvarivanje  određenih prava i sloboda  nacionalnih manjina  ovisno o brojčanoj zastupljenosti pripadnika nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj ili na nekom njenom području, stečenim pravima i međunarodnim ugovorima koji sukladno Ustavu  Republike Hrvatske čine dio njenog  pravnog poretka. Vijeće bošnjačke nacionalne manjine  Dubrovačko – neretvanske županije je neprofitna pravna osoba osnovana 2003. godine. Institucija je novijeg datuma , koja djeluje i  radi na različitim adresama  u nedostatku svog radnog prostora. U zadnje vrijeme suradnjom sa humanitarnom Udrugom Merhamet za rad koristi se njihov skučeni prostor. Sve aktivnosti vijeća  provode članovi  prema svojim sposobnostima i mogućnostima . Rad Vijeća koordinira i supervizira  predsjednik Vijeća. Cilj Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko – neretvanske županije je zaštita i promicanje  interesa pripadnika  bošnjačke nacionalne manjine u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina . U cilju  ostvarivanja manjinskih prava  Vijeće bošnjačke nacionalne manjine  Dubrovačko – neretvanske županije  će surađivati  s nadležnim državnim tijelima i tijelima  jedinica samouprave, vijećima  i koordinacijama nacionalnih manjina, odnosno predstavnicima  nacionalnih manjina, udrugama nacionalnih manjina i pravnim osobama koje obavljaju djelatnosti od interesa za pripadnike bošnjačke nacionalne manjine. II SADRŽAJ AKTIVNOSTI Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko – neretvanske županije će: Nastaviti suradnju s nadležnim tijelima jedinice lokalne i područne ( regionalne)samouprave Dubrovačko – neretvanske županije, pravnim osobama koje obavljaju djelatnosti od interesa za nacionalne manjine, Nastaviti suradnju  s vijećima i koordinacijama bošnjačkih i ostalih nacionalnih manjina na nivou općine, grada , županije i države, Nastaviti suradnju s udrugama  i organizacijama bošnjačke nacionalne manjine na području Republike Hrvatske i Dubrovačko – neretvanske županije, Nastaviti suradnju s udrugama  i organizacijama bošnjačke nacionalne manjine na području Republike Hrvatske i Dubrovačko – neretvanske županije, Nastaviti suradnju s udrugama  i organizacijama bošnjačke nacionalne manjine na području Republike Hrvatske i Dubrovačko – neretvanske županije, Provoditi suradnju sa Savjetom za nacionalne manjine, Nastaviti suradnju s međunarodnim organizacijama i institucijama koje se bave  pitanjima nacionalnih manjina, kao i s nadležnim  tijelima matične države pripadnika bošnjačke nacionalne manjine  u Republici Hrvatskoj, Suradnja  s drugim stručnim institucijama i pojedincima u zemlji i inozemstvu radi praćenja suvremenih  kretanja na polju zaštite ljudskih i manjinskih prava. PREDLAGATI Rasprave  o pitanjima od značaja za bošnjačku nacionalnu manjinu  na području Dubrovačko – neretvanske županije, a osobito vezano  za provođenje Ustavnog zakona  o pravima nacionalnih manjina  i posebnih zakona kojima se uređuju manjinska  pitanja, Predlagati poduzimanje godspodarskih, socijalnih i drugih mjera na područjima  tradicionalno  ili u znatnijem broju nastanjenim pripadnicima  bošnjačke nacionalne manjine kako bi se očuvalo njihovo prisustvo na tim  područjima, Davati mišljenje  i prijedloge   o tretiranju manjinskih pitanja u programima  javnih radio postaja i javne televizije  i drugih sredstava priopćavanja, Predlagati tijelima  lokalne uprave i područne(regionalne) samouprave  mjere za unapređenje  položaja nacionalnie manjinena na području  Dubrovačko – neretvanske županije, Tražiti od tijela  lokalne uprave i regionalne samouprave podatke i izvještaje potrebne za razmatranje pitanja koja se odnose na prava nacionalnih manjina na području Dubrovačko – neretvanske županije, Organizirati zajedničke sastanke s predstavnicima  tijela lokalne  i područne (regionalne) samouprave , u čiju nadležnost spadaju pitanja iz djelokruga radaVijeća, Raspravljati  i davati suglasnosti na Odluke koordinacija pripadnika bošnjačke nacionalne manjine  područne i državne razine. IZRADITI   Program rada, financijski plan, završni račun Vijeća, Raspoređivati sredstva koja se u županijskom proračunu osiguraju za porebe Vijeća sukladno programu rada, Organizirati timove za praćenje provedbe posebnih projekata za 2007.godinu, Izrada izvješća (tromjesečna) i praćenje provedbe programa rada. SUDJELOVATI U obilježavanju i organiziranju praznika bošnjačke nacionalne manjine, Provoditi edukaciju pripadnika bošnjačke nacionalne manjine  o njihovim pravima, očuvanju  nacionalnog identiteta i kulturne baštine, Sudjelovati u pripremama za lokalne manjinske izbore, Sudjelovati u radu koordinacije županijskih vijeća i predstavnika županija bošnjačke nacionalne manjine na nivou Republike Hrvatske. PRIORITETI  U  2008 GODINI Nastavit će se implementacija Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, te provedba drugih Odluka i zaključaka, Nastavit će se raditi na zapošljavanju pripadnika bošnjačke nacionalne manjine, Nastavit će se raditi u iznalaženja prostora za mezarje (groblje) gdje će se pripadnici bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko – neretvanske županije dostjanstveno pokapati, Nastavit će se raditi na iznalaženju adekvatnog radnog prostora za rad Vijeća, Nastavit će se na zapošljavanju administrativnog radnika za obavljanje poslova Vijeća, Informiranje pripadnika bošnjačke nacionalne manjine putem radio emisije "Diwan", Izrada brošurice o radu Županijskog vijeća, Nastaviti na radu Projekta "Stvaranje baze podataka Bošnjaka u Dubrovačko – neretvanskoj županiji", Nastaviti na radu Projekta "Izrade Internet stranica Vijeća," Organizirati internacionalni skup s uglednim predstavnicma tijela koji se bave pitanjima bošnjačke nacionalne manjine. III. Ovaj program rada stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u " Službenom glasniku Dubrovačko – neretvanske županije" Predsjednik Županijskog Vijeća       Fetah-Sado Bečić Dubrovnik, 25.10.2007.g.    Detalji...
DAN NEZAVISNOSTI BiH
800x600 Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";} 800x600 Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";}   BNZ DU I DNŽ je svečanom sjednicom obilježila Dan proglašenja nezavisnosti svoje matične domovine Republike Bosne i Hercegovine,koji državljani i brojna dijaspora diljem globusa proslavljaju svake godine 1.ožujka!Naime 1.3.1992g. većina građana Republike BiH odlučila je na referendumu glasati za otcjepljenje od tadašnje SFRJ i time potvrdila neupitni kontinuitet svoje povijesne državnosti i suverenosti!Poslije tog demokratskog i logičnog čina usljedila je zločinačka agresija na BiH,golema ratna razaranja i genocid nad stanovništvom BiH koje je samo branilo i obranilo svoju vjekovnu domovinu i državu!Dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci oštro prosvjeduju protiv recentnih pokušaja disolucije svoje matične domovine i pozivaju međunarodnu zajednicu da uklone sa povijesne pozornice nepovijesnu ,nelegitimnu para državnu tvorevinu nastalu kao posljedica oćitog genocida najvećim dijelom nad bošnjačkom populacijom!BiH mora prihvatiti u svom novom Ustavu sve demokratske stečevine Europe i konačno se riješiti nacionalističkog mahnitanja i postati normalna uređena građanska država u kojoj će se naravno poštivati sva prava sva tri konstitutivna naroda i ostalih građana nove europske Bi H! Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ       Detalji...
"RUKA RUCI"
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";}   HUMANITARNA AKCIJA    ''   RUKA RUCI ''      POMOZIMO   ENVERU BABIĆU     Humanitarna akcija '' RUKA RUCI '' koja je započeta prije mjesec ipol   dana nastavlja se. Do sada se je ovoj akciji odazvao dobar broj dobročinitelja i humanih ljudi koji su svojom gestom pokazali, da suosječaju sa svojim sugrađanima želeći se približiti i ovoj obitelji kako bi im pomogli da ublaže njihovu patnju i bol. U ovoj aciji se je prikupilo oko 25.000.00 kn što je nedovoljno za nastavak liječenje supruge našeg suborca Envera Babića, i zato nastavljamo ovu humanitarnu akciju kako bi skupili određeni broj novčanih sredstava za nastavak liječenja.                                                                                                         U sklopu ove humanitarne akcije, obavljaju   se   pripreme oko organizacije   humanitarnog koncerta u Dubrovniku,   od kojega bi sav prihod   išao za potrebe ove ugrožene obitelji Babić.   Ovaj koncert   predviđen je 15.05.2011.godine, ( nedjelja) s početkom   u 20 sati u Hotelu   '' Adriatik '' u Lapadu.   Na ovom humanitarnom koncertu   Nastupit će   ‘’ Mostarske sevdalije ‘’ sa svojim orkestrom,   Hasiba Agić   Bosansko hercegovačka   diva sevdaha,   Ibro Bublin   mostarski sevdalija,                   Lejla Hrelja DJEZ i EVERGREEN   izvedba ,   KUD '' Blaga j '' iz Blagaja,   mješoviti zbor   Preporoda    '' Dubrovački Zumbuli '' ženska klapa   '' Fortuna ‘’ iz Dubrovnika,   poznati   bosansko hercegovački humorist i glumac   Ismet Horo   koji će i ujedno voditi cjelovečerni program i naravno naš Dubrovačko – Sarajevski Lero Šućro Planjanin – Šuki .   Uz ovaj bogati i raznovrsni koncert bit će priređena i tombola za sve   one koji kupe karte, i tako mogu učestvovati u ovoj nagradnoj igri.     S toga pozivamo sve naše sugrađane   sugrađanke, naše sunarodnjake, prijatelje, suborce, i dobrotvorne ljude,   da se uključe u ovu akciju i pomognu koliko mogu, ovoj napaćenoj obitelji Babić.   Svi zainteresirani za ovaj humanitarni koncert karte će moći kupiti u piceriji ‘’ SKALA ‘’ u Lapadu , kafe bar ‘ ’ KVATRO’ ’ ispod zgrade Suda,   u prostorijama Merhameta i Preporoda   u zgradi bivše auto škole na Kantafigu, kafe   Bar ‘’ PANTER ‘’ Mokošica, kafe Bar ‘ ’ EUROPA ‘’ gruška placa, kafe Bar   ‘’ MALIŠ ’’ frizerski salon ‘’ ART ‘’ uz Batalu, kafe Bar ‘’ SONG ‘’ u Gružu.     Priloge možete uplatiti na broj žiro-računa koji je otvoren kod;   „ RAIFFEISENBANK '' u Dubrovniku.        Enver   Babić   Nova   Mokošica od Izvora   47 --- Ž.R.   2484008 – 1500180518  Detalji...
DAN BRANITELJA
DAN BRANITELJA 06.12.2008 POLAGANJE CVIJEĆA NA SPOMEN PALIM BOŠNJACIMA BRANITELJIMA DUBROVNIKA Prigodom polaganja vijenaca na centralnom groblju Boninovo ispred Udruge Bošnjaga branitelja domovinskog rata Hrvatske vijence su položili izaslanstvo udruge (Ćemal Hasanović,Kemal Tursunović i Zijad Ćejvanović), dok su vijenac na mezarima položili Fehim Podrug i Ćemal Hasanović. Na Spomen ploči  poginulim Braniteljima Bošnjacima,položeni su vijenci i od strane HVIDR_e u izaslanstvu Vitomira Bajca i Roberta Hausvićke,kao i Udruga Udovica poginulih branitelja Ljiljana Rašić. Polaganju vijenaca bili su nazočni Predsjednik Islamske vjerske zajednice za grad Dubrovnik Fehim Vukotić,kao i efendija g.Rijad       {gallery}15{/gallery}  Detalji...
e-mail članova Vijeća
Poštovani članovi Vijeća, Vaši mailovi su kreirani i nalaze se u popisu dole zajedno sa kratkim uputama. Vi kao članovi ne trebate se prijavljivati na stranice jer ste već registrirani, na Vama je samo da preuzmete vašu pristupnicu i šifru za e-mail od Vašeg tajnika putem maila: info@bosnjaci-dubrovnik.hr   ili osobnim kontaktom!  Obavijesti o zakazanim sjednicama bit će objavljivani i na stranicama a sve potrebno kao i materijale za sjednice stizat će na Vaš mail! Pozdrav!       Prezime e-mail adresa   ARMIN-HUSO AGIĆ armin-huso.agic@bosnjaci-dubrovnik.hr   HADŽIRA AGOVIĆ hadzira.agovic@bosnjaci-dubrovnik.hr   HASAN BABOVIĆ hasan.babovic@bosnjaci-dubrovnik.hr   NAMIK BAKŠIĆ namik.baksic@bosnjaci-dubrovnik.hr   SMAIL BIJEDIĆ smail.bijedic@bosnjaci-dubrovnik.hr   ZIJAD ČEJVADOVIĆ zijad.cejvadovic@bosnjaci-dubrovnik.hr     HANA ČERIMAGIĆ hana.cerimagic@bosnjaci-dubrovnik.hr   HASAN hasan.custovic@bosnjaci-dubrovnik.hr   UZEIR ČUSTOVIĆ uzeir.custovic @ bosnjaci - dubrovnik . hr   SENAD senad.elezovic @bosnjaci-dubrovnik.hr     HADŽE HAJDAROVIĆ hadze. hajdarovic@bosnjaci-dubrovnik.hr     ANEL HASANOVIĆ alen. hasanovic@bosnjaci-dubrovnik.hr   ADIS HEBIBOVIĆ adis. hebibovic@bosnjaci-dubrovnik.hr   ALEM KUSTURICA alem. kusturica @bosnjaci-dubrovnik.hr   HASIB MUSLIĆ hasib. muslic @bosnjaci-dubrovnik.hr   HAMID PERVAN hamid.pervan@bosnjaci-dubrovnik.hr   SEAD RAMČIĆ sead.ramcic@bosnjaci-dubrovnik.hr   IZET SPAHOVIĆ izet.sahovic@bosnjaci-dubrovnik.hr     SAMIRA SULJEVIĆ samira.suljevic@bosnjaci-dubrovnik.hr   MURAT ŠKALJIĆ murat.skaljic@bosnjaci-dubrovnik.hr   ŠERIF TANOVIĆ serif.tanovic@bosnjaci-dubrovnik.hr   ADMIR VUKOTIĆ admir.vukotic@bosnjaci-dubrovnik.hr   FEHIM VUKOTIĆ fehim.vukotic@bosnjaci-dubrovnik.hr   ORHAN ZUBČEVIĆ orhan.zubcevic@bosnjaci-dubrovnik.hr   SADO BEČIĆ sado.becic@bosnjaci-dubrovnik.hr     ENVER ČUSTOVIĆ enver.custovic@bosnjaci-dubrovnik.hr   ========   Email postavke/informacije ========= Konfiguracija za Outlook Express je sljedeća: (kliknite u Outlook-u na Tools >>> Accounts >>> Add >>> Mail   -Display name:   tu upišite ono što drugi kad dobiju vide,npr Enver Čustović -  e -mail address:    enver.custovic @bosnjaci-dubrovnik.hr -   Incoming mail (POP3):   mail. bosnjaci-dubrovnik.hr - O utgoing mail (SMTP): mail. bosnjaci-dubrovnik.hr   - Account name:    email adresuovdje upisati(npr. enver.custovic@bosnjaci.dubrovik.hr ) Password: xxxxxx ovdje upisite password koji je dodijeljen određenom email-u a članovi Vijeća mogu ga dobiti upitom na mail: info@bosnjaci-dubrovnik.hr ili osobnim kontaktom tajnika Vijeća. Kad ste na kraju kliknuli na FINISH, kliknite na Properties te na Server tab i kliknuti u kućicu 'My server requires autenticationť  i zatim na OK .     ========   Korisnici i pisanje === ======== Članovi Vijeća mogu pisati tekstove. Ujedno, ti članovi se ne moraju registrirati da bi sudjelovali na forumu jer su već registrirani. Samo trebaju preuzeti korisničko ime i šifru tako da mogu pisati testove. 1. Prijavi se član na stranici, npr.  armin , šifra je za ovog gospodina  xxxxxx 2. Klikne na npr. Novosti  i pojavi mu se link novo . Klikne na novo i može pisati tekst, ima naslov, tekst kad napiše, na kraju klikne na disketu . 3. Armin kad klikne na disketu, dobije poruku da će mu tekst biti objavljen kad ga vi pogledate    Detalji...
Novo vodstvo vijeća bošnjačke nacionalne manjine dubrovačko-neretvanske županije
Na konstituirajućoj sjednici Vijeća bošnjačke nacionalne manjine županije dubrovačko-neretvanske održanoj dana 5.9.2011. u Velikoj vijećnici u Dubrovniku izabrano je novo vodstvo vijeća kao i članovi i to: Orhan Zubčević - predsjednik Vijeća Amir Tikveša -potpredsjednik Vijeća Članovi vijeća: Ajlin Amhić Jasmin Ahmić Namik Bakšić Ibrahim Bašić Haris Bilalović Šemsudin Brković Hana Ćerimagić Sarić Esad Čustović Hamdija Habul Džemila Herić Salkan Herić Žeraldina Krvavac Alem Kusturica Fahrudin Mandžić Jasmin Mehić Safet Mehić Hamid Pervan Aida Sarić Salahudin Suljević Murat Škaljić Zijad Škaljić Ile Topuzović Fehim Vukotić Predsjednika, potpredsjednika kao i članove vijeća pozdravio je zamjenik župana gospodin Frano Skokandić i izrazio želju za uspješnom suradnjom Vijeća i Županije dubrovačko-neretvanske.  Detalji...
BAJRAMSKA ČESTITKA
Normal.dotm 0 0 1 102 585 private 4 1 718 12.256 0 false 18 pt 18 pt 0 0 false false false /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:12.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ascii-font-family:Cambria; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Cambria; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Povodom nastupajućeg Ramazanskog Bajrama, najvećeg muslimanskog praznika, svim muslimanima i muslimankama Dubrovačko – neretvanske Županije, želimo da ove mubarek dane provedu u dobrom zdravlju, porodičnoj toplini i druženju s prijateljima i rodbinom. Posebno čestitamo Bajram, bolesnim, starim i iznemoglim osobama da i oni osjete ljepotu ovoga velikog blagdana u krugu svoje obitelji.     Bajram šerif mubarek olsun!   VIJUĆE BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE U DUBROVAČKO-NERETVANSKOJ ŽUPANIJI   Kulturno Društvo Bošnjaka '' Preporod '' Dubrovnik   Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju   Udruga Bošnjaka Branitelja DRH- za Dubrovnik i Dubrovačko – neretvansku Županiju.  Detalji...
RAMAZAN
v\:* {behavior:url(#default#VML);} o\:* {behavior:url(#default#VML);} w\:* {behavior:url(#default#VML);} .shape {behavior:url(#default#VML);} Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} Ramazan Ramazan je deveti mjesec muslimanskog kalendara. To je mjesec posta, što znači suzdržavanje od jela i pića, seksualnog odnosa, loših riječi i ponašanja i ostalih stvari zabranjenih u Islamu. Posti se od zore pa sve do zalaska sunca. Farz Ramazanska večera, iftar Svakom punoljetnom, pametnom i zdravom muslimanu i muslimanki farz je (obaveza) postiti. Međutim, ima slučajeva kada određene osobe ne moraju postiti uz Ramazan, iako ispunjavaju navedene uslove. To su teži bolesnici, putnici, trudnice, kao i žene koje doje djecu, ako će im post štetiti zdravlju. Ove osobe napostit će dan za dan, kada im se za to pruži prilika. Sasvim oronuli starci i starice, te bolesnici kod kojih nema izgleda za ozdravljenje, ne moraju napaštati propuštene dane posta, nego će sa svaki dan podjeliti fidju , ako im to materijalne mogućnosti dozvoljavaju. Fidja je jednodnevna hrana za osobu. Žene koje su u hajzu i nifasu (mjesečnica ili su u periodu od 40 dana nakon poroda), ne smiju postiti ni klanjati. Propuštene dane posta će one kasnije dan za danom napostiti, dok namaze koji su im prošli nisu dužne klanjati. Jelo, piće, pušenje i spolno općenje kvare post. Međutim, ako onaj koji posti, nešto pojede iz zaborava (slučajno), post mu neće biti prekinut,ako odmah prestane to činiti, ili ako ga neko upozori na to. Ali,ako je svjestan da posti, pa slučajno, nehotice, proguta malo vode prilikom uzimanja abdesta ili gusula, post će mu biti pokvaren, i on taj dan mora napostiti. Ko se svjesno i namjerno omrsi, bez opravdana razloga, on mora napostiti taj dan, i još, kao kaznu, 60 dana neprekidno postiti. U slučaju da ne mogne toliko dana neprestano postiti, podijelit će za svaki dan po jednu fidju. Ovo se zove keffaret . Dovoljan je jedan keffaret za više „prekršaja“ tokom posta. Dužnost je napostiti samo dan za dan, ako se nešto pojede, od čega se ne osjeća nikakva slast, kao naprimjer sirova riža, sirova pšenica, tijesta, papir i slično. Zatim, ako se proguta malo vode iz neopreznosti, kako je gore već navedeno, prilikom uzimanja abdesta ili gusula, ili ako određena osoba nije postila iz opravdana razloga (putnik, bolesnik, trudnica i dojilja). Itikaf Za ramazan je vezana još jedna dužnost koja spada u sunneti-kifaje , a to je itikaf . Ova dužnost obavlja se na taj način, što se deset zadnjih dana Ramazana provede u ibadetu. To se čini obično u džamiji. Itikaf počinje dvadesetog dana Ramazana poslije ikindije, a završava se pred iftar posljednjeg dana Ramazana. Ako ovu dužnost obavi makar jedna osoba u jednom mjestu, onda ta dužnost spada sa ostalih građana. A ako je ne obavi niko u jednom mjestu,onda su svi muslimani tog mjesta propustili jedan važan sunnet. Itikaf obično obavlja samo jedna ili dvije osobe, koje znaju lijepo i pravilno učiti Kur'an , a uz to imaju lijepo vladanje. Te osobe povuku se u džamiju i provedu cijelo vrijeme itikafa u džamiji, baveći se samo ibadetom. Oni ne smiju izlaziti iz džamije, osim u iznimnim slučajevima, kao što su npr. uzimanje abdesta ili gusula i obavljanje prirodne nužde. Bolje je da dvije osobe budu u itikafu,jer dok jedna spava,druga će bdjeti i ibadet činiti, tako da se za tih deset dana ibadet nikako ne prekida. Muhammed a.s. je sam ibadet obavljao. Iz toga se vidi koliko je to zaista važna i časna dužnost. Sadakatul-fitr Vadžib je svakom imućnom muslimanu i muslimanki dati sadakai-fitr za sebe i za svoju malodobnu djecu. Visina sadakai-fitra u naravi iznosi, 1 kg i 67 dkg pšenice, ili dvostruka količina (3,33kg) ječma, hurmi, rezačija ili sira. Uglavnom,to nije ništa drugo nego jednodnevna hrana za jednu osobu, pa nije potrebno polemisati o visini sadakai-fitra. Sam obveznik može odredit njen iznos u novcu na taj način, što će izračunati, koliko mu je potrebno za jednodnevnu hranu. Sadakai-fitr se daje siromašnim muslimanima i muslimankama, a prvenstveno siromašnoj rodbini i komšijama. Međutim, tu sadaku nije dozvoljeno davati rodbini u uzlaznoj i silaznoj liniji: roditeljima i njihovim roditeljima, zatim djeci, unučadima i praunučadima. Svakako, najbolje je dati sadakai-fitr za potrebe islamske zajednice. Sadakai-fitr obično se daje koncem Ramazana, pa do pred klanjanja Bajram-namaza . Ako se ne podijeli u to vrijeme, nego poslije Bajram-namaza, onda to više ne spada u sadakai-fitr, nego u običnu sadaku.    Detalji...
II SMOTRA BOŠNJAČKOG FOLKLORA - DUBROVNIK
{gallery}9{/gallery}  Detalji...
POSJET SREBRENICI
KONVOJ  "DA SE NIKADA NE ZABORAVI"          U organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, Islamske zajednice u Hrvatskoj i svih bošnjačkih asocijacija iz Republike Hrvatske, organiziran je i realiziran konvoj mladih pod nazivom „Da se nikad ne zaboravi".  Konvoj je  sadržavao posjetu Memorijalnom centru u Potočarima i posjetu gradu Srebrenici. Sačinjavali su ga mladi iz cijele Hrvatske, mladi iz Dubrovnika u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine za Grad Dubrovnik a osim bošnjaka sudionici Kovoja su bili i posjetitelji iz različitih organizacija, gradova i država.      Osam autobusa sa pribliľno 400 sudionika krenulo je ispred Zagrebačke džamije put Tuzle u petak, 25. 5. 2007. godine, poslije džume namaza.  No, prije samoga puta, u prepunoj dvorani Islamskog centra Zagreb „H. Salim Šabić", mlade je poselamio i prvi im se obratio  pomoćnik zagrebačkog muftije za vjerska pitanja Aziz ef. Hasanović, jedan od članova organizacijskog odbora Konvoja. On je pročitao ciljeve  Konvoja: podijeliti bol i tugu sa obiteljima nestalih i ubijenih, odati poštovanje svim žrtvama genocida, dati moralnu potporu održivom povratku u Srebrenicu, Bratunac i Podrinje te iskoristiti vrijeme u druženju i razgovorima  sa preživjelim Srebreničanima na svim razinama od običnih ljudi do vjerskih, političkih i kulturnih predstavnika muslimana Srebrenice i čuti njihove probleme sa kojima se svakodnevno suočavaju.        Zatim se mladima obratio gradonačelnik Zagreba Milan Banadić koji je istakao da mu kao prijatelju Zagrebačke džamije i Islamske zajednice čini čast da može pozdraviti mlade ljude i zaželjeti im sretan put u Srebrenicu koja je simbol patnje i stradanja bošnjačkog naroda u agresiji na BiH.       Sudionicima Konvoja obratio se i muftija Ševko ef. Omerbašić. I on je u svome govoru naglasio svu veličinu tragedije koja je zadesila muslimane tokom prošloga rata, a njen sinonim upravo je Srebrenica kao mjesto najvećeg masovnog genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Konvoj sa mladima stigao je u kasne sate  u Tuzlu u Behram -begovu medresu, gdje su mlade dočekali i na najljepši način ugostili ljubazni domaćini, profesori i osoblje Medrese, sa svojim  direktorom Vahidom ef. Fazlovićem.     U ranim jutarnjim satima, nakon sabah namaza i doručka,  Konvoj je krenuo ka Potočarima, gdje je stigao prije podne namaza.  Nakon što su obiđeni mezarluci u Memorijlanom centru, proučen je tevhid za sve šehide Srebrenice. Sve prisutne ispred Konvoja poselamio je Aziz ef. Hasanović, upoznavši domaćine sa ciljevima Konvoja,  a nakon njega poznati bošnjački pjesnik iz Zagreba Enes Kišević, kroz svoje stihove, opisao je tragediju Srebrenice.  Zatim se prisutnima obratio glavni imam iz Srebrenice Damir ef. Peštalić, zahvalivši organizatorima i učesnicima Konvoja za posjetu koja puno znači povratnicima a posebno majkama Srebrenice, koje su osobno došle zahvaliti se mladim ljudima te provesti određeno vrijeme sa njima.      Mladima se obratio i načelnik općine Srebrenice g. Abdurahman Malkić. Informirao je mlade o trenutnoj situaciji u općini Srebrenica. Upoznao ih je i sa traženjem posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka. Od približno 8500 nestalih Bošnjaka, do sada ih je otkriveno oko 2500 u više grobnica.  Masovne grobnice se stalno otkrivaju i svaka iznova svjedoči svirepa ubojstva počinjena nad Bošnjacima.      Doznali smo da su četnici, pokušavajući prikriti tragove masovnih ubojstava,  posmrtne ostatke premiještali nekoliko puta, tako su ostaci pojedninaca pronalaženi na tri pa čak i više lokacija. Nikada se u povijesti nije dogodilo da se zločinci vraćaju na mjesto zločina, a u slučaju Srebrenice oni se vraćju i više puta. Time je tragedija Srebrenice još  veća, jer preživjeli očekuju da barem dostojanstveno ukopaju posmrtne ostatke svojih najmilijih.       Kazao je kako on kao načelnik sprovodi politiku pomirbe između dva naroda no ne može nikoga silom natjerati da oprosti. Najmanje što se moľe na političkom planu učiniti za Srebreničane jeste izuzimanje Srebrenice iz Republike Srpske, dodjeljujući joj poseban status unutar BiH i utom smjeru će politički djelovati. No to je dug i težak zahvat. Mlade je dočekao i poselamio i predsjednik Memorijalnog Centra Potočari gospodin Mersed Smajlović.      Mladi su zatim preko puta u hangarima, koji su 11. jula 1995. bili puni djece, žena i staraca, pogledali polusatni dokumentarni film o strahotama genocida nad Srebreničanima. Poslije filma,  jedan od svjedoka golgote Bošnjaka na tom području, informirao je pristne o ratnim događajima 1992-1995., o životu u „zaštićenoj zoni"  te konačnom padu Srebrenice u četničke ruke 11. 7. 1995. i svemu onome što se događalo nekoliko dana poslije toga. Sve je to jako potresno ali i osvješćujuće djelovalo na mlade iz Hrvatske.      Nakon klanjanja podne namaza, konvoj sa mladima je krenuo u Srebrenicu. U njoj su voditelji Konvoja službeno posjetili Medžlis islamske zajednice  i Općinu. Sa domaćinima su razgovarali o mogućnostima i načinima pomoći koja je itekako potrebna Srebreničanima povratnicima. Tom prilikom uručena je  jednokratna novčana pomoć srebreničkom Medžlisu, skupljenu na sergijama u cijeloj Hrvatskoj.      Na kraju možemo kazati da je 1. konvoj mladih „Da se nikada ne zaboravi" u potpunosti uspio jer su ostvareni svi zadati ciljevi.      Dogovoreno je da se ovaj Konvoj organizira svake godine iz Hrvatske i da postane trdicija.  Svaka pomoć je dobrodošla, no to neće nikada zadovoljiti pravdu sve dok se ratni zločinci slobodno šetkaju, a što je najtragičnije i rade u javnim sektorima u Srebrenici i drugim mjestima Republike Srbske koja je, svi dobro znamo nastala na prolivenoj krvi bošnjačkog naroda...  Detalji...
PISMO JOSIPOVIĆU
Gojer uputio pismo Josipoviću "Živio sam i živjet ću do kraja života s muslimanima" U povodu Vašeg, u najmanju ruku, neprimjerenog iskaza o cijelom jednom narodu koji živi u državi Bosni i Hercegovini imam potrebu, kao građanin, kao stvaralac i kao Bosanac i Hercegovac progovoriti o takvom kontekstiranju bosanskih muslimana, koje u najmanju ruku je neočekivano s Vaše strane, stoji u pismu direktora Narodnog pozorišta u Sarajevu Gradimira Gojera upućenom hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću, povodom izjava hrvatskog predsjednika u kojima je naveo da se boji ''radikalizacije muslimana u BiH''. Foto: Sarajevo-x.com Gojer je napisao: ''Dovoditi bosanske muslimane u bilo kakav kontekst s terorizmom i teroristima, plašiti se od muslimanskog susjedstva je akt neprihvatljiv na svaki način. Poštovani, gospodine Josipoviću, moje djetinjstvo, moja mladost, moja zrelost protiču u druženju, saradnji i stvaralaštvu sa muslimanima. Onaj ko ne vidi humanističku širinu, mekoću i ljepotu duše bosanskih muslimana taj nije niti inteligentan, niti su mu namjere poštene. Moji najbolji prijatelji su muslimani. Svoje predstave, i to one najbolje, napravio sam sa muslimanima. Izdavači mojih knjiga su muslimani''. U atmosferi bh. vjerske, religijske, nacionalne i političke šarenice nisu stranci ti koji prave red među nama. Ne zavaravajte se. Građani BiH, među kojima su najlogičnije muslimani najbrojnija populacija, su ti koji čine preplet zajedničkog života (ne suživota), koji su onaj cement koji ovu državu Bosnu i Hercegovinu najsnažnije učvršćuje i afirmira. Stoga sam Vaše primjedbe na račun bh. muslimana i lično doživio uvredljivo. U najmanju ruku je nepristojno tako govoriti, a još je nepristojnije pokušavati opravdati svoj iskaz navodnim ''krivim navodima'', dodao je Gojer. Živio sam i živjeti ću blagodet života na način bosanskohercegovački s mekim, toplim, duševnim ljudima Muslimanima-Bošnjacima. Među njima se osjećam najsigurnije i nikakve me fantazme o terorizmu ne mogu odvojiti od ovoga tla, od ovih ljudi, ovih običaja i ovog življenja koje jeste europsko, i kome ne treba tutora, niti staratelja, niti oktroiranih glava, niti kojekakvih ''supotpisnika'' kojekakvih ugovora, sa bilo koje strane svijeta. Nama Bosancima i Hercegovcima, Hrvatima, Bošnjacima, Srbima, Židovima, svima ostalima koji se ćute bosanski i hercegovački nepotrebna je dodatna ''misao'' o bilo čemu sa strane. Pogotovo kada ta misao vrijeđa jedan cijeli narod o čijoj širini i toplini duše, tek zborim... Shakespeare bi rekao: ''Ostalo je šutnja'', stoji u Gojerovom pismu.  Detalji...
BOŠNJACI POVRATNICI U GACKO
BOŠNJAČKI POVRATNICI U GACKU OBILJEŽILI DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE Autor: Sadet Bilalić Objavljeno: 26. November 2011. 18:11:22 U petak, 25.novembra 2011. g. u prepunim prostorijama Medžlisa Islamske zajednice Gacko, svečano, simbolično i skromno obilježeni su Dan dražvnosti Bosne i Hercegovine i Nova hidžretska godina 1433. godina. Bilo je divno slušati recitacije djevojčica o domovini Bosni i Hercegovini, i o hidžri. Zaslužni za ovo okupljanje i obilježavanje su džematlije Bosanskog islamskog kulturog centra "Gazi Husrev-beg" u Kölnu koji su obezbjedili su 50 paketića za povratničku djecu u Gacku. Tužna je činjenica, da ova djeca pohađaju školu u Mostaru i Sarajevu, i da su samo za raspustne i praznične ferije sa svojim roditeljima u Kuli Fazlagić, Bahorima, Basicima... Najmlađa, i prvorođenče u istočnoj Hercegovini od agresije, jeste Kanita Karailo, rođena na petnaestogodišnjicu Daytona 21.novembra 2010. Još uvijek, jedino dijete, koje odrasta u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Ova akcija Bošnjaka iz Kölnu, udaljenih 1600 km od Gacka, vraća nadu i jasna je poruka da bezobzira koliko daleko, bošnjački povratnici nisu sami. Samo nam zajedništvo može povrati samopouzdanje. Ovo je prilika da shvatimo da su tajna uspjeha na ovome svijetu iskrena vjera i plemenito djelo. Uvaženi imam Mustafa ef. Hadžić i predsjednik Centra "Gazi Husrev-beg" Hasan Gutić svaki bajram obraduju našu povratničku djecu sirom manjeg bh. entiteta. Ovo je najbolj primjer da ako želimo biti braća onda treba da smo jedni drugima najpreči. Svaka Nova hidžretska godina jeste izvjesni simbolični početak novog perioda, imajući želju da nam početak novog perioda bude prilika za ozbiljno promišljanje o nama, našim mogućnostima i zadacima. "Hvala ti Bože što me stvori i na njenu zemlju me stavi i usadi ljubav svu, da je volim kao majku rođenu. Jedna si i jedina nezamjenjiva, ponosna, prkosna, uvijek se iz pepela dižeš, kad misle da su uspjeli da te poruše ti si jača ustala; i s' ponosom se branila, moja lijepa BOSNA I HERCEGOVINA! Uvijek si bila i ostaćes, jer tvoje vrijeme tek dolazi. Volim te moja BiH" - ovim riječima završila je Edina Tanović program povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine i Nove hidžretske 1433. godine. Po svemu sudeći, sa Novom hidžretskom godinom gatački Bošnjaci počinju živjeti normalnim životom, poštujući svoju vjeru i državu.  Detalji...
AHMIĆI
ISPRIKA IVE JOSIPOVIĆA Što se doista dogodilo u Ahmićima? Pokolj u Ahmićima dogodio se 16. travnja 1993. godine kada su postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (HVO) upale u to malo i nebranjeno srednjobosanko selo u neposrednoj blizini Viteza te pobili 116 civila od čega 32 žene i 11 djece. U to vrijeme u Bosni i Hercegovini plamtio je rat svih protiv sviju. Napad na Ahmiće izvela je 4. bojna Vojne policije HVO-a i jedinica za posebne namjene vojne policije Jockeri pod zapovijedanjem   Vlade Ćosića   i   Paška Ljubičića . Akcija je šire ofenzive postrojbi HVO-a kojima je cilj bio zavladati širim područjem u Lašvanskoj dolini i cestom koja povezuje Travnik, Vitez i Busovaču kako bi se ostvarilo etnički čisto područje kontrolirano od hrvatskih snaga. U to vrijeme su Srbi kontrolirali 70 posto teritorija susjedne države, pa su se dojučerašnji saveznici Muslimani i Hrvati okrenuli jedni protiv drugih.   Hrvatsko stanovništvo u Ahmićima i drugim obližnjim selima koja su napadnuta istog dana je prethodno bilo upozoreno na napad. Selo je okruženo s tri strane, a s četvrte je postavljena stupica od snajperista koji su ubijali sve koji su krenuli tamo. Organizirane su grupe od 5 do deset vojnika koji su čistili kuću po kuću. Pješaštvu je pomagalo teško topništvo uništiti što oni nisu mogli. Pogođena je i džamije koju je kasnije minirao i u potpunosti srušio Miroslav Bralo.   Ivo Josipović odaje počast žrtvama Većina žrtava ubijena je iz neposredne blizine, a neki muškarci su ubijeni vezani. Oko dvadesetak osoba ubijeno je i u Donjim Ahmićima dok su pokušavali pobjeći. Neke žrtve su pronađene u neprepoznatljivom stanju te se pretpostavlja da su bile žive zapaljene i to najvjerojatnije bacačima plamena. Sve muslimanske kuće u Ahmićima, ali i u okolnim selima su zapaljene i uništene.   Zbog zločina je Međunarodni sud za ratne zločine osudio više visokih časnika HVO-a i kao i šefa HDZ-a srednje Bosne Darija Kordića, koji je osuđen na 25 godina zatvora, Marija Čerkeza na 15 godina, a zapovjednika operativne Zone Tihomira Blaškića na 9 godina zatvora. Blaškić je prvotno osuđen na 45 godina zatvora, ali mu je kazna smanjena nakon što je na sudu dokazana paralelna linija zapovijedanja tj. da je puno zapovjednu kontrolu nad hrvatskim jedinicama imao Kordić, a ne Blaškić. Neposredni počinitelje ovog ratnog zločina godinama Pašku Ljubičića, Vladu Ćosića, Antu Sliškovića, Tomu Vlajića su pod lažnim identitetom godinama skrivani u Hrvatskoj. Akciju spašavanja zločinaca iz Ahmića vodio je Markica Rebić tadašnji šef SIS-a. Oni su pod lažnim imenima i godinama tajno boravili u predgrađu Zagreba i zaleđu Zadra, a servisirali su ih general Ljubo Ćesić Rojs i hercegovački šef policije Valentin Ćorić kojemu se također sudi zbog ratnih zločina. Razlog skrivanja se najvjerojatnije krije u činjenici su neki od njih poput Paška Ljubičića bili djelatnici SIS-a što direktno dovodi u vezu Republiku Hrvatsku sa zbivanjima u Srednjoj Bosni tijekom hrvatsko-bošnjačkog rata i što je konkretni razlog za ispriku koju je jučer uputio predsjednik Ivo Josipović. Osim njega i drugi visokorangirani hrvatski dužnosnici tijekom rata u BiH također su imali svoju funkciju u HV-u poput Tihomira Blaškića osuđenog za ratne zločine.   Zbog toga zločina su još osuđeni zapovjednik vojne policije HVO-a u srednjoj Bosni Vlado Šantić te Drago Josipović osobno su sudjelovali u napadu na Ahmiće. Prvi je u Haagu osuđen na 18, a drugi na 12 godina zatvora. Na deset godina u Haagu je osuđen i Miroslav Bralo, koji je osobno srušio ahmićku džamiju. Paško Ljubičić, ratni zapovjednik vojne policije HVO-a, također je sudjelovao u zločinu, osuđen je na deset godina zatvora.   Istog dana kad i Ahmiće, hrvatski će predsjednik obići Križančevo selo, tridesetak kilometara udaljeno od Ahmića u kojem su postrojbe Armije BIH pojačane mudžahedinima 8 mjeseci nakon zločina u Ahmićima, 22. prosinca 1993., likvidirale 74 hrvatska civila i ratna zarobljenika. Ubijeni su izvučeni tek mjesec dana nakon zločina. Dio njih pokopan je u masovnoj grobnici, a do danas su još uvijek neidentificirane 22 žrtve toga zločina.   Masakr u Ahmićima Petak, šesnaesti Piše: Boris Dežulović   Rezultat hrvatskog napada na Ahmiće: Mrtvi na sve strane PHOTO: Gilles Peress Tog 15. aprila 1993, na današnji četvrtak prije sedamnaest godina, potpredsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dario Kordić okupio je u Vitezu svoje oficire i razradio detaljni plan sutrašnjeg napada na Ahmiće. U "Pregledu saznanja MUP-a RH o događajima vezanim za zločin u Ahmićima", tajnom izvještaju o svojedobnoj istrazi hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, zabilježeno je kako je na tom sastanku netko dobacio da "u Ahmićima ima i djece", na što je neimenovan netko odgovorio: "Pa, što onda? Ta djeca bi mogla postati odrasli ljudi!" Adnan Zec danas ima trideset godina, sestra mu Melisa dvadeset tri. Što je s njima sada, što rade, gdje žive, imaju li svoje obitelji, kako se nose sa svojim užasima - ne znamo. - Adnane, tko je tada živio u vašoj obiteljskoj kući? - Otac Sabahudin, on je bio 37 godina star, majka Hajrija, koja je imala 40, sestra Alisa od 11 godina i druga sestra Melisa, ona je imala šest godina. Meni je tada bilo trinaest. - U četvrtak, 15. aprila navečer, svi ste bili kod kuće? - Da, zaspali smo oko deset sati. Ja sam spavao u svojoj sobi, sestre u svojoj, a roditelji u trećoj sobi. - Adnane, hoćeš li, molim te, ispričati ovom sudu što se dogodilo sutradan, u petak, 16. aprila? Nezapamćen zločin: Mrtvi Bošnjaci, Ahmići 1993. PHOTO: Gilles Peress - Rano ujutro, oko pet sati, otac i majka su utrčali u naše sobe i probudili nas vičući da se brzo obučemo i bježimo, jer kuća gori. Vani su se čule detonacije i pucnjava. Roditelji i sestre su bježali prema Nurijinoj kući, a ja malo niže. Negdje kraj Zahirove kuće zaustavio me neki vojnik, lice mu je bilo obojano u crno, i pitao: "Gdje ćeš ti, mali?" Vidio sam da Zahir leži na tlu do njega, rekao sam da se puca, da bježim, a on je rekao: "Bježi, bježi!" Nastavio sam trčati, a onda me zaustavila grupa vojnika i rekli su mi da stanem. Okrenuo sam se da pobjegnem natrag, ali s druge strane su dolazila tri vojnika. Oni su odmah zapucali. Osjetio sam bol i pao. Trenutak prije nego me pogodio, vidio sam roditelje malo dalje. Onaj vojnik koji je pucao na mene naredio je drugome da puca na tatu i mamu. Vikao je "Ubij ih, ubij ih, ubij ih!"... tri puta. Kad je drugi put rekao "Ubij ih", moj otac je rekao: "Ubij mene, samo pusti ženu i djecu!" - Tvoje sestre su tada još uvijek bile s ocem i majkom? - Da, otac je držao za ruku Alisu, a majka Melisu. - Što se tada dogodilo? - Onaj drugi je najprije pucao u oca i Alisu. Oboje su pali mrtvi. Onda je ubio majku, ali nije pogodio Melisu. Moja sestra je samo pala na tlo zajedno s mamom. - Što se s njom kasnije dogodilo? - Kad sam došao svijesti, nje više nije bilo tu. Kasnije sam saznao da ju je pokupio Elvir Ahmić sa svojom sestrom. Rekao je da je našao Melisu kako spava kraj maminog tijela. Isprva nije htjela ići s njima, govorila je da će pričekati da se mama probudi. - Adnane, ta tri vojnika koja su pucala u tvoje roditelje bila su u uniformama, zar ne? Kakve su im bile uniforme? - Bili su u maskirnim uniformama. - Jesu li na uniformama imali nekakve oznake? - Da. Imali su oznake Hrvatske vojske. Zločin i mržnja: Srušena džamija u Ahmićima PHOTO: Stock Adnan Zec danas ima trideset godina, sestra mu Melisa dvadeset tri. Što je s njima sada, što rade, gdje žive, imaju li svoje obitelji, kako se nose sa svojim užasima - ne znamo. Znamo, međutim, što je s njihovim ocem: Sabahudin Zec je jedan od stotinu i šesnaest žitelja malog sela Ahmići kraj Viteza, koje su u petak 16. travnja 1993. poubijali pripadnici Jokera, eskadrona smrti iz sastava Hrvatskog vijeća obrane, "Hrvatske vojske", kako ih je na suđenju u Haagu dječački točno opisao Sabahudinov sin Adnan. Znamo i što je bilo s njegovom majkom: Hajrija Zec jedna je od trideset dvije žene likvidirane toga petka. Znamo, najzad, i što je bilo s jedanaestogodišnjom sestrom Alisom: ona je bila jedna od petnaestoro mališana hladnokrvno smaknutih toga petka po dječjim sobama, avlijama i sokacima Ahmića. Dogodi se, ponekad, svakih pet-šest godina, da se dani i datumi iz prošlosti poklope s danima današnjim, pa je tako godišnjica onoga zlokobnog četvrtka kad su se u Vitezu sastale glavešine lašvanskog HVO-a da dogovore plan sutrašnjeg napada na Ahmiće, a Adnan Zec u obiteljskoj kući zaspao u deset navečer - posljednjeg četvrtka njegovih roditelja i sestre Alise, sedamnaest godina kasnije opet pala u četvrtak. Mnogo je petnaestih aprila prošlo, i pedeset dva puta više četvrtaka da bi i po čemu ovaj bio drugačiji od ostalih, u malom selu Ahmići kraj Viteza. Tek će, za razliku od prethodnih šesnaest petnaestih aprila, ovoga četvrtka stići u selo kolona crnih limuzina, izaći će iz nje jedan sijedi gospodin u dugačkom crnom kaputu i položiti cvijeće na kameni spomenik sa stotinu i šesnaest uklesanih imena. Svedoci užasa: Vojnici UN na mestu masakra PHOTO: Stock Novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović prvi je visoki hrvatski funkcioner i prvi hrvatski političar uopće koji će u Ahmićima kleknuti i zatražiti oprost. Nije poznato koliko će to značiti Adnanu i Melisi. Vijenac pod spomenik njihovim roditeljima njima ne treba - on treba Hrvatima, onima dakle čija je vojska toga petka upala u selo i čiji predsjednik će se sedamnaest godina kasnije pokloniti ahmićkim žrtvama. Adnan i Melisa ionako su naučili živjeti izvan hrvatskog pamćenja. Iz tog su pamćenja Ahmići - mjesto najstrašnijeg zločina kojega su vojnici sa šahovnicom na nadlakticama počinili u svih pet godina svih naših ratova - u proteklih sedamnaest godina temeljito izbrisani. Za to vrijeme Hrvatska je plaćala vojne penzije ubojicama iz Ahmića i advokate njihovim zapovjednicima, davala im lažne lične karte i utočišta pred pravdom. Pratila je sve to vrijeme Hrvatska kalvariju vitezova Lašvanske doline u haškom zatočeništvu, čitala bez daha potresne reportaže iz zatvora "Karlau" u Grazu, "austrijskog Guantanama", oplakujući gorku sudbinu Darija Kordića, i nikad se nitko u tih sedamnaest godina nije sjetio Adnana i njegove sestre Melise, koja je toga petka čekala da joj se mrtva majka probudi. Minuta šutnje za njihove roditelje u Hrvatskoj traje punih sedamnaest godina. Neće ih se Hrvatska sjetiti ni danas: velika i važna državnička gesta Ive Josipovića bit će tek šlagvort za nove šovenske i revizionističke komentare. Mozgovi "operacije Ahmići" danas su u zatvoru, ali ubojice Adnanovih roditelja, valja to imati na umu, i danas su na slobodi. Eno ih u famoznom Registru hrvatskih branitelja, u rubrici HVO, s reguliranim ratnim stažom i zasluženim penzijama. Registra s imenima Sabahudina, Hajrije i Alise Zec u Hrvatskoj nema, niti će ga biti i poslije ovog četvrtka. Zato Josipovićeva posjeta ahmićkom stratištu neće mnogo toga promijeniti: on danas ide tamo gotovo incognito, hrvatska javnost za to saznaje dva dana pred put, iz neslužbenih izvora, da za to ne sazna previše onih u čije će se ime pokloniti, i u čije je ime ubijena mala Alisa. PHOTO: Stock Tog 15. aprila 1993, na današnji četvrtak prije sedamnaest godina, potpredsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dario Kordić okupio je u Vitezu svoje oficire i razradio detaljni plan sutrašnjeg napada na Ahmiće. U "Pregledu saznanja MUP-a RH o događajima vezanim za zločin u Ahmićima", tajnom izvještaju o svojedobnoj istrazi hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, zabilježeno je kako je na tom sastanku netko dobacio da "u Ahmićima ima i djece", na što je neimenovan netko odgovorio: "Pa, što onda? Ta djeca bi mogla postati odrasli ljudi!" Adnan i Melisa su postali odrasli ljudi. O njima, hvala na pitanju, ne znamo ništa. Ništa o njima nećemo znati ni kad večeras u televizijskom dnevniku pogledamo vijest da se predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u četvrtak 15. aprila poklonio žrtvama zločina u Ahmićima. Adnanu i Melisi bit će, slutim, svejedno. Njihovi užasi počinju sutradan. ZAGREB - Bože, kako to nisam mogao predvidjeti? Kako to nisam mogao zaustaviti? - pitanje je koje si Tihomir Blaškić i danas postavlja pa je to rekao i danas, kada smo razgovarali o odlasku Ive Josipovića u Ahmiće . Tihomir Blaškić, nekadašnji zapovjednik operativne zone Srednja Bosna, bio je najviši časnik HVO-a koji se pojavio pred Haaškim sudom zbog zločina u Ahmićima. Nazvao predsjednika Nakon devet godina suđenja, prvostupanjske presude od 45 godina zatvora i po završetku žalbenog postupka oslobađanja od optužnice za Ahmiće, osuđen je na devet godina zatvora. Osuđujuća presuda pokrila je boravak u zatvoru, a osuđen je zbog lošeg ponašanja prema ratnim zarobljenicima. - Žao mi je što nisam bio u mogućnosti spriječiti da se to dogodi - kaže Blaškić. U Ahmićima je prije sedamnaest godina, 16. travnja 1993. u 5 sati i 30 minuta u jutro, započeo napad snaga HVO-a koji je završio jednim od najružnijih ratnih zločina, masakrom nad 116 civila, pretežno ženama i djecom. - Bio sam presretan kada sam čuo da Ivo Josipović odlazi u Ahmiće i Križančevo Selo - kaže Blaškić. Nazvao je predsjednika i izrazio mu svoje zadovoljstvo i podršku. - Mislim da je to vrlo primjeren, pravi državnički čin koji treba napraviti jedan hrvatski predsjednik, kaže Blaškić. - Posjet Ahmićima i Križančevu Selu primjer je kako treba odavati počast žrtvama rata. Ne postoji drugi način - smatra Blaškić. - Otići na mjesto gdje je zločin počinjen i tamo se pokloniti nevinima koji su izgubili živote jedini je način odavanja počasti - kaže Blaškić koji je i sam otišao u Ahmiće pokloniti se žrtvama nakon što je proveo devet godina u zatvoru. Smatra da se mnoge isprike banaliziraju zbog načina na koji se ljudi ispričaju. Osjeti se neiskrenost. Blaškić je u Ahmiće otišao i tijekom rata, napustio je svoje zapovjedno mjesto i krajem travnja 1993. otišao u Ahmiće. Naravno, tada je znao da je zločin bio počinjen, no kaže da je prave razmjere zločina saznao tek tijekom suđenja, u Haagu. - Stravičan prizor! Ahmići su bili zgarište, svuda spaljene kuće. Džamija je bila srušena, to me zaboljelo. Zato mi je i drago da će u Ahmiće otići i kardinal i reis-ul-ema - kaže Blaškić. - Nadao sam se da gledam poprište borbe, a tek kasnije, na sudu sam shvatio da se dogodilo nešto drugo - kaže Blaškić. Blokirali istragu - Prva prilika da se ispričam žrtvama, da izrazim svoje žaljenje bilo je tijekom suđenja, kada su se pojavili svjedoci u sudnici - prisjeća se Blaškić i kaže kako je nakon zločina učinio sve da provede istragu, tražio pomoć i suradnju međunarodnih snaga, zajedničku komisiju u kojoj bi bili i pripadnici Armije BiH, sve kako bi se provela kvalitetna istraga. - Usred tog grotla, u okruženju četiri korpusa Armije BiH, u trenucima kada mi britanski zapovjednici UNPROFOR-a govore da nećemo izdržati ni tjedan dana, bilo mi je stalo da se napravi istraga. Moji ljudi su smatrali da sam lud jer je oko nas bilo i puno zločina počinjenih na Hrvatima, u Trusinama, Križančevu Selu, po raznim mjestima. U mojoj obitelji bilo je puno stradalih u ratu, a meni je, uza sve to, bilo stalo da se napravi istraga. Na kraju sam, u Haagu, saznao da sam bio blokiran, da nitko nije htio da se napravi istraga. U ratu sam osjećao da sam sam u tom nastojanju da se istraži zločin, ali nije uspjelo - govori Blaškić. - Na kraju, ostane mrlja u čovjeku - kaže Blaškić. Pita se je li mogao zaustaviti, je li mogao spriječiti zločin? I ne zna koji bi to potez bio, što je propustio. Kaže da puno toga nije imao pod svojom kontrolom, zapovijedanjem i da se nikada više ne bi doveo u takvu situaciju. No, zna da je odlazak u Ahmiće prvi korak za normalan život u kojem neće biti mržnje, ono što bi htio da ostane djeci koja odrastaju i koja danas žive u BiH. Kod Kordića isplanirali zločin Dan prije pokolja u Ahmićima Tihomir Blaškić, tada zapovjednik Operativne zone Srednja Bosna, postavio je jedinice HVO-a na strateška mjesta, pretpostavljajući da će doći do napada snaga armije BiH. Planiran je kontranapad. Tako je Blaškić postavio i jedinice koje su trebale ući u Ahmiće. Uoči napada, održan je sastanak u kući Darija Kordića, političara HDZ-a BiH, za koji Blaškić nije ni znao a na kojem je donesen plan da se počini zločin u Ahmićima. Postojala je dvostruka linija zapovijedanja.  Detalji...
IZBOR PJESAMA prof.HASANA ČUSTOVIĆA
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Čustović Hasan prof. 20 000 Dubrovnik   Poštovane Bošnjakinje, dragi moji Bošnjaci, ma gdje bili, na ovozemaljskom Dunjaluku! Želja mi je da Vam izrecitiram nekoliko lirsko epskih pjesama "rođenih" u mojoj duši u ratnim i poslije ratnim, tužnim, vremenima. Da osjetite kako je uznemireno moje srce kucalo, kada se u našoj zajedničkoj Domovini Bosni i Hercegovini pucalo.   Bosni u pohode Bosno moja moj uzdahu odajem Ti svoju tajnu. Srce si mi uzburkala i divovsku snagu dala. Duša gori srce boli jer sin Tebe majko voli. I ne može da odoli da Ti Bosno ne prozbori. Želja bi mi pusta bila sokolova dobit krila i doći Ti u pohode da te branim do slobode.                                    prva polovica 1992.g.   Majka Muslimanka Mladi momci muslimanski borci u rat idu kao dobrovoljci. S hair dovom ispraća ih majka plemenita majka Muslimanka. Hamajliju svaka daje sinu vakat došo branit domovinu. Bosno moja zemljo poharana eto Tebi tvojih Muslimana. Maksuz selam od svoje djece primi jer bez Tebe nama se ne živi.                                    1992.g.   Domovini Bosni Bosno moja lijepa i mila, što si Bosno Bogu zgriješila. Da Te snađe neviđena strava, zar zbog toga što si opjevana. Zar si kriva Bosno što si živa. Dušman mrski napade Te krmski, nek su prokleti razbojnici drumski. Nikad Bosno od Kulina bana, nisi bila tako rastrgana. Zlotvor želi da nas podijeli, ma da nikad to nijesmo htjeli. Majko Bosno što Ti učiniše, dušman želi da te nema više. Čak i slavno Tvoje ime briše, ne da Bosnom ljiljan da miriše. Vrisni Bosno slavno i ponosno, jaram skini u nebo se vini. Vječno živi na rijeci Drini!   Grade moj zar je moguće Moj rodni Grad Ključ izgleda sablasno. Srušen, smrvljen, spaljen do temelja sravnjen. Nigdje nikoga nigdje žive duše. Crne grede koje su moj Grad stoljećima čuvale, sada se i one skrhane bolom od tuge ruše. Bedemi stari iz 14. stoljeća puni su jada, čemera i zločinačkog smeća. Voljeni Grade što Ti to neljudi učiniše, htjedoše i na žalost uspješe da Te satru i da Te nema više. Ali uz Božju pomoć, grdno se prevariše, osjećam da moj stolni Grad, ponovo punim plućima diše. Jer ga evo, ispred Dubrovačkog Merhameta, njegovi Bošnjaci nakon 7 godina, posjetiše i uz tegbir prozboriše. Cernico majko i Ključu oče pra, pradjedova Dižite se, budite se iz očajanja jer dolaze vremena bolja. To Svemogući hoće i to je Njegova volja!                                                1998.g.   Fazlagića Kulo dična Fazlagića Kulo dična izgledaš mi neobična. Ljepotice svih Bošnjaka, nedaj se, neboj se i budi jaka. Ne boj se trenutačnog mraka. Evo Tebi u pohode 50 Bošnjaka iz Dubrovnika Ti dohode. Ponovno ćeš zablistati,   Ti si naša vječna mati, znat čemo Te sačuvati i nikada više, nikome nećemo Te dati. Zato nemoj tugovati! Tvoj Ključ Grad sa Cernicom, činit će Te ljepoticom. A Sarića grede dvije, bit će ljepše nego prije. Na njima će, ako Bog da, zelen barjak da se vije. Od Cernice sve do Muhovića, ponovno će se zvati i vječno ostati Kula Fazlagića!                                                1998.g.    Detalji...
BOŠNJAKE NAZVAO BALIJAMA
Intelektualci zgroženi govorom mržnje Vlahe Bogišića Vlaho Bogišić Dvanaestoro intelektualaca i umjetnika reagiralo je na izjavu ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža o 'balijama' tumačeći je govorom mržnje i diskvalificiranjem ljudi 'pogrešnog' porijekla Književnici Sead Begović i Enes Kišević, slikar Munir Vejzović, sveučilišni profesori Ekrem Čaušević i Azra Abadžić Navaey, prevoditelj Sead Muhamedagić, glazbenik Ibrica Jusić, akademski slikar Izet Đuzel, arhitekt Senad Nanić, publicisti Filip Mursel Begović i Faris Nanić te prevoditeljica Sena Kulenović u pismu upućenom medijima izrazili su zgražanje nad izjavom Vlahe Bogišića objavljenom u Jutarnjem listu 29. siječnja. 'Govoreći o slobodi govora, Vlaho Bogišić zapravo rabi govor mržnje. Ma kako inzistirao na kondicionalu, on nedvosmisleno huška javnost svojim pitanjem: '…Tko će nekoga sutra spriječiti, pri čemu ovo govorim u strogom kondicionalu, da se pita otkud jedan balija arbitrira poezijom u Hrvatskoj?'', navode u priopćenju te pojašnjavaju kako se radi o neprihvatljivom, krajnje uvredljivom i nečasnom primjeru potkazivanja ili poticanja na denunciranje i ideološku diskvalifikaciju ljudi koji su 'krivi', i moguće neprihvatljivi, samo zato što su tobože pogrešnog etničkog i vjerskog identiteta. 'Budući da smo u leksikografovu pitanju nedvojbeno prepoznali metu, naglas se pitamo znači li ova izjava da je dotični jedva tolerirani stranac u hrvatskoj kulturi i književnosti ili da su takvi, 'balije' dakle, generalno nedobrodošli u istima. Operirajući pa i hipotetičkim prijetnjama, Bogišić otvara mogućnost da se danas-sutra svakoga hrvatskoga pisca, kipara, arhitekta, slikara, glumca i glazbenika bosansko-muslimanskoga podrijetla (ili kakva drugog, trećeg…) diskvalificira po potrebi bezočnim i vrlo uvredljivim etiketama, provocirajući tako neki novi politički mrak i zadrtost prema Drugom i njegovoj razlici', stoji u izjavi. Detalji...
INTERVJU S FRA PETROM JELEČEM
Tuđman jest dijelio Bosnu i Hercegovinu Fra Petar Jeleč, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, teolog i povjesničar koji predaje na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao na papinskoj Gregorijani s disertacijom 'Katolička crkva u BiH i NDH', u razgovoru za tportal komentirao je optužbe Vlade i raznih braniteljskih udruga koje su se slile na račun predsjednika Ive Josipovića nakon govora u parlamentu Bosne i Hercegovine Također je progovorio i o Tuđmanovoj politici podjele BiH koja je na cjedilu ostavila Hrvate iz Posavine i srednje Bosne te otkrio teoriju zavjere po kojoj je za pedofiliju u crkvi kriv komunizam. 1. Fra Petre, kako komentirate govor predsjednika Josipovića pred parlamentom BiH u kojem je izrazio žaljenje što je i Republika Hrvatska 'svojom politikom devedesetih godina prošloga stoljeća doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče'? Odlično sročen govor predsjednika Josipovića pred parlamentarcima BiH je vrlo važan događaj za čitavu regiju i on predstavlja jednu od boljih stvari koje su se u zadnje vrijeme dogodile Bosni i Hercegovini. Ovaj hrabri Josipovićev potez i njegovo kajanje zbog tadašnje hrvatske (Tuđmanove) politike iz devedesetih godina nije, nažalost, dobro prihvaćen u redovima bosanskohercegovačkih Hrvata. Ni predstavnici hrvatskih političkih stranaka u BiH nisu oduševljeni ovim Josipovićevim govorom, pa su onda svojim egzegetskim akrobacijama krenuli tumačiti što je hrvatski predsjednik zaista htio reći jer oni to, razumije se, znaju bolje od njega samoga. Kako bi dokazali vlastito političko pravovjerje, međusobno su se natjecali u ponavljanju lažne i podaničke tvrdnje da je hrvatska politika sve ovo vrijeme bosanskohercegovačkim ljudima činila samo dobro. Ovaj Josipovićev čin ne ide na ruku ni mnogim srpskim političarima jer pridonosi stabiliziranju ukupne političke situacije u BiH, što zacijelo ne odgovara Dodiku koji svojom destruktivnom politikom, uza sve očitije toleriranje međunarodne zajednice, želi pokazati da je u ovoj zemlji nemoguće zajedno živjeti. 2. Zašto tako žestoki napadi premijerke Kosor, HDZ-a i raznih braniteljskih udruga nakon njegova govora i posjeta BiH   na predsjednika Josipovića ? Predsjednik Josipović je pred parlamentarcima rekao istinu o hrvatskoj politici prema BiH devedesetih godina, koja je zaista doprinijela podjelama i stradanjima ljudi u ovoj zemlji. To je očito zaboljelo mnoge Tuđmanove suradnike iz HDZ-a koji se i danas nalaze na visokim položajima u toj stranci i koji dijelom snose odgovornost za takvu politiku. HDZ-u RH će očito trebati još puno vremena da se suoči s negativnim posljedicama vlastite političke ostavštine. Tuđman i Šušak su svojim potezima devedesetih godina smijenili kompletno legalno izabrano vodstvo bosanskohercegovačkog HDZ-a i na čelo te stranke postavili svoga poslušnika M. Bobana, čovjeka vrlo sumnjive prošlosti, intelektualno i moralno nedorasla funkciji koju je obnašao. Još je tragičnije posljedice imala činjenica što su svojim špijunsko-obavještajno represivnim aparatom i podmetanjima uništili mogućnost stvaranja jedne jake i ozbiljne autohtone političke stranke bosanskohercegovačkih Hrvata, koja bi vodila afirmativnu politiku prema ovoj zemlji i svom narodu i umjesto toga ovdje stvorili poslušničku kopiju hrvatskog HDZ-a sa samo jednim dragim vođom. Tuđman i Šušak su vedrili i oblačili cjelokupnim društveno-političkim, ekonomskim i vojnim životom bosanskohercegovačkih Hrvata sve do svoje smrti i bez njihova odobrenja HDZ u BiH nije mogao donijeti nijednu važnu odluku. Vodili su dvoličnu politiku prema BiH – s jedne strane su deklarativno (i to ne uvijek) podržavali njezin integritet, a s druge strane su svojim vojnim akcijama i dogovorima s Karadžićem (sporazum Boban - Karadžić), Krajišnikom, Koljevićem (koji je svečano priman u Banskim dvorima u Zagrebu) sekundirali srpskom agresoru, radili protiv ove zemlje i svojega naroda, posebno bosanskih i posavskih Hrvata čiju su postojbinu bez imalo grižnje savjesti prvo 1992. predali srpskom agresoru, a 1995. joj u Daytonu potpisali smrtnu presudu. Tuđman je nemoralno i nehumano optužio posavske Hrvate kako se nisu branili i naljutio se što su se usudili protestirati protiv njegovih 'vizionarskih' i 'državničkih' poteza u Daytonu.   3. Je li predsjednik Tuđman sudjelovao u pokušajima podjele Bosne i Hercegovine? Naravno da jest i o tomu postoje brojni svjedoci, knjige, memoari, stenogrami, a najbolji svjedok je zacijelo vrijeme u kojem smo živjeli osjećajući na vlastitoj koži sve posljedice takve Tuđmanove politike koja je nanijela nesagledive štete ovoj zemlji, a prije svega bosanskim Hrvatima. Ako netko ne želi vjerovati vlastitim očima i pameti, objavljenim publikacijama i izjavama sudionika političkih događaja iz toga vremena, neka pročita Tuđmanove intervjue i stenograme u kojima on, vrlo jasno i bez okolišanja, govori o Bosni i Hercegovini kao o kolonijalnoj tvorevini koja će nestati i zastupa tezu da bi podjelom bosanskohercegovačkog teritorija trebalo udovoljiti Srbima jer bi time nestali razlozi za neprijateljstvo između Hrvata i Srba (Slobodna Dalmacija). Ratom s Bošnjacima u kojem nijedna strana nije ostala imuna na zločine, zatim osnivanjem logora po zapadnoj Hercegovini, sistematskim uništavanjem Mostara i rušenjem Staroga mosta, Hrvatska je, po svjedočenju samoga ministra Mate Granića, došla u međunarodnu izolaciju i bila na pragu uvođenja sankcija. Zločinima počinjenima u tom ratu i osnivanjem koncentracijskih logora za Bošnjake, Hrvatska je naposljetku definitivno izgubila status žrtve i ugled u međunarodnoj zajednici, što je vrlo jasno pokazao i sprovod predsjedniku Tuđmanu na koji nije došao nitko od relevantnih svjetskih i europskih političara. 4. Predsjednik Josipović je obišao dva stratišta Bošnjaka i Hrvata, u Ahmićima i Križančevu selu, gdje su ga, po prvi put zajedno mjestima stradanja, pratili i poglavari Katolička crkve i Islamske zajednice u BiH. Hoće li to doprinijeti poboljšanju odnosa između ova dva naroda? To svakako treba pozdraviti i podržati i meni je drago što se to dogodilo. Osobno se nadam da će taj potez pridonijeti relaksaciji odnosa između ova dva naroda iza kojih, kao najveća tragedija po ovu zemlju, stoji krvavi ratni sukob prouzročen prije svega Tuđmanovim i Šuškovim antibosanskim i antimuslimanskim ressentimentom. U tom sukobu, naravno, nije nevina bila ni bošnjačka strana, kako se može vidjeti po žrtvama koje su ostale iza nekih postrojbi Armije BIH i kako to jasno pokazuju objavljeni stenogrami Alije Izetbegovića. Analitičarima bi svakako mogla biti zanimljiva i činjenica kako je jedan agnostik poput Josipovića, kojega se s oltara i u nekim crkvenim novinama javno vrijeđalo nazivajući ga 'princom tame' (Katolički tjednik) svojom inicijativom dao primjer i poticaj ovdašnjim vjerskim poglavarima da konačno učine ono što je odavno trebalo napraviti. 5. Predsjednik Josipović se u BiH susreo i s predsjednicima hrvatskih parlamentarnih stranaka. Sastanku nije nazočio jedino predsjednik HDZ-a Dragan Čović. Kako to tumačite? Vjerojatno je bio zauzet na jednom od sve učestalijih sastanka s kolegom Dodikom, s kojim je nedavno u Banjoj Luci sklopio predizbornu suradnju prema kojoj će na predstojećim jesenskim izborima Srbi iz Federacije podržati HDZ-ove kandidate, a ono malo preživjelih Hrvata iz tzv. Republike Srpske kandidate SNSD-a. Tom prilikom su se dvojica čelnika pred kamerama uzajamno divila jedan drugomu i komplimentirala si na odličnoj politici koju vode ove dvije 'odgovorne stranke'. Čović je ostao impresioniran funkcioniranjem tog, od Hrvata i Bošnjaka, temeljito očišćenog 'boljeg dijela' BiH koji mu je očito uzor kako bi trebao funkcionirati njegov imaginarni treći entitet, još jedna predizborna prijevara u režiji ovog političara.   Nisu stigli popričati o Bosanskoj Posavini, banjolučkim i kotorvaroškim Hrvatima, kako ne bi kvarili novostvorenu idilu na relaciji Mostar - Banjaluka. Nije 'prvom u Hrvata' uopće zasmetalo ni nedavno Dodikovo licitiranje i laganje o 700.000 žrtava u jasenovačkom logoru ni najnovije ponižavanje žrtava srebreničkog genocida, koje će ući u anale političkog i moralnog beščašća jednog balkanskog političara koji postaje sve sličniji Miloševiću. Zanimljivo je da ta činjenica prolazi bez negativnih komentara u crkveno-političkom prostoru bosanskohercegovačkih Hrvata, dok se, s druge strane, već četiri godine papagajski ponavlja teza da Komšić ne može predstavljati bosanskohercegovačke Hrvate jer su za njega glasali i Bošnjaci. Čoviću, koji je, uz raznorazne jelaviće, bendere, ive mire joviće, čordaše i ostale predstavnike novoobogaćene političke 'elite', najodgovorniji za situaciju u kojoj se nalaze bosanskohercegovački Hrvati, očito nije bilo u interesu susresti se s Josipovićem u Mostaru. No zato ćemo njega i nezaobilaznog mu sekundanta Čordaša nažalost uskoro viđati u počasnim ložama mnogih svetišta i u prvim klupama naših crkava, jer se bliže jesenski izbori, a narodu treba pokazati da se oni, uz vrlo spretno profitiranje na ljudskoj bijedi i muci, znaju pomoliti i Bogu za još jedan uspješan četverogodišnji mandat.   6. Postoji li među bosanskohercegovačkim Hrvatima ijedna politička stranka koja bi mogla autentično i iskreno zastupati interese hrvatskog naroda? Znamo da se HDZ podijelio u dvije stranke – postoje li među njima neke bitne razlike? Određene razlike između dva HDZ-a postoje, ali ne bitne, kako je to neki dan, prilikom gostovanja u jednoj emisiji na FTV-u, žalosno demonstrirao predsjednik HDZ-a 1990 Božo Ljubić. Stranka HSS-NHI jedno je vrijeme bila barem neka oporba štetnoj politici HDZ-a, ali je nedavnim izborom Lj. Lovrić postala satelit-stranka Dragana Čovića, što pokazuju i sve učestaliji sukobi unutar te stranke i napuštanje nekih od njezinih visokih dužnosnika iz Posavine. Tu su HSP i još neke druge stranke, ali ni u jednoj od njih ne vidim poštenog i sposobnog lidera koji bi svojem narodu mogao ponuditi autentičnu zdravu politiku i otklon od dosadašnjih promašaja i zabluda. Posrijedi je čista borba za fotelje i jedan sirovi makijavelistički pristup politici kao najpogodnijem obliku osobnog bogaćenja.     7. Katoličku crkvu u zadnje vrijeme potresaju pedofilski skandali. Hoće li to ozbiljno naštetiti ugledu Katoličke crkve u našem društvu? To je već uvelike naštetilo ugledu Katoličke crkve kao malo što u njezinoj povijesti, a sve posljedice tih strašnih zlodjela počinjenih nad nevinom djecom su zapravo nesagledive. Još jednom se pokazalo da Katoličkoj crkvi ne može nauditi nikakav vanjski neprijatelj onoliko koliko ona sama sebi može naštetiti zbog izdaje vlastite vjerodostojnosti i osnovnih ljudskih i evanđeoskih principa.   8. Jeste li pročitali nedavni dopis Hrvatske biskupske konferencije upućen papi Benediktu XVI u kojem biskupi sa svojim svećenicima složno ustaju u obranu od napadaja na Crkvu, 'mistično tijelo Kristovo' i na samoga Papu? Kako komentirate sadržaj toga pisma? Pročitao sam taj tekst u kojem me frapirala i ražalostila činjenica da hrvatski biskupi ni u jednoj jedinoj rečenici nisu našli za shodno da spomenu žrtve – djecu kojoj su zbog strašnih trauma uništeni i djetinjstvo i životi. Umjesto toga, tu se redaju tipične obranaške teze i podsjećanje na komunistička vremena kada se 'udaralo na pastire Crkve', kao da to ima ikakve veze s pedofilskim skandalima unutar Crkve. Izgleda da je komunizam kriv i za pedofiliju.   9. U kleričkim krugovima u Hrvatskoj i BIH u zadnje vrijeme se sve češće čuju glasovi kako iza otkrivanja pedofilije u Crkvi stoje neki tajni centri moći koji, nakon što su napali na Crkvu u Irskoj, kreću u obračun s Katoličkom crkvom u Poljskoj i Hrvatskoj. To je neki dan u svom intervjuu za Radio Odžak ponovio i kardinal Puljić. Kako komentirate tu teoriju zavjere?   Duga je povijest raznoraznih teorija urote unutar Katoličke crkve, a ova koju ste upravo naveli spada u jednu od najmaštovitijih koju sam do sada čuo. Ona, naravno, nema nikakve veze za stvarnošću i volio bih kada bi autori te izjave i 'spoznaje' otkrili koji su to tajni centri moći kojih se trebamo čuvati. Pokazalo se, nažalost, da se institucija koja pretendira da bude moralna vertikala u društvu nije kadra ispravno postaviti i suočiti s ovako strašnim zakazivanjem unutar vlastitih redova i zločinom nad bespomoćnom djecom. Umjesto iskrenog kajanja zbog patnje nevinih žrtava i pokušaja saniranja toga velikog skandala, kod crkvenih ljudi se pojavljuju ovakve besmislene teorije zavjere, kao i jadna opravdavanja da pedofilija postoji i u drugim segmentima društva, kao da je to neka olakšavajuća okolnost za ono što su radili neki svećenici i biskupi koji su zataškavali njihova nedjela. Ako se Crkva na ovaj način nastavi odnositi prema problemu pedofilije u vlastitim redovima, njezin ugled će biti ozbiljno narušen i kod najdobronamjernijih vjernika. Volio bih da odgovorni ljudi u Crkvi učine sve da se to ne dogodi jer ovo što se dosad napravilo po tom pitanju nije ispravan put kojim treba ići.   10. Kako komentirate pisanje Večernjeg lista o osnivanju komisije za Međugorje i kuloarske priče da postoji mogućnost da se biskupa Perića, protivnika međugorskog fenomena, planira ukloniti iz Mostara kako bi se lakše riješio taj problem? Smatram da nisam prava osoba za odgovor na to pitanje iz jednostavnog razloga što 'fenomen' Međugorja predstavlja sasvim irelevantnu stvar u mom osobnom i vjerničkom životu, uz poštivanje onih ljudi kojima to nešto znači. Irelevantni će stoga za mene biti i rezultati te komisije koja će, po svoj prilici, postupiti u skladu s onom starom poslovicom 'vuk sit i ovce na broju'. To će, izgleda, još dugo vremena, uz 'muke po velečasnom Sudcu' biti dobar materijal za zabavu širokih narodnih masa.   http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/65081/Tudman-jest-dijelio-Bosnu-i-Hercegovinu.html  Detalji...
Ugovor o sufinanciranju projekta zamjene stolarije na zgradi IZ
150 KUNA ZA OBNOVU STOLARIJE   Gjurašić: Ovo je spomenik nulte kategorije     Državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Karlo Gjurašić danas je potpisao sa Imamom dubrovačkim Salkanom ef. Herićem i Predsjednikom Izvršnog odbora Medžlise Harisom Balilovićem Ugovor o sufinanciranju projekta zamjene stolarije na zgradi Islamske zajednice u Dubrovniku.   Ugovor vrijedan 150 tisuća kuna realizirat će se u sklopu s programa financiranja obnove sakralnih objekata, koji provodi Ministarstvo regionalnog razvoja. „Ovo nije samo vjerski objekt, ovo je ujedno i spomenik nulte kategorije", kazao je Gjurašić.  Detalji...
IZBORI 2011 XII IZBORNA JEDINICA
Izborne liste u 12. izbornoj jedinici (albanska, bošnjačka, crnogorska, makedonska i slovenska manjina) Državno izborno povjerenstvo objavilo je da je za izbor zastupnika u Hrvatski sabor koji će se održati 4. prosinca 2011. prihvaćeno 313 kandidacijskih lista i 48 kandidatura (56 kandidata) nacionalnih manjina koji biraju zastupnike u XII. izbornoj jedinici. Od prihvaćenih 313 lista, 285 je stranačkih, a 28 neovisnih. Samostalnih je lista 204 dok je prihvaćena i 81 koalicijska lista. Zbirna lista kandidata za zastupnike albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine u 12. izbornoj jedinici: 1. Kandidat: IDRIZ BEŠIĆ, Bošnjak, rođ. 05.11.1959., GUNJA, MAK DIZDARA 37 Predlagatelj: NEOVISNI KANDIDAT 2. Kandidat: ĐEMAL BRATIĆ, Bošnjak, rođ. 31.05.1964., OSIJEK, ORAHOVIČKA 44 Predlagatelj: DEMOKRATSKI SAVEZ BOŠNJAKA SLAVONIJE I BARANJE - DSBSB 3. Kandidat: NEDŽAD HODŽIĆ, dipl.ing., Bošnjak, rođ. 24.07.1958., POREČ, PAZINSKA 17 Predlagatelj: BOŠNJAČKA DEMOKRATSKA STRANKA HRVATSKE - BDSH 4. Kandidat: PAŠK KAČINARI, Albanac, rođ. 08.04.1950., ZAGREB, FRANKOPANSKA 9 Predlagatelj: SAVEZ ZA PROMJENE - SP AUTOHTONA - HRVATSKA SELJAČKA STRANKA - A-HSS 5. Kandidatkinja: ERMINA LEKAJ PRLJASKAJ, Albanka, rođ. 15.07.1971., SELCE, ŠETALIŠTE IVANA JELIČIĆA 24 Predlagatelj: UNIJA ZAJEDNICA ALBANACA U REPUBLICI HRVATSKOJ 6. Kandidat: DŽELJALJ MALIĆI, Albanac, rođ. 28.08.1981., ZAGREB, GJURE SZABA 11 Predlagatelj: NACIONALNI DEMOKRATI - ND 7. Kandidat: ANGEL MITREVSKI, dipl.ing., Makedonac, rođ. 27.11.1958., SPLIT, ANTOFAGASTE 4 Predlagatelj: ZAJEDNICA MAKEDONACA U REPUBLICI HRVATSKOJ 8. Kandidat: NIKOLLE PREKPALAJ, Albanac, rođ. 18.05.1966., VIR, VIRSKI PUT 123 D Predlagatelj: UDRUGA ALBANACA ZADARSKE ŽUPANIJE - UAZŽ 9. Kandidat: IBRAHIM RUŽNIĆ, prof., Bošnjak, rođ. 10.01.1956., RIJEKA, MIHOVILIĆI 22 A Predlagatelj: BOŠNJAČKA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE 10. Kandidat: IDRIS SULEJMANI, Albanac, rođ. 13.08.1956., POREČ, SAVE VUKELIĆA 4 Predlagatelj: UDRUGA GRAĐANA ALBANSKE NACIONALNE MANJINE GRADA POREČA I POREŠTINE - UDRUGA ALBANSKE NACIONALNE MANJINE POREŠTINE 11. Kandidat: SULEJMAN TABAKOVIĆ, Bošnjak, rođ. 20.03.1952., ZAGREB, ULICA GRGE TUŠKANA 21 Predlagatelj: NEOVISNI KANDIDAT 12. Kandidat: prof.dr.sc. ŠEMSO TANKOVIĆ, Bošnjak, rođ. 16.02.1942., ZAGREB, SAVSKA CESTA 161 Predlagatelj: STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE HRVATSKE - SDA HRVATSKE  Detalji...
ŠTO JE MEDICINA ISLAMSKIH ZEMALJA PRIDONIJELA OPĆOJ MEDICINI
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}         NOVI BEHAR               LIST ZA POUKU I ZABAVU   (pripremio Enver Agic)                                                                  Sarajevo; 1944.godine     Prof. Dr. Lujo Thaller: Što je medicina islamskih zemalja dala obćoj medicini?   Kada sam bio dijete,   učili su me u pučkoj školi da mi valja postati junakom, kakvi su bili naši pređi. Učili su me, da je čovjek to veći junak, što više turskih glava posmiče. Odgojen sam na onoj narodnoj pjesmi, koja je opisivala bojeve kršćana s Turcima tako da je svatko trebao osvjedočiti, da je smisao, da je bit života ne svakoga Hrvata, nego svakoga uljuđenoga čovjeka, borba protiv islama. Prva velika umjetna pjesma, koju sam čitao i na pamet učio bila je "Smrt Smail age čengića" od Ivana Mažuranića. Kada su nam razlagali, zašto se moramo boriti protiv   Turaka, protiv muslimana, onda bi nam govorili, jer su krvoločni, jer su nesnošljivi, jer su nekulturni. Njih treba uljuditi, istjerati iz Evrope, a u drugim zemljama, gdje još imaju svoje države, treba im ih oduzeti, treba ih kolonizacijom privesti evropskoj civilizaciji. Istina, ja sam živio u sobi, igrao se u avliji, bježao kroz kapiju na sokak, da pogledam na kulu, koliko je sati. Spavao sam na jastuku, pokriven jorganom, u džepu sam imao maramu, a na nogama čarape. Duvari su obojeni, tražili smo budžake i bježali oko ćoškova. Mati nam je tucala šećer u avanu, ekser se zabijao u duvar čekićem. Drumom smo išli do ćuprije. Gledali smo kro pendžer. Iza pranja brisali smo se peškirom. Mene je veselilo u pučkoj školi znati, koje su riječi u našemu turske, a ja sam osjećao, da su to sve rječi iz područja kulture, no ne sjećam se, da li sam zamietio protuslovlje, koje se tako očito nametalo: Turci su nekulturni, a tolik je broj predmeta kulturnog života u kući, u gradu, u obrtu označen turskim imenima, dakle smo ih mi u Slavoniji, jer ja sam rođeni Osječanin, dobili od Turaka. Kada sam došao u gimnaziju i u Zagreb, još je kod nas vladao kult Nikole Šubića Zrinskoga, bana Hrvatskoga, koji se kod Sigeta bio odupro vojsci Sulejmana, godine 1566. On je ondje ostavljen od cara Maksimilijana svojoj sudbini, poginuo sa svojim vojnicima. U to vrijeme svojatali su Nikolu Zrinskog i Madžari i Hrvati. Zrinskim je, po njemu, prozvan najljepši trg (perivoj) u Zagrebu, a sliku Zrinskoga gledali smo ondje na jednoj ljekari svaki dan. Bio je naslikan kako iz grada Sigeta provaljuje u smrt. U kazalištu slavila je Zajčeva opera "Zrinski" svoje slavlje. Ja sam se tim kultom zanio i zapisivao sam razne opise obsade Sigeta iz raznih skolskih i neškolskih knjiga u neku bilježnicu i kod toga mi se dogodilo nešto čudno. Negdje se spominje ili pokazuje, kako je Zrinjski obsjednut u Sigetu dobio od Turaka pismo obavijeno strjelicom,neka se preda, da će ostati u svojoj vlasti pod sultanom. Mene je zainteresiralo, kako je Zrinjski razumio to pismo, kojim   mu je jezikom bilo pisano. Netko, već ne znam tko, mi je rekao: pa hrvatskim. A kako to? Pa veliki vezir sultanov Mehmed paša Sokolović naše je gore list. On je postao kao djete janičarom, no on je ostao Bošnjakom. Za njegova vremena na turskom se dvoru upotrebljavao naš jezik kao diplomatski međunarodni jezik. I onda, nekako mi je čudno postalo oko srdca: Zrinjski je bio i Hrvat i Madžar, a bio je svakako svome caru malo vrijedan kada ga je onako pustio propasti u Sigetu, a on naš čovjek vodio je vojsku, a kada je car umro postavjao je drugoga. Ondje kod Turaka bio je gospodar jednoga ogromnoga carstva. Onda je došao dan kada sam čitao Kuminčićevu "Urotu Zrinsko-Frankopansku" i počeo sam malo drugačije gledati pitanje Turaka i nas Hrvata. U jednom tajnom literarnom listu, što smo ga počeli pisati još u nižom gimnaziji na prvoj je strani bio članak danas profesora zagrebačkoga sveučilišta Ivice Krbeka o onome Zrinskom koji je stotinu godina kasnije pokušao potražiti moć sultana i ostaviti cara. Siguran sam, da je mnogo, mnogo nas   u ono doba tako odgajano. Tako sam odgajan i ja, i tako reagiralo, kako sam ja reagirao. Mnogo godina, iako sa nekom skepsom, mi smo stajali pod dojmom, da su ipak Turci, to jest muslimani nekulturni ili barem manje kulturni nego ostali i da im treba pomoći.   Iz gimnazije došao sam na sveučilište u Zagreb. Ondje sam svršio medicinske studije. Ondje sam preživio veliki rat i ono vrieme, koje je neposredno slijedilo. Ja sam ušao u javni život još uvijek imajući pravu sliku o problemu, koji se tu postavljao pred nas. Ulazeći u javni život ubrzo sam se sam zainteresirao   za jedan veliki higijensko-moralni pol   za protualkoholni pokret. Pribiližio sam mu se kao đak, no tek iza svjetskoga rata, kada sam vidio onakav užas taj demon alkoholizma u našemu -tijelu stvara, ja sam mu se dušom odao. Gledao sam padanje pojedinaca, porodica, sela, krajeva a u .... cieloga naroda usljed alkoholiziranja koje se proširilo našom domovinom kao prava pošast. Narodni se imatak uništavao, tjelesno se zdravlje upropaštavalo i duša se gubila. Stupajući u trijeznački pokret sam dobio podstrek i pobude sa Zapada, napore Amerike, Finske, Norveške i Danske. Ja sam stupio u njihov rad protiv toga zla, kupio sam njihove brošure, novine, stupao sam u njihove organizacije i gledao imitirati njihov način borbe. U Zagrebu stvorili smo   đačke, trijeznačke organizacije i tu smo se našli. U prvi mah me nije začudilo, no kasnije me to sve više zadivljavalo. Najodaniji, najradniji i najbolji radnici na tome polju su bili đaci muslimani. Iza nekoga vremena postalo mi je jasno: ta islam uči, da se ne smiju piti opojna pića. Ta islam je pred više od 1300 godina posavio na sve muslimane da budu trijeznaci. Naši mladi školski muslimani s radošću ulaze u te pokrete, jer su to pokreti, opravdavaju stav njihove vjere. Onda mi je najedanput postalo još nešto jasno: ta ono, za što se sada najkulturnije zemlje bore, islam je pre mnogo stoljeća proveo. Ovi mladići, koji su došli u Zageb da dobiju kulturu, zapravo su nam je donosili, barem na tome jednome području, koje se meni činilo od ogromne važnosti, iako su ga drugi omalovažavali. Iako je to iskustvo mene već počelo odvoditi od moje dojakošnje vjere o potrebi donošenja kulture na blizki Istok, kasnije sam dobio sasvim drugačije mišljenje o tom pitanju. Kada sam pred 18 godina pozvan da se posvetim povijesti medicine, držao sam, da mi je dužnost u prvom redu proučavati poviest medicine svoje domovine i svojega naroda. Studirajući povijest Hrvata, ja sam brzo došao na jedan njezin najbitniji problem. Mi u Zagrebu   smo proučavali tu poviest uviek i uviek po svojim arhivima, smatrajući svojim i arhive Graza i Pešte i Beča, Venecije i možda Rima. Mi smo sva zbivanja, napose naše duge ratove, uviek i uviek tako da smo samo mi tu u Zagrebu Hrvati. Da se dobije prava ili barem bolja slika o svemu što se kod nas događalo, trebalo je pokušati gledati na našu prošlost iz Sarajeva, iz arhiva carigradskih i edrenskih. Polako sam shvatio, da nema dugo vremena, kad je daleko veći dio našega naroda živo sabran oko Sarajeva u moćnome Otomanskom carstvu. Onda sam saznao i shvatio, da u tome nekulturnome svietu Hrvati dali mnogo, a takođe i mnogo dobili. Ja sam čak shvatio jednu činjenicu, o kojoj se kod nas uobće nije nikada govorilo: da je Dubrovnik bio za vrijeme najvećega svojega kulturnoga sjaja suverena država pod zaštitom moćnoga sultana. I sve što sam slušao o nesnošljivosti i krvoločnosti i nekulturnosti Turaka, pred tim je fenomenom, koji se zove Dubrovnik, u kojemu musliman, iako je bio grad pod turskom suverenošću, nije smio prespavati, za mene je postala kleveta. No kada sam se udubio u studij opće poviesti medicine, saznao sam sasvim za mene čudne stvari. Vjerujući da je medicina jedna od najglavnijih oznaka kulture držao sam, da nam naša medicina upravo daje pravo na zahtjev našega kulturnoga primata. Međutim ja sam saznao, da naša evropska medicina nije nego nastavak   i to kasni nastavak, medicine, koja je nastala na Iztoku i koju smo mi ne pre mnogo stoljeća primili od Arapa. Mi svu našu medicinu izvodimo iz grčke medicine. Prvi medicinski pisac, čijim djelima se još gdjekada služimo, jest Grk HIPOKRAT. On je iz Koičke liečničke škole. Ta škola razvila se na otoku Kosu na Dodekanezu u neposrednoj blizini Anatolije, gdje se na poluotoku tik do Kosa nalazilo mjesto Knidos, gdje je u to isto vrijeme pred dvie i po tisuće godina cvala opet druga grčka medicinska škola. Tu u Aziji nastala je naša   medicinska književnost, osnovana na možda još starijim babilonskim i egipatskim izkustvima. Grčka se medicina odvojila od čaranja, ona je priznavala iskustvo kao osnov medicine. Držala je da teba znati za poznavanje bolesti   ustrojstvo tijela: njegovu anatomiju, jer je predmnievala, da je tijelo u bolesti promienjeno. Ta je medicina liečila dietom, liekovima, operacijama i drugim fizikalnim sredstvima. Ona je zahtijevala od liečnika da bude pobožan i dobar i vezala ga je zakletvom, da će samo dobro činiti i bolesniku koristiti. Odanle iz Grčke prešla je ta medicina natrag u Misir, gdje je u Aleksandriji bila proučavana građa tijela. Odanle pak, došla je ta medicina i u Rim, gdje je u starome vieku sažeo sve do onda upoznato medicinsko znanje maloazijski pergamski liečnik Galepos, u drugome vieku iza rođenja Isusova. Iza njega nastaje zastoj u razvitku medicine među evropskim narodima uobće.   Rim je bio stvorio ogromno carstvo, koje je obuhvatalo sve zemlje oko Sredozemnog Mora. U tomu je carstvu vladao mnogo godina jedan car, uglavnome jedni zakoni, a razvila se visoka kultura. Onda je došao čas i carstvo se počelo rušiti. Raspolovljeno od vlastitih vladara, da njime uzmognu lakše upravljati, težko se moglo oduprijeti najezdi barbara sa sjevera. 150 godina prije Hidžre, 476 godine poslije rođenja Isusova, zapadna je pola toga razbita i na njegovim razvalinama razširiše se barbari. Prekrasni gradovi propadoše. Gdje se širila nauka i umjetnost, tu se razširiše medvjedi i kurjaci. Gdje su bila plodna polja i zelene livade, razrasle su se šume i nastala je pustoš.. Iako nauka, napose medicina, nije nikada dosegla u tim krajevima onaj napredak, koji je dosegla na Iztoku, ona je sada s tog područja, možemo kazati sasvim nestala. Tek ponegdje u kojemu samostanu sakrito, našla bi se koja knjiga, tek gdje koji bilježio je štogod o ljekovitom bilju, i to je bilo sve što je presotalo kulture na zapadu i živjelo stoljećima srednjega vieka. U onome dielu rimskoga carstva koje je preživjelo propast Zapada u iztočnome carstvu, u Bizantu ili, kako ga arapska književnost zove, u Rimu, stara je mudrost grčka, a napose medicina, ostala životareći još skoro tisuću godina. Nama se čini, da nije napredovala, ali kjnige su živjele i prepisivali su ih i čitali su ih, a svakih stotinjak se godina gdjetko rodio koji ih je tumačio. U to vrieme, kada je izgledalo, kao da će se ugasiti svietlo kulture u cielome zapadnome svietu, pojavio se na pozornici svieta arapski narod. Vođen idejom   islama on je na juriš osvojio cijeli blizki Iztok, cijelu sjevernu Afriku i veliki dio Španije, dobar dio južne Italije. Nije istina da taj narod nije bio bez kulture onda, kada ga je zanio i zapalio Muhamed a.s.. Ne, arapski je narod stvorio   već prije svoj jezik , svoje pjesništvo, svoje pravo. Da uobće ničega drugoga nije stvorio do svojega jezika, bio bi to jedan od najvećih naroda cijele zemlje i sviju vjekova. Zaista ne treba niti jednome muslimanu razlagati kakav je to jezik . Broj je koriena u jeziku tolik koliko u evropskim jezicima ima obično svega riječi, a iz jednoga se koriena dade izvesti najmanje desetak, dvadesetak a gdjekada i stotinjak rieči. Ta bujnost dozvoljava izraziti takve nijanse misli, osjećaja i čuvstava. On dozvoljava prikazati zbivanja u čovjeku i oko njega u prirodi takvom minucioznošću i takvom plastikom, o kakvoj Europejci, koji taj jezik ne poznaju, i ne sanjaju. U tome jeziku razvila se poezija, koju su ti ljudi njegovali i u kojoj su se jednako natjecali kao što su se u oružju znali natjecati, ili opet kako su se drugdje bogastvom svojih ljudi natjecali. Taj narod imao je već prije Muhameda a.s pismo, i to do danas najsavršenije , koje je čovjek za jedan jezik razvio . Nema naroda koji bi imao pismo, koje bi tako precizno pisalo, što govori i kako se govori, kao što to ima arapski narod. Kraj toga je to pismo tolio štedljivo, da treba za pisanje iste stvari četvrtinu onoga prostora, koje treba za to naše latinično pismo. Ono je stenografija svoje vrste. Da je naslikovitije pismo što postoji, to priznaju čak i svi zapadni učenjaci. Arap je stovrio običaje i zakone, kojih se držao, iako nije živio ni u kakvoj državi. Svu svoju kulturu, svoje stočarstvo i svoju trgovinu on je stvorio ne imajući možda svoje države, nego ne imajući uopće države. Čudi me da taj fenomen nitko nije iztaknuo kako ga treba iztaći. Ja zaista ne znam primjera, da se razvila tolika kultura, kakva je ondje bila prije Hidžre, a sve bez ikakvih vladara ili ikakve državne vlasti. Arap je stvorio u to vrieme već   svog konja.       Nije arapski konj dar neba; on je plod mučnog odgajanja bezbroj pokoljenja. S pravom je on ponosan na svog konja. Koliko je nauke o prirodi morao taj Arap znati, da je stvorio to čudo od životinje. Ništa ni izdaleka slično nije stvorila sva ostala zemaljska kugla. Arap je odgojio i svog čudesnog psa hrta i svoju čudnu i skromnu devu. Zaista, nije   pravedno govoriti o Arapima koji su živjeli prije islama, a ne govoriti o njihovim djelima. A onda je došao Islam. Zbog njega jedni su taj narod zamrzili i ne nalaze rieči da ga izruže, no drugi ga baš zbog njega uzdigoše do nebesa. Zaista je Kur`an čudesna knjiga . Zaista je nije moguće prevesti i zaista se ne treba čuditi, da je oni, koji je čitaju u prevodima, ne mogu zavoljeti i ne mogu osjetiti, što u njoj stoji . Međutim, to ne može izpričati zapadnjačke učenjake, da uviek i uviek njegov tekst i sadržaj izvračaju i da lažno izvještavaju svoje narode o onome, što u njemu stoji.   Koliko sam se začudi, kada sam ga na izvoru počeo proučavati. Drzkost onih, koji tvrde, da je islam nesnošljiva vjera, postala mi je nepojmljiva. Ta koja je vjera toliko nesnošljiva kao baš islam. Tu sam prvi put čitao prdivne rieči: " Lekum dinukum ve lije din " (Vama vaša a meni moja vjera). Zar treba vama spominjati rieči iz 22 sure: " Li kulli umetin... Svakome narodu dao je Bog svoju vjeru." Koji musliman ne zna za nauku, da je Bog mogao, da je htio, sve ljude učiniti muslimanima, pa ako ih ima, koji to nisu, to je Božja volja? Tu sam tek saznao, da su svakome muslimanu svete i knjige Tevrata i Indžila. Sada su mi se tek otvorile oči, da na teritoriju, koji je došao pod okupaciju muslimana, crkve nisu rušene i uništavane. Daleko je veći broj kršćanskih starih crkava sačuvan na Iztoku negoli na Zapadu. Na Balkanu stoji crkva sv. Nedjelje u Sofiji, stoji u Carigradu Sv. Irena, stoji u Jerusalimu crkva sv. Groba, stoji u Bugarskoj manastri Rilo, stoji Hilandar i svi drugi manastiri na Atosu. Nema džamije u Španiji baš niti jedne, nema čak niti crkava u kojima bi se mislilo na način kršćana Maura, kojih je Španija prije izgona Arapa iz Andaluzije bila puna.   Da se sjetimo, još se ipak u jednoj malenoj, malenoj   kapelici velike katedrale u Toledu drži više radi stranaca misa u mozarapskome ritusu. U staroj Hrvatskoj i Slavoniji, gdje su velike dijelove imali muslimani, nema niti jedne džamije, ili tek možda postoje ostatci jednoga turbeta i jednoga uzidanoga nadpisa na turskome jeziku. Od svega toga što je bilo u Slavoniji pa i u Madžarskoj, pa i u Srbiji nema danas ni traga. Tko je nesnošljiv?   Mnogi su učenjaci pisali o značenju Kur'ana i o higieni. Čak i na našemu je jeziku jedan liječnik napisao o tome oveću knjigu. Ta i ja sam svoj put za razumijevanje i štovanje kulture islamskih zemalja stekao shvativši stav islama prema pitanju alkohola. Teško je ne osjetiti divljenje prema odredbama čistoće, koje se tu nalaze. Samo je tu postavljen propis da je čistoća dio vjere. Peterokratno dnevno pranje je čistoća, na koju je svatko obavezan, kada ide klanjat. Čistoća tijela iza stanovitih onečišćenja zaista su higijenski propisi od ogromne važnosti. U Evropu je ljubav kupanja došla s Iztoka. U predprošlome vieku malo se tko na Zapadu kupao. Upravo nam je težko vjerovati, što nam pišu najozbiljniji povjesničari o nečistoći u tim vjekovima na zapadu. Henrik IV jedan od najznamenitijih kraljeva francuzkih, toliko je smrdio i toliko bio nečist, da su to smatrali potrebnim istaknuti. Mnogo dvoraca, pa i kraljevskih dvorova, nije imalo do dvadeseti viek kupališta i mnogi se car i mnogi se kralj nije kupao možda od svojega djetinjstva nikada. Koliko je pranje zubi bilo na Zapadu nepoznato, vidi se iz poznate anegdote, da su Bečani zabilježili, kada su za obsade   grade Beča vidjeli, gdje Turci peru zube, da su ih oštrili, kako bi bolje mogli Bečane klati zubima. Dok je u Bosni svako veće mjesto još pre 100 a još i više pred dvjesta godina imalo hamam (javno kupatilo), mi smo jedva gdje imali kakvo maleno kupalište daleko na Zapadu. Neće nas dakle čuditi, da je ipak bilo pisaca, koji su zamietili važnost higienskih propisa u Kur'anu. Mene čudi da nitko na Zapadu nije opazi da je nešto drugo bilo u toj   knjizi, što je moralo dovesti do procvata medicine u muslimanskim zemljama. Osnov medicine nije bio niti će ikada biti samo sušto znanje, čuvstvo i sdrce, moral i milosrđe njoj su još potrebniji temelji negoli nauka. Tko nije dobar čovjek nikada neće biti dobar liečnik. Već je evanđelje u divnoj priči o milosrdnome Samaritancu kao glavnu krjepost vjernika označio milosrđe. U kur'anu od sviju Božijih svojstava najviše je puta istaknuto u "Bismilli" koja se ponavlja u svakoj suri, dva puta Božije milosrđe. Pravi vjernik, tražeći približiti se, koliko mu je to moguće, Svevišnjemu uvijek i uvijek sluša, sluša da je On najmilosrdniji, da je On opraštač, da On ljubi one, koji daju zekat i ne čine zla siromahu i nevoljnome. Zar to nije prvi i najosnovniji propis islama biti milosrdan? Za medicinu je ljubav islama prema knjizi bila sigurno od najveće   važnosti. Rano sam shvatio, da o mržnji islama prema knjizi ne može biti govora. Rano sam shvatio, da mora biti prosta kleveta tvrdnja, da je islam uništavao tuđe knjige kamo je stizao. Ne, islam nije palio knjige. Pričali su mi u gimnazji, da je osvajač Aleksandrije spalio znamenitu Aleksandrijsku knjižnicu, u kojoj da su bile sve knjige stare grčke književnosti. Pričali su nam da je reako: ako u njima piše ono, što u Kur'anu, onda su suvišne, a ako piše, čega u njemu nema, onda su bezbožne, dakle ih svakako treba spaliti. Danas svi znadu, da je to gadna priča, koja ne odgovara činjenicama. Prvu Aleksandrijsku knjižnicu spalili su Rimljani pod Cezarom, kada je on ušao u Aleksandriju. Cezar je onda poklonio Aleksandriji Pergamsku knjižnicu. Ta nova knjižnica bila je barem 700 godina stara, kada su u Aleksandriju došli Arapi. Međutim na Zapadu nije nam se sačuvala niti jedna grčka knjiga starijeg datuma. U svim zemljama, gdje danas vlada   evropska kultura, nije nađen niti jedan rukopis starogrčke književnosti koliko bilo starijeg datuma. Sve knjige, koje u tome imamo, imademo s teritorija, koji je danas u rukama   bilo Arapa bilo Turaka. Mi znamo da su Arapi, kamo god su dolazili, stvarali knjižnice (kutubhane) i da ih je bilo za njihovo doba, gdje god su bili, upravo premnogo. U Španiji, u Kordovi npr. imali su   knjižnicu sa 600.000 knjiga, u vrijeme kada je pariška univerza imala najviše desetak knjiga. Od tih knjiga   u Španiji   veoma se malen broj sačuvao . Dok je broj knjiga , koje su se nalazile u arapsko vrieme u javnim kjnižnicama Španije, iznosio sigurno 2.000.000 knjiga, sumanjam, da će broj arapskih knjiga u toj zemlji danas iznositi stotninu toga. Knjiga je bila strast mnogih velikaša u iztočnim zemljama. Ondje su se njima ponosili, pa su našli načina da je razšire i pojeftine. Primili su od kineza metodu pravljenja papira, pismo im je bilo praktičnije od latinskoga i nije čudo, da se arapska knjiga mogla toliko razširiti u srednjem vieku. U toj arapskoj književnosti medicinska je književnost zauzela osobito važno mjesto. Prvo doba medicinske arapske književnosti počelo je sabiranjem i prevođenjem onih djela stare grčke medicine, do kojih su Arapi mogli doći. To prevođenje počelo je tamo negdje oko 150.godine po Hidžri i trajalo je do 280.godine (od 754. do 900. iza reođenja Isusova). Ništa ne pokazuje snošljivost islama više negoli činjenica, da je veliki dio liečnika, koji su taj posao obavljali, bio nemusliman. Osobito se iztakla na tome poslu jedna ciela porodica Bahtišua, koja je radila preko tri stotine godina, dakle u vrieme, kada je arapska medicina postala sasvim samostalna. Ime porodice znači " Sluge Isusove " na sirijskom jeziku. Znamenita je porodica Korra, pa Alkindi, Jahja Ibn Mesavai, Husjen ibn Ishak i njegova djeca Ishak, Hubeiš i Davud. Dok su u početku radili prevodioci na svoj račun, kasnije su u službi halifa, pa čak putuju po Rumu i sve do u Carigrad, da traže sve nove i nove knjige, da ihprevedu i prievodima obogate mznanje muslimana.   Ti pisci i liečnici nisu bili samo prevodioci. Već u to vrijeme nalazimo orginalna djela sa područja medicine u arapskome svietu. Neka su djela od tih prevodilica, a neka djela napisali su pisci, koji se inače nisu bavili prevođenjem. Osim tih dviju grupa medicinskih knjiga: prievoda s grčkoga i originalnih knjiga, mi nalazimo i treću grupu prievoda iz indijske medicine. Islamska medicina živjela je na području   između grčke i stare indijske medicine. Ona svoje znanje nije crpila samo iz dijela grčke klasične starine, nego je crpila i iz djela indijskoga podrietla, šro se na toj medicini pogdjegdje moglo dobro zamietiti. Veliki liečnici te kulturne sfere intenzivirali su u sebi daleko više toga negoli su im mogli sami grčki pisci dati. Iako je broj medicinskih pisaca u klasično doba arapske medicine bio velik, nabrojano ihje u tri vieka skoro tri stotine, mi ćemo se ovdje ograničiti na kratak prikaz trojice navjvećih: Razesa, Ali Abasa i Avicene, kako su ih na zapadu prozvali. Razes se zvao Ebu Bekr Muhammed ibni Zekerijja. Rođen je u mjestu Re'ju u Horasanu, u Iranu 230. godine po Hidžri. U mladosti je bio glasbenik, umjetnik na citari, i s medicinom se počeo baviti tek u tridesetoj godini. On ju je studirao u židova Ibn Zein Ettaberi. Doskora je postao toliko poznat, da ga je, kada se vratio kući, domaći vladar učinio ravnateljem bolnice u Re'ju, a odande ga je sam Halifa pozvao u Bagdad da ondje vodi bolnicu. kasnije se navodno opet vratio kući, gdje ga je vladar zbog nekoga neuspjeha pri alkemijskim pokusima tako dao izmrcvariti, da je osliepio. Umro je u neimaštini, ne zna se ni gdje ni kada, no nekako oko godine, kada je kod nas krunjen kralj Tomislav. Njegovih je djela   bilo preko 200, no sačuvalo nam se svega   tridesetak, a od tih tek je sedam otiskano. Najveće mu je djelo "El Havi", koje su prevodioci na latinski nazvali "Continens", što znači "Sadržaj" (misli se ciele medicine). To djelo nije sređeno i čini se da je postalo od mnogobrojnih bilježaka Razesovih, koji je umro prije negoli je mogao završiti djelo. U djelu ima bezbroj izvadaka iz svih starih grčkih pisaca. Drugo mu je djelo "Kitab-ut-Tib el-Mensuri" (Knjiga o medicini, posvećena Mensuru). Zapadnjaci su zvali tu knjigu "Almansor". U toj je knjizi obrađena sistematski sva medicina, anatomija, fiziologija, nauka o dieti, o otrovima i kirurgija. Na Zapadu je jedna manja knjiga njegova postala znamenita, pa su je i oni medicinski pissci, koji su inače bacali na Arape drvlje i kamenje, s pohvalom izticali; to je knjiga o boginjama i ospicama, kako se na Zapadu zvala. Razes u toj knjizi ponajprije tvrdi da su tu bolest poznavali i stari grčki liečnici pa se pozivlje na Galenosa. Onda tumači, zašto ta bolest nastaje. U krvi djece i mladih je nešto , što može vreti, ona je slična groždanome moštu. Krv je starih slična vinu, koje više nemože vreti. Boginje su to vrenje. Činjenicu, da netko, tko je boginje prebolio, da je ona tvar što je kriva za bolesti, potrošena iz krvi blesnika i nestalo i Mi drugačije tumačimo tu činjenicu: imunitet. Obično držimo, da u tielu za vrieme bolesti postane nešto novo što uništava uzročnike i uzrok boginja. Teoriji, koju je postavio Razes, priklonio se kod svojih radova sam veliki Pasteur, a na drugome je području takve ideje razvio kemičar Liebig. Ona i danas nije bez velikog značenja. Razvivši svoju teoriju Razes opisuje bolest i njezine znakove velikom potankošću. Iza toga razvija nauku o liečenju bolesti u cielosti i u raznim epohama njezinim. Osobitu pažnju polaže na liečenje kože i očiju, i na razna sredstva, kojima je moguće spriečiti osljepljivanje i iznakazivanje tih blestnika. Usporedo   no s manje pojedinosti govori nam pisac   i o bolesti, čije su ime prevodioci pisali sa "morbilli", te će reći ospice. Ja držim, da je pod tom bolešću Razes opisao pjegavac, jer tvrdi, da je bolest opsginja.   Drugi je veliki liečnik islamskoga kulturnoga svieta Ali Abas, nazvan El-Medžusi: mag, vatropoklonik, Zaratustrovac, što govori više za ogromnu toleranciju islamskog svieta do te same činjenice, da među svoje najveće liečnike ubraja jednoga, kojega zove Elmedžusi?      Detalji...
Članovi Vijeća 2011.-2015.
ORHAN ZUBČEVIĆ  PREDSJEDNIK VIJEĆA AMIR TIKVEŠA  POTPREDSJEDNIK VIJEĆA AJLIN AHMIĆ ČLAN VIJEĆA JASMIN AHMIĆ ČLAN VIJEĆA NAMIK BAKŠIĆ ČLAN VIJEĆA IBRAHIM BAŠIĆ ČLAN VIJEĆA HARIS BILALOVIĆ ČLAN VIJEĆA ŠEMSUDIN BRKOVIĆ ČLAN VIJEĆA HANA ĆERIMAGIĆ ČLAN VIJEĆA ESAD ČUSTOVIĆ ČLAN VIJEĆA HAMDIJA HABUL ČLAN VIJEĆA DŽEMILA HERIĆ ČLAN VIJEĆA SALKAN HERIĆ ČLAN VIJEĆA ŽERALDINA KRVAVAC ČLAN VIJEĆA ALEM KUSTURICA ČLAN VIJEĆA FAHRUDIN MANDŽIĆ ČLAN VIJEĆA JASMIN MEHIĆ ČLAN VIJEĆA SAFET MEHIĆ ČLAN VIJEĆA HAMID PERVAN ČLAN VIJEĆA AIDA SARIĆ ČLAN VIJEĆA SALAHUDIN SULJEVIĆ ČLAN VIJEĆA MURAT ŠKALJIĆ ČLAN VIJEĆA ZIJAD ŠKALJIĆ ČLAN VIJEĆA ILE TOPUZOVIĆ ČLAN VIJEĆA FEHIM VUKOTIĆ ČLAN VIJEĆA SAMIRA SULJEVIĆ ADMINISTRATIVNI TAJNIK    Detalji...
DUBROVNIKU POSJET MUFTIJE IZ U HRVATSKOJ
Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} RAMAZAN – MJESEC POSTA I RADOSTI   Muftija islamske zajednice u Hrvatskoj Ševko ef. Omerbašić i jedan od najboljih učača KUR'ANA u Egiptu šejh Muhamad Saibou Mensur posjetili dubrovačke Bošnjake muslimane.   Prije početka klanjanja teravih namaza   šejh Muhamad Saibou Mensur proučio je ajet iz KUR'ANA časnog , a nakon učenja pristupilo se je molitvi. Glavni imam Salkan ef . Herić pozvao je vjernike da se pripreme te da se počne sa klanjanjem teravih namaza .Po završetku molitvenog dijela vjernicima se obratio MUFTIJA Ševko ef. Omerbašić s pozdravom Esselamu –alejkum ( neka je Božiji mir i spas nad Vama vjernicima ) naglasivši da je ramazanski post ustegnuti se od jela , pića , pušenja i spolnog uživanja i ostalih tjelesnih prohtjeva, od prije zore do zalaska Sunca, u svrhu odanosti Allahu, dž.š.   Mjesec Ramazan je najljepši mjesec, u njemu je objavljen KUR'AN kao uputa ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla . Ko od Vas u tom mjesecu bude kod kuće boravio, neka ga u postu provede. U mjesecu Ramazanu su se dogodile najznačajniji događaji vezani za opstanak islama na ovom svijetu naglasio je muftija. Farz je postiti uz Ramazan svakom punodobnom, pametnom i zdravom muslimanu i muslimanki. Međutim ima slučajeva , kada pojedine osobe ne moraju postiti uz Ramazan , iako ispunjavaju navedene uslove.   To su; teži bolesnici , putnici , trudnice, kao i žene koje zadajaju djecu, ako će im post štetiti zdravlju. Ove osobe napostiće dan za danom, kada im se za to pruži prilika.Sasvim oronuli starci i starice, te bolesnici kod kojih nema izgleda za ozdravljenje, ne moraju napaštat propuštene dane posta, nego će za svaki dan podjeliti fidi-ju ( fidija je jedenodnevna hrana za jednu osobu )   ako im to materijalne mogućnosti dozvoljavaju.     Jelo, piće, pušenje, spolno općenje kvare post. Međutim ako onaj koji posti, nešto   pojede   iz zaborava   , post mu neće biti pokvaren, ako odmah prestane to činiti, čim se sjeti da posti, ili ga netko upozori na to. Tko se svjesno i namjerno omrsi , bez opravdana razloga , mora napostiti taj dan , i još, kao kaznu 60 dana neprekidno postiti. U slučaju da ne može toliko dana neprestano postiti , podjeliće za svaki dan po jednu fidi-ju. Ima ljudi koji kažu ja ću postiti prvi dan Ramazana ,jedan dan u sredini i jedan dan na kraju Ramazana   i meni će biti priznat post, ne draga braćo i sestre u postu nema novotarija i nikakvih nagodbi to je fatrz i to moramo poštivati, ko izmišlja novotarije u vjri, nećemu se prihvatiti i sam će za to snositi odgovornost , naglasio je muftija Ševko ef. Omerbašić.   Sadakai – fitr Vađib je svakom muslimanu i muslimanki dati sadakai – fitr za sebe i za svoju malodobnu djecu. Visina sadakai-fitra, to nije ništa drugo , nego jednodnevna hrana za jednu osobu pa nije podrebno da u detalje objašnjavamo, jer ste vi ovdje dobili fitre u apoenima , pa tu dužnost možete obaviti do kraja Ramazana. Dobročinstvo – to je bitno čovjekovo obilježje, kazao je muftija Omerbašić. Time se on izdigao iznad životinje i prešao u kvalitetno viši svijet. U dobročinstvu se najsnažnije očituju elementi općeg , zajedničkog i društvenog . Tu nam čovjek nastupa i tu ga vidimo kao društveno biće , kao nosioca obaveza prema drugima, i prema zajednici.   INNE-LLAHE LA JENZURU ILA SUVERIKUM VE EMVALIKUM VE LAKIN JENZURU ILA KULUBIKUM VE EMVALIKUM.   '' Allah ne gleda u vaš izgled niti u vaš imetak , nego gleda u vaša srca i vaša djela ''   Nije bitno kako čovjek izgleda , da li je fizički lijep , dobro obućen i bogat.   To nije važno Za Svemogućeg niti je mjerilo po kome se cijene ljudi . Mjerilo za ocjenu čovjeka je njegovo srce i djela koja čini kazao je muftija Omerbašić.       Četvrti islamski šart    Zekat Zekat je propisan da bi očistio dušu čovjeka i oplemenio , jer će tek tada postati jedni   od onih , koji zaslužuju sreću na Dunjaluku i Ahiretu. Kaže uzvišeni; BožjiPoslanik je rekao Namaz, post i i sadaka brišu iskušenja čovjeka u njegovoj porodici , imetku i susjedu ''.Onaj ko nedava zekat a posti nećemu post biti valjan naglasio je muftija i pozvao vjernike namaz činite, postite i zekat djelite i Allaha se bojte, i vaša će srca biti očišćena a duša oplemenjena.   Davanjem zekata pomažemo sirotinju i tako stičemo zadovoljstvo i milost Božiju; čistimo srce od škrtosti i privikavamo se na darežljivost; čistimo svoju imovinu od tuđeg haka; pomažemo Islamsku zajednicu i djelom dokazujemo da vodimo računa o njenim potrebama. Nema mjesta među nama onaj, ko se ne brine o potrebama svoje zajednice! Zato je dužnost i obaveza sviju nas vjrenika da čuvamo Zajednicu da je pomažemo da jedinstvo stvaramo , a na da ga rasturamo.   Da zaključimo . Učinimo pravi korak da Ramazan što bolje iskoristimo, Sadakai-fitr podjelimo, da Zekat damo kako bi očistili svoja srca od škrtosti ,i očistimo svoju imovinu od tuđeg harama, čuvajmo Zajednicu i pomažimo je , pomažimo nemočnim , iznemoglim i starim osobama , da za učinjeno dobro djelo uzvratimo boljim, a zlo oprostimo, da se rodbina ispomaže, da se nečini zlo, da se uvažavamo, da prevlada tolerancija među nama, da čvrsto vjerujemo , i volimo i nadasve poštivamo Svemogućeg, Allaha dž.š. i redovno izvršavajte sve vjerske dužnosti vezane za naše vjerovanje. Kajte se za eventalno učinjene grijehe ( mislima , riječima i djelima ) , moleći Allaha da nam ih oprosti.   Esselamu - alejkum   Dubrovnik, 02.09.2009.god.   Tekst i slika – Izet Spahović predsjednik KDB '' Preporod ''  Detalji...
SASTANAK SA ŽUPANOM
Župan s predstavnicima županijskog Vijeća bošnjačke nacionalne manjine 29.03.2011 Župan Nikola Dobroslavić na radnom je sastanku razgovarao s predsjednikom Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji Sadom Bečićem i voditeljem projekta o analizi položaja bošnjačke manjine u Županiji Ademirom Panjetom. Naime, Bečić i Panjeta su župana upoznali s anketom kojom Vijeće nastoji utvrditi sve pojedinosti o bošnjačkoj manjini i njenom položaju na području Županije. Također, upoznali su ga s radom Vijeća i ostalim projektima koje ono provodi. Župan je iskazao zadovoljstvo suradnjom Županije s Vijećem i predstavnicima bošnjačke nacionalne manjine te je dodao kako želi da ta suradnja i nadalje bude tako uspješna.  Detalji...
IZBORI ZA VIJEĆA NACIONALNIH MANJINA
Op ć i podaci U petak 20. svibnja 2011. u „Narodnim novinama“, broj 56/11 objavljene su Odluke Vlade Republike Hrvatske o raspisivanju izbora za č lanove vije ć a i predstavnike nacionalnih manjina u županijama, gradovima i općinama. Ti izbori održat će se u nedjelju 10. srpnja 2011. Za č lanove vije ć a nacionalnih manjin a Vlada je raspisala ukupno 312 izbora i to 71 u županijama i Gradu Zagrebu, 127 u gradovima i 114 u općinama. Za predstavnike nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave raspisana su ukupno 232 izbora, od čega 88 u županijama i u Gradu Zagrebu, 81 u gradovima i 63 u općinama. Bira č ko pravo (kako aktivno, tako i pasivno) u izborima za članove vijeća nacionalnih manjina, odnosno predstavnika odrenene nacionalne manjine imaju pripadnici te nacionalne manjine, koji su navršili 18 godina, s prebivalištem u jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave za koje su pojedini izbori raspisani, dakako, uz uvjet da su upisani u izvatku iz popisa birača ili da glasuju na temelju zakonom propisane potvrde. Pravo bira č a na provjeru upisa u popis bira č a Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske moli medije da posebno pozovu birače da na vrijeme provjere jesu li upisani u popis birača. Služba za opću upravu ureda državne uprave u županiji dužna je objavom izvijestiti granane, pripadnike nacionalnih manjina naznačene u odlukama o raspisivanju izbora i o mogućnosti uvida u popis birača. Svaki grananin pripadnik nacionalne manjine naznačene u odlukama o raspisivanju izbora ima pravo pregledati popis birača i tražiti njegovu dopunu ili ispravak. U slučaju potrebe granani, pripadnici nacionalnih manjina naznačenih u odlukama o raspisivanju izbora, mogu podnositi zahtjeve za upis, dopunu ili ispravak popisa bira č a najkasnije 14 dana prije dana odre n enog za održavanje izbora tj. najkasnije do 25. lipnja 2011. U popis birača koji se zaključuje za ove izbore upisat će se i osobe, pripadnici nacionalnih manjina naznačenih u odlukama o raspisivanju izbora, koji će na dan izbora navršiti 18 godina života. Tijek rokova u postupku kandidiranja Prijedlozi lista kandidata za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina moraju biti zaprimljeni (prispjeti) nadležnom izbornom povjerenstvu najkasnije u roku 12 dana od dana raspisivanja izbora , dakle 1. lipnja 2011. do 24:00 sata. Nadležno izborno povjerenstvo će u javnim glasilima objaviti sve pravovaljano predložene liste kandidata za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, navodeći tko su predlagatelji, kao i sastaviti te objaviti izbornu listu, najkasnije u roku 48 sati od isteka roka propisanog za postupak kandidiranja i podnošenja prijedloga, dakle 3. lipnja 2011. do 24:00 sata . Na izbornu listu unose se svi valjano predloženi kandidati prema abecednom redu prezimena. Pravo nacionalnih manjina na izbor svojih predstavnika Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina („Narodne novine“, broj 155/02, 47/10 i 80/10) u članku 23. propisao je pravo nacionalnih manjina da, s ciljem unaprjenenja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu, biraju svoje predstavnike , radi sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima, putem vijeća nacionalnih manjina i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama samouprave. Prema članku 24. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, u jedinicama samouprave na čijem području pripadnici pojedine nacionalne manjine sudjeluju s najmanje 1,5% u ukupnom stanovništvu jedinice samouprave, u jedinicama lokalne samouprave na čijem području živi više od 200 pripadnika pojedine nacionalne manjine te u jedinicama područne (regionalne) samouprave na čijem području živi više od 500 pripadnika nacionalne manjine, pripadnici svake takve nacionalne manjine mogu izabrati vijeće nacionalne manjine. U vijeće nacionalne manjine općine bira se 10 članova, u vijeće grada bira se 15, a u vijeće županije bira se 25 članova pripadnika nacionalne manjine. Ako nije ispunjen barem jedan od navedenih uvjeta za izbor vijeća nacionalnih manjina, a na području jedinice samouprave živi najmanje 100 pripadnika nacionalne manjine, za područje ovakve jedinice samouprave bira se predstavnik nacionalne manjine. Kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina odnosno kandidate za predstavnike nacionalnih manjina mogu predlagati udruge nacionalnih manjina ili najmanje 20 pripadnika nacionalne manjine s područja općine odnosno 30 s područja grada ili 50 s područja županije. Pripadnici svake manjine biraju svoje vijeće, odnosno predstavnika nacionalne manjine. Za članove vijeća nacionalnih manjina biti će izabrani kandidati koji će dobiti najveći broj glasova birača koji su glasovali, ovisno o broju članova vijeća nacionalne manjine koji se bira u pojedinoj jedinici. Za predstavnika nacionalne manjine biti će izabran onaj kandidat koji će dobiti najveći broj glasova birača koji su glasovali. Članovi vijeća nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina biraju se neposredno tajnim glasovanjem, za razdoblje od četiri godine, a na postupak izbora i druga pitanja u svezi s njihovim izborom shodno se primjenjuju odredbe Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“, broj 33/01, 10/02, 155/02, 45/03, 43/04, 40/05, 44/05 – pročišćeni tekst i 109/07). Kako pročišćeni tekst obuhvaća tekst zakona i sve njegove izmjene i dopune, Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske će se, radi praktičnosti i preglednosti teksta i sadržaja, koristiti u svome radu navedenim pročišćenim tekstom zakona koji je objavljen u „Narodnim novinama“, broj 44/05, te izmjenama i dopunama Zakona koje su objavljene u „Narodnim novinama“, broj 109/07. Obvezatne upute za provo n enje izbora Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske donijelo je i objavilo u „Narodnim novinama“, broj 56/11 Obvezatne upute za provonenje ovih izbora kojima se reguliraju redoslijed izbornih radnji i tijek rokova (OBVEZATNE UPUTE broj VM I), obrasci za postupak kandidiranja (OBVEZATNE UPUTE broj VM II) te postupak kandidiranja (OBVEZATNE UPUTE broj VM III). Pripreme i provonenje izbora za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave obavljat će se isključivo na obrascima propisanim Obvezatnom uputom broj VM II. Obrasce potrebne za provo n enje izbora zainteresirani mogu kupiti u poslovnicama trgova č ke mreže „Narodnih novina“, odnosno preuzeti na Internet stranici Državnog izbornog povjerenstva na adresi www.izbori .hr. Analitika izbora i pristup informacijama Ovo priopćenje, kao i analitika podataka o broju raspisanih izbora te obrasci za postupak kandidiranja nalaze se na Internet stranici Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske na adresi www.izbori.hr . Državno izborno povjerenstvo obavještavati će predstavnike medija o provonenju izbora na konferencijama za novinare te priopćenjima za javnost. Sjedište Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske Informacije se mogu dobiti i u sjedištu Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske na adresi Zagreb, Visoka 15. Brojevi telefona: 01/4569-712 01/4569-713 Brojevi telefaksa: 01/6303-509 01/4569-781 PREDSJEDNIK Branko Hrvatin, dipl. iur., v.r.  Detalji...
Odluka Ustavnog Suda BiH
KBSA pozdravlja odluku Ustavnog Suda BiH kojom se poništava diskriminirajući Zakon o državljanstvu BiH September 28, 2011 Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) pozdravlja odluku Ustavnog Suda Bosne i Hecegovine kojom je sporni Zakon o državljanstvu ocijenjen neusklađen s Ustavom BiH. Ustavni Sud BiH je naložio da Parlament BiH u roku od šest mjeseci mora izmijeniti Zakon o državljanstvu koji onemogućava zadržavanje bosansko-hercegovačkog državljanstva osobama koje imaju drugo državljanstvo u zemljama s kojima BiH nema potpisane bilateralne sporazume. KBSA je u više navrata upozorio da je Zakon o državljanstvu posebno diskriminirajući prema Bošnjacima u dijaspori, od kojih je ogromna većina protjerana iz svojih domova u BiH, te da bi sprovođenje ovog zakona 2013 godine imao poražavajuće posljedice na odnose dijaspore s maticom. Ova odluka je izuzetno važna za podsticanje ozbiljnih i dugoročnih riješenja u odnosima prema bosansko-hercegovačkoj dijaspori. Osim izmjene zakona o državljanstvu, nužne su i promjene u odnosima prema dijaspori od strane državnih I političkih institucija. Žalosno je da država Bosna i Hercegovina koja procentualno možda ima i najveći broj građana koji žive van svojih granica nema Ministarstva za dijasporu koji je potreban kako bi se dosljedno riješavali problemi građana u dijaspori, posebno onih koji su protjerani sa svojih ognjišta. KBSA će nastaviti sa lobiranjem državnih institucija u BiH, kao i relevantnih organa u SAD, Kanadi, i EU kako bi ukazali posebnu pažnju na probleme s kojim se suočavaju Bošnjaci u dijaspori, kao i našu zabrinutost sa narušavanjem ljudskih prava Bošnjaka u manjem entitetu u BiH, obstrukcijom povratka izbjeglica, kao i nedostatkom ključnih reformi u BiH kojim bi se ispunili nužni uslovi za povratak izbjeglica u svoju domovinu. U ime KBSA, Hamdija Čustović, glasnogovornik Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) Detalji...
OTKRIVEN SPOMENIK BRANITELJIMA
Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;}   2.listopada,2008g. svečano je otkrivena spomen ploča posvećena poginulim i nestalim   braniteljima-BOŠNJACIMA domovinskog rata, na muslimanskom mezarju/groblju/na Boninovu, u organizaciji Udruge branitelja Bošnjaka domovinskog rata! Ovaj hvale vrijedan projekt dugo je pripreman i planiran i konačno realiziran, ponajviše zahvaljujući rukovodstvu spomenute Udruge i roditelja,udovica i djece poginulih heroja ! Svečanosti su nazočili brojni Dubrovkinje i Dubrovčani ,predstavnici Udruga proizišlih iz Domovinskog rata,roditelji,udovice i djeca poginulih branitelja, predsjednik Gradskoga Vijeća Grada Dubrovnika,gospodin Ivo Margaretić,županica,gospođa Mira Buconić,general HV ,gospodin Nojko Marinović ,predsjednici bošnjačkih Udruga ,kao i mnogi drugi uzvanici iz političkog,kulturnog i javnog života Grada i Županije! Poslije uvodne dove/molitve/ glavnoga imama Islamske zajednice,efendije Salkana Herića,intonirana je himna Republike Hrvatske,održani prigodni govori i recitacije poezije bosanskih i bošnjačkih pjesnika Abdulaha Sidrana i Mehmedalije Maka Dizdara! Na kraju je izveden prigodan vjerski program! Postavljanje ovog impozantnog spomenika od crnog mramora na kome zu zlatnim slovima urezana imena četrnaestorice poginulih branitelja Bošnjaka domovinskog rata biti će zauvijek potsjetnik na njihovu hrabrost,čvrstinu morala i nepokolebljivost u obrani Grada Dubrovnika i samostalne i demokratske domovine Hrvatske koje su tako nesebično voljeli! Njihova velika žrtva kao domoljuba i rodoljuba neka bude nadahnuće lokalnim vlastima iz Grada i Županije da prigodom narednih državnih blagdana odaju i njima počast na muslimanskom mezarju na Boninovu jer su oni Bošnjaci po etničkoj pripadnosti i muslimani po vjerskoj odrednici pa zaslužuju naravno poseban vjerski obred i počast koji je u skladu sa njihovom religijom i nacionalnošću! Šemsudin Brković,novinar mjesečnika „Sabah“  Detalji...
U posjet SREBRENICI
Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u spomen žrtava srebreničkog genocida organiziraju konvoj mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja pod nazivom "DA SE NIKAD NE ZABORAVI" koji će se održati 30. i 31. svibnja 2008. godine. Pozivamo sve zainteresirane da svoju prijavu izvrše putem izbornika kontakti  na našoj web stranici! Hvala!    {gallery}11{/gallery}   Detalji...
DAN NEZAVISNOSTI BIH
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} BOŠNJACI DUBROVNIKA PROSLAVILI DAN NEZAVISNOSTI SVOJE MATIČNE DOMOVINE   BOSNE I HERCEGOVINE Dubrovnik, 01.03.2010.god.           U organizaciji Kulturnog   Društva   Bošnjaka '' Preporod '' Dubrovnik, dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci i građani Dubrovnika su 27., veljače   2010., s početkom u 19., sati u prekrasnoj dvorani hotela „Lero“ u Dubrovniku, svečano obilježili Dan nezavisnosti svoje matične domovine Republike Bosne i Hercegovine, koji se slavi svake godine 1.ožujaka / marta. Dakle na Dan kada je skoro plebiscitarno od strane međunarodne zajednice priznata i prepoznata neovisnost ove hiljadugodišnje europske države, dan kada su   se građani   1992. godine i svi narodi BiH na Referendumu opredjelili za neovisnost. Upravo toga dana više od 64 % građana i svih naroda BiH izjasnilo se potvrdno za neovisnost i cjelovitost svoje zemlje, kao države svih njenih građana i ravnopravnih naroda. KDB '' Preporod '' Dubrovnik je upriličio kulturno-zabavni program s ciljem simboličnog obilježavanja predstojećeg Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine. Tim povodom   nastupili su: Kulturno-umjetničko Društvo „Đulistan“ iz Novog Pazara, muški zbor „Behar“ Goražde, solistice ženskog zbora „Arabeske“ iz Zagreba ( Alma Srebreniković i Lamija Aličelebić) i ženski zbor KDB „Preporod“ Dubrovnik „Dubrovački Zumbuli“.           Pored uglednih gostiju i uzvanika ovoga Grada, predstavnika bošnjačkih Asocijacija za Dubrovnik i Dubrovačko-neretvansku Županiju i Udruga Bošnjaka, programu je nazočio i predsjednik matičnog odbora Zajednice Kulture Bošnjaka „Preporod“   iz Sarajeva prof. dr. sc. Senadin Lalić sa suradnicima, te kao izvanredni gost uvaženi predsjednik svjetske Federacije Albanaca gosp. Simoni Kuzmin, i glavni imam Međlisa I.Z. u Dubrovniku ef. Salkan Herić. Dvorana Hotela '' Lero '' je bila premala za sve građana i ljubitelja zborova i bosanske pjesme, koji su s oduševljenjem u živali u bisernoj glazbi i bosanskom melosu izvedenom zbornim pjevanjem. Veličanstveni glazbenici i pjevači ovih Kultrunih društava ponovno su pokazali svoje glazbeno   umijeće, razgalili duše slušatelja i podigli raspoloženje.            S ovim u vezi, potrebno je podsjetiti da je Bosna i Hercegovina kao domovina svih njenih   građana i naroda koji u njoj žive i koji ju smatraju svojom domovinom, stvorena   u NOB-u   na dan 25. studenog 1943., i to na znakovitom zasijedanju ZAVNOBIHA u Mrkonjić Gradu. Tada su udareni temelji njene državnosti i konačno utvrđene njene teritorijalne i povijesne granice, pa se taj   datum obilježava i štuje kao dan državnosti Bosne i Hercegovine.             Premda Bosna i Hercegovina u svojoj burnoj povjesti ima više znakovitih datuma , ovaj datum je ispisan zlatnim slovima u tisućljetnoj burnoj povjesti. Ovog datuma je zapravo počeo hod   po mukama naše matice zemlje kao suverene i samostalne države , zasnovane u najtežim ratnim okolnostima, i nesalomljivoj i jasno i nedvosmisleno izraženoj želji svih njenih građana i naroda, da žive zajedno sa svima onima   koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu.               Mi naseljeni Bošnjaci iskreno žalimo što se ovaj znameniti datum još uvijek dostojno ne obilježava u nekim dijelovima BiH, ali se nadamo da će i to biti nepobitna realnost uskoro i onima koji se još dvoume. Nama Bošnjacima svugdje u svijetu   Bosna i Hercegovina je realnost i dio europskog sunca pa se tako i ponašamo. To je jedini naš komadić neba, i mi drugog nemamo.             Dio smo korpusa Hrvatskog naroda u našoj drugoj domovini Hrvatskoj što smo i ponosni, jer ovdje živimo i radimo a za ovu smo se zemlju borili , i mnogi su dali svoj mladi život , i to je značajan čin koji će ostati trajna uspomena na njihovu hrabrost i rodoljublje.              Izvršni odbor Kulturnog Društva Bošnjaka „Preporod“ Dubrovnik, nazočnim dubrovčanima i dubrovkinjama , bošnjakinjama i bošnjacima i ovom prilikom se zahvaljuju svima onima koji nam pomažu da se tradicija obilježavanja važnih datuma naše matice zemlje nastavi i održava u ovom Gradu. Hvala Županiji Dubrovačko –neretvanskoj, Gradu Dubrovniku, Općini Župa –dubrovačka i svim našim sugrađanima i prijateljima,   Izet Spahović. Predsjednik KDB '' Preporod '' {gallery}20{/gallery}  Detalji...
PROMOCIJA KNJIGE
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Moj osvrt na tekst knjige '' BITKA ZA DUBROVNIK U DOMOVINSKOM   RATU   1991 – 1995 '' Autora Kemala Tursunovića – Zmaja iz Dubrovnika.                   Nakon mnogih knjiških čudesa koje sam vidio i čitao dopala me sreća i povjerenje da među prvima dobijem i pročitam knjigu „Bitka za Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991.-1995.“, autora Kemala Tursunovića – Zmaja. O kompletnoj vrijednosti same knjige ja nisam mjerodavan govoriti, ali su o kvaliteti   i vrijednosti ovog dijela recezenti i književnici prof. dr. Sc. Nikola Anić i književnik Mato Jerinić, rekli sasvim dovoljno i uvjerljivo.   Međutim, poznavajući osobno autora Kemala Tursunovića nikada nisam ni posumnjao u njegovo znanje i sposobnosti, jer znam da se radi o čovjeku koji se nikad ne prihvaća posla ni zadatka kojega on ne bi mogao časno i pošteno odraditi. To je još jedan od razloga koji potvrđuje da i ovo njegovo djelo zavrijeđuje pažnju mnogih ljubitelja knjige. Sročeni tekst je veoma čitljiv i doslovno zanimljiv u svim svojim područjima opisivanja, do te mjere da ga nisam mogao često prekidati u čitanju, na čemu sam zahvalan autoru. Pomnim čitanjem obilnih i temeljitih povijesnih činjenica iz njegove veoma bogate građe, koje opisuju gotovo čitavu obranu Dubrovnika tijekom Domovinskog rata, čitatelj se naprosto uživi u ulogu autora ili nekog od sudionika obrane ovog Grada. Autor pažljivo i temeljito vodi čitatelja kroz događaje, od samih početaka do konačnog oslobođenju Dubrovnika. S obiljem dokumenata ne bježi ni od činjenica koje kaljaju našu obranu. U čitanju iznenadno ožive i navru mnoga sjećanja koja su se događala dosta ranije, dok ih još čitaš kao da se sama po sebi tada događaju. Skoro istodobno ili naizmjenično se javljaju emocije, razočarenja, patnje, tuga, bolni događaji, a nakon toga, sve se opet nadopuni nekim optimizmom kao nadopunom za učinjeno ili ne učinjeno.   Posebnost ovog teksta jeste u činjenici da ovako nešto nisam imao priliku nikada do sada pročitati jer za mnoge detalje nisam ni znao. Tekst je u potpunosti razumljiv, obilan i čitljiv, kritičan i samokritičan, i dobro bi došao svakom našem branitelju, makar kao draga uspomena. Ovako nešto, poglavito pisano s terena i s lica mjesta događaja još nije napisano nit objavljeno, a mislim da se skoro u javnosti i neće pojaviti. Moram priznati da sam krišom i ponosan, što je upravo ovakvo djelo napisano rukom jednog mog sunarodnjaka koji se nije okitio ničim niti traži nagradu za učinjeno.   Premda je tadašnjim bezumnim političkim metodama gurnut na marginu, nikada nije okaljao svoj obraz i poštenje, nije uplivao u bogatstvo kao nagradu za učinjeno ili neučinjeno, niti se okoristio tuđom sudbinom. Ali je zato pisao pošteno i neprostrano. To je ono najsvetije što krasi ovakve ljude. Zato hvala autoru Kemalu Tursunoviću, čovjeku visokih moralnih kvaliteta na kojima su drugi trebali učiti, hvala njegovoj volji i ustrajnosti da ovaj Grad i njegovi branitelji konačno dobiju libar koji govori o onome o čemu mnogi još šute.   Promocija ove knjige biti će dana 18. prosinca 2009. U dvorani hotela „Lero“ s početkom u 18 sati. Svima preporučam ovu knjigu na čitanje.   Tekst, Izet Spahović    Detalji...
TRIBINA U ORGANIZACIJI IZ DUBROVNIK
Medžlis islamske zajednice Dubrovnik u nizu svojih aktivnosti organizira džematsku tribinu na koju poziva džematlije i sve zainteresirane.   Tema: "Uloga rodbinskih odnosa u formiranju ličnosti muslimana i muslimanke" . Gost predavač: Mr. Muaz ef. Redzić, sekretar Ureda za bošnjačku dijasporu Datum: Subota, 23. 05. 2009. u 20:30 poslije akšam namaza Mjesto: Islamska zajednica Dubrovnik, Miha Pracata 3 Kraći rezime predavača: Završio Gazi Husrev-begovu medresu 1995. Univerzitet u Kuvajtu - Fakultet Islamskih Nauka,odsjek Fikh i Usulu-l-fikh, 2000. Magistrirao u Sjedinjenim Američkim Državama,Vanderbilt University, Nashville, Tennessee, postdiplomski odsjek za religiju, 2006.Trenutno radi na doktoratu na Univerzitetu u Indiani, South Bend, SAD.Radio kao imam sedam godina u SAD-u. Trenutno zaposlen u Rijasetu IZ-e u BiH kao sekretar Ureda za bošnjačku dijasporu.  Detalji...
MOZILLA FIREFOX NA BOSANSKOM
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Poštovani,  Sa osjećajima radosti i ponosa obavještavamo vas da je Mozilla Firefox web browser od svoje najnovije verzije (verzija 4) dostupan i na bosanskom jeziku. Lokalizacija na bosanski jezik plod je napora ekipe volontera okupljenih oko Mozilla Community BiH ( www.mozilla.ba ).  Pozivamo sve Bosance i Hercegovce da instaliraju i koriste Firefox 4 na bosanskom jeziku, te nam pomognu da isti dodatno unaprijedimo i poboljšamo. Vas molimo da nam pomognete da ovu lijepu vijest za BiH i Bosance i Hercegovce proširite dalje putem vaše web stranice.  Za više informacija o Firefoxu na bosanskom jeziku, te Mozilla Community BiH posjetite našu web stranicu www.mozilla.ba  Hvala unaprijed.   Mozilla Community BiH  Detalji...
SREBRENICA
Pogledajte snimak pljačkaškog pohoda u Srebrenici koji je napravio Carlos Steiner (VIDEO) Holandski vojnici zabilježili kako civili i četnici kradu imovinu dok su srebrenički muškarci ubijani Autor A. KESEROVIĆ | Objavljeno 09.11.2011. u 06:18 Stajner: Neću napustiti bosanski narod Karlos Robert Stajner (Carlos Steiner), veteran kanadske vojske, prošle je sedmice Međunarodnoj komisiji za ljudska prava pri UN-u u Ženevi uputio pismo u kojem vojnike UNPROFOR-a optužuje za sramnu diskriminaciju koju su od 1993. godine provodili nad Bošnjacima u Srebrenici, saznaje "Dnevni avaz". Istražiti genocid Stajner, koji je bio stacioniran na položajima oko Srebrenice, u pismu, čije dijelove ekskluzivno objavljujemo, naglašava da želi izvršiti veći pritisak na međunarodnu zajednicu i UN da se istraži genocid počinjen u Srebrenici, kako bi građani BiH konačno došli do pravde.  - Imam dokaze o kanadskoj odgovornosti u demilitarizaciji Srebrenice 1993. godine, ali i o zločinima protiv čovječnosti koje sam u okolici Srebrenici gledao vlastitim očima - navodi, između ostalog, veteran kanadske vojske.   On je, kako saznajemo, prilikom nedavne posjete BiH dostavio srebreničkim udruženjima i dokazni materijal, videosnimke iz enklave dok su srpske snage provodile genocid. Na obimnom videomaterijalu, koji je u posjedu našeg lista, a koji su, najvjerovatnije, snimali vojnici holandskog bataljona stacionirani u Srebrenici, između ostalog snimljena je i brutalna pljačka domova Srebreničana dok su bošnjačke žene i djeca protjerivani, a muškarci ubijani.  Na jednom od snimaka jasno se vidi kako civili i vojnici pljačkaju muslimanske kuće i imovinu nedugo nakon što su autobusima odvezeni, protjerani i izmučeni Srebreničani.  Žene i starci mahom su krali tepihe, slike i odjeću, dok su naoružani četnici grabili stoku!   Upletenost Kanade Kanadski vojnik nije otkrio kako je došao do snimaka, ali u pismu upućenom Komisiji za ljudska prava objašnjava da želi podnijeti službenu tužbu radi istrage o upletenosti Kanade, odnosno njenih jedinica pri UNPROFOR-u, u zločine počinjene od 1991. do 1995., posebno od maja do septembra 1993. godine.  - U narednih nekoliko dana sve dokaze koje imam dostavit ću u elektronskoj formi. U tužbi koju podnosim tražit ću finansijsku naknadu za daljnje finansiranje istraživanja o tome šta se desilo u Srebrenici i sjeveroistočnoj Bosni. U ovom postupku sam srcem i više nikada neću napustiti bosanski narod - poručuje Stajner u izjavi za naš list.  Ponižavajući odnos vojnika Sabra Kolenović, članica Udruženja "Majke enklava Srebrenica i Žepa", kaže za "Dnevni avaz" da se dobro sjeća diskriminacije koju su kanadski i holandski vojnici provodili nad Srebreničanima te da zbog toga pozdravlja Stajnerove napore u borbi za istinu i pravdu.  - Za razliku od Holanđana, Kanađani su morali sami praviti WC. Veliku nuždu iznosili su u vrećama na smetljište. Misleći da je riječ o bačenoj hrani, gladni narod rovio je po vrećama. Vojnici su im se za to vrijeme smijali, čak ih i slikali. Znali su uzeti i dvije školjke jaja i bacati ih preko rijeke prema ženi koja je u tom trenutku radila poslove oko kuće. Ona je širila dimije da ih uhvati, ali jaja su padala oko nje i razbijala se - priča Kolenović. http://www.youtube.com/watch?v=MXUcwTTSFQk&feature=player_embedded Detalji...
Moj osvrt...
Moj osvrt na gostovanje akademika Muhameda Filipovića       Dana ,24.4.2008 g. konačno je u Dubrovniku gostovao bard bosanske i bošnjačke intelektualne elite prof.dr. Muhamed Filipović! U prepunoj kongresnoj dvorani hotela “Dubrovnik-Pallace“, akademik Filipović je održao predavanje iz ciklusa „Bošnjački identitet“, usput promoviravši svoju najnoviju knjigu „Tko smo mi Bošnjaci“! Zahvaljući nazočnosti uglednog publiciste, pisca, filozofa, politologa, povjesničara i antropologa kao i sjajnoj organizaciji u izvedbi Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji na čelu sa njegovim predsjednikom i potpredsjednikom gospodom Sadom Fetahom Bečićem i Capt.Namikom Bakšićem, više od tristotine prisutnih je uistinu uživalo u sočnom, britkom i pitkom izlaganju renomiranog intelektualca!      Profesor Filipović je u svom prepoznatljivom maniru prikazao kondenziranu genezu bošnjačkog nacionalnog bića, njegov odnos sa ostala dva enticiteta /Hrvatima i Srbima/ kao i lapidaran presjek duge i kontinuirane povijesti bosanske države i državnosti posebno se osvrnuvši na antologijski rad i knjigu prof.dr.Envera Imamovića sa znakovitim naslovom “Bosanska dinastija Kotromanića“! Neupitno je ustvrdio da su Bošnjaci /Bošnjani/ autohtoni europski, slavenski narod koji ima sve atribute pravog naroda: nacionalnost, državu, bosanski jezik, religiju, kulturu, književnost itd.itd!!!!!!!!!!!!!!!   Opetovano je naglasio da bošnjački narod kroz svoju dugu i autentičnu povijest nikada nije pokazivao civilizacijski rigidne osobine kao što su ksenofobija, isključivost , segregacija, netolerancija i mržnja! Bosna je uvijek bila multietična i multikulturalna i to je lajt motiv bosanskog čovjeka i Bosne uopće! Naravno da su bosanski Hrvati i bosanski Srbi neraskidivi i neodvojivi dio tog prelijepog dijela zemaljske kugle što se BOSNA nazivlje! Ovako ljudski komponirana Bosna i Hercegovina, nad kojom lebdi dobri bosanski duh bila je i ostala „šaka u oko“ svim domaćim i stranim proizvođačima fašizma, terorizma i mržnje!      Treba svakako spomenuti da je u sklopu cjelovečernjeg programa nastupila veoma zapažena ženska vokalna grupa „Sevdah“ predvođena gospođom Almirom Škaljić! Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ  Detalji...
POPIS STANOVNIŠTVA 2011
Popis stanovništva 2011 Poštovani Bošnjaci, dragi sunarodnjaci! Historijski je trenutak ispraviti štetu koju smo na prethodnom Popisu stanovništva 2001. sami sebi nanijeli.   Izjasni se jedinim svojim imenom – Bošnjak – jer time doprinosiš da se potvrdimo kao druga nacionalna manjina po brojnosti u Republici Hrvatskoj i uvećavaš svoja prava! Poštuješ li samoga sebe, bit ćeš poštovan! Ono si što jesi: državljanin Republike H rvatske, Bošnjak/Bošnjakinja po rodu, jezik ti je bosanski, a vjera islam.     Bošnjače/Bošnjakinjo! Tajnost prikupljenih podataka zagarantirana je Zakonom o popisu stanovništva. Popis stanovništva jedinstvena je prilika da Bošnjaci potvrde svoju brojnost ispravljajući grešku s posljednjeg Popisa kada se polovica našeg naroda izjasnila kao Muslimani. Ime Bošnjak/Bošnjakinja konačno nas povezuje sa zemljom i prostorom koji su naši preci nastanjivali stoljećima i koji nas određuje kulturno i povijesno. Po Ustavnom zakonu RH, broj izjašnjenih pripadnika nacionalne manjine direktno određuje kapacitet njezinih općih i političkih prava u koje spada i pravo njenih pripadnika na zapošljavanje u državnim institucijama. IZABERI SVOJE JEDINO IME BOŠNJAK/BOŠNJAKINJA Poštovani sunarodnjaci, Bošnjače i Bošnjakinjo! Podsjećamo Te da će se od 1. do 28. aprila/travnja 2011. godine održati Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj. Važno je naglasiti da je tajnost prikupljenih podataka zagarantirana Zakonom o popisu stanovništva te da će oni biti korišteni isključivo u statističke svrhe. Ovaj Popis stanovništva za nas Bošnjake u Hrvatskoj ima višestruko značenje: kao homogeni nacionalni kolektivitet u Republici Hrvatskoj zasigurno možemo poboljšati svoj položaj u svim sferama društva. Popis stanovništva jedinstvena je prilika da Bošnjaci potvrde i ojačaju poziciju druge nacionalne manjine po brojnosti (prema Popisu iz 2001. godine) i isprave štetu kojoj su sami doprinijeli izjašnjavanjem pripadnosti nepriznatoj i nepostojećoj nacionalnoj kategoriji – Muslimani, kako se tada polovica našeg naroda izjasnila. Povijesni tokovi uvelike su određivali sudbinu našeg naroda i njegova imena. Posljednji rat u Bosni i Hercegovini za nas je, između ostalog, značio konačnu i neupitnu definiciju našeg imena i identiteta. Dok nas je ime Musliman, prvi puta primjenjeno u Popisu 1971., s jedne strane, očuvalo kao kolektivitet, s druge je ostavljalo isuviše prostora za kojekakve manipulacije. Ime Bošnjak konačno nas povezuje sa zemljom i prostorom koji su naši preci nastanjivali stoljećima i koji nas određuju kulturno i povijesno. Ideja o vraćanju našeg historijskog imena Bošnjaci usvojena je 27./28. septembra/rujna 1993. godine na Drugom bošnjačkom saboru u Sarajevu, a ono je potvrđeno i amandmanom na Ustav BiH iz 1994. godine te Daytonskim sporazumom i Ustavom BiH iz 1995. godine. Time je iskorišteno pravo našeg naroda da konačno odlučuje o svome imenu. Svoj položaj u Republici Hrvatskoj sami određujemo i gradimo. Oklijevanjem da se izjasnimo svojim jedinim stvarnim nacionalnim imenom - Bošnjaci smanjujemo kapacitet naših općih i političkih prava. Ustavnim zakonom RH propisano je da broj izjašnjenih pripadnika nacionalne manjine direktno određuje kapacitet tih prava u koje spada i pravo na zapošljavanje njezinih pripadnika u državnim institucijama. Iako nijedan kolektivni identitet nije u cijelosti homogen, bošnjaštvo svakako odražava naš kolektivni identitet. Ime Bošnjaci napokon nam je omogućilo da sve razlike objedinimo i pomirimo. Danas mi Bošnjaci, koji živimo u Hrvatskoj, prihvaćamo Hrvatsku kao svoju domovinu (što smo potvrdili i velikim brojem učesnika u Domovinskom ratu), a Bosnu i Hercegovinu osjećamo zavičajem i izvorom svoje historije, kulture, tradicije, identiteta i imena. Zato s ponosom možemo reći da smo: državljani Republike Hrvatske, po nacionalnosti Bošnjaci, da nam je jezik bosanski, a vjeroispovijest islam. Ponosimo se onim što jesmo jer samo tako zaslužujemo poštovanje onih s kojima dijelimo životni prostor. Glavni odbor BNZH  Detalji...
GRAMATIKA BOSANSKOG JEZIKA
TOP BOSANSKI JEZIK JE POSTOJAO KOLIKO I ZEMLJA BOSNA GRAMATIKA BOSANSKOG JEZIKA JE DOKAZ KOJEG NIKO NE MOŽE POREĆI. OBZIROM NA PEČATE DRUGI SU UČILI OD NAS Čuvaj rode jezik iznad svega, ako treba umiri za njega. Salihaga 1901     Page Construction:15.06.2003 Page Modified: 17.06.2008  Detalji...
RAMAZAN
Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} Ramazan Ramazan ( arap. : رمضان , Rama ḍ ān) je deveti mjesec u islamskom kalendaru .To je za muslimane sveti mjesec jer je u njemu počela Objave Kurana , u mubarek noći Kadra . U tijeku ramazana muslimanima je zabranjeno ratovanje, a strogo naređen post .   Ramazanski post Ramazanski post je treći od pet stubova Islama ( praktična dužnost muslimana ). Za vrijeme Ramazana islamskim je vjernicima od zore do zalaska sunca zabranjeno konzumiranje bilo kakve hrane, pića (uključujući i vodu), te seksualni odnosi i pušenje duhana. Od njih se također očekuje da što vjernije slijede učenje Muhameda , što uključuje i nastojanje oko boljih međuljudskih odnosa. Važnost se pridaje čistoći misli i djela. Po riječima Poslanika Muhameda, uz jelo i piće, ove stvari kvare post: laž, psovka, ogovaranje, kleveta i strastven pogled. Ako se nešto u zaboravu pojede ili popije, to ne kvari post, uz uvjet da vjernik s time prestane čim se prisjeti da posti. S druge strane, ako se nemarom prilikom abdesta (obrednog pranja pred namaz ) ili kupanja proguta samo kap vode, post je automatski pokvaren. Na taj način Islam razlikuje nepažnju od nemarnosti. U Islamu su djela valjana ako se učine u ime Allaha pa je potrebno prije zore odlučiti (učiniti nijjet) postiti u ime Allaha. Post se prekida u trenutku zalaska sunca. Taj dnevni obrok zove se iftar i dobro je djelo organizirati iftar za prijatelje, rodbinu i sl. Tradicionalno se u iftar pribraja i jelo Harira . Zapisane su riječi Poslanika Muhameda (prenosi ih Albani): "Tko nahrani postača imat će nagradu kao i onaj što je postio, a postaču nagrada neće biti umanjena." Neke su skupine ljudi ipak izuzete iz obveze posta. To su djeca prije puberteta i mentalno zaostale osobe. Nekim se skupinama dozvoljava odgoditi post: ženama nakon poroda i u vrijeme mjesečnice obvezne su odgoditi post (i sve druge islamske dužnosti) i nadoknaditi ga kasnije putnicima ratnicima bolesnicima onima koji ne mogu post izdržati zbog teških poslova iznemoglima od starosti ženama u trudnoći i dojenju ako ne mogu post izdržati. Sve ove skupine dužne su kasnije kroz godinu nadoknaditi post dan za dan (da ne stigne sljedeći ramazan,a da nisu napostili prethodni) ili nahraniti po jednog siromaha za svaki propušteni dan posta. Tijekom ramazana stavljen je naglasak na duhovnu higijenu- izbjegavanje ružnih misli, riječi i djela. Dakle, ramazanski post nije samo sustezanje od jela i pića već pokušaj oplemenjivanja ljudskih karaktera i osobnosti dodatnom strpljivošću, mirotvorstvom, suosjećajnošću i dr. Prije nego je muslimanima propisan post u mjesecu ramazanu (a to je druga godina po Hidžri ), Muhamed je preporučivao post u "tri desetine": prvih deset dana mjeseca muharrema, posljednjih deset dana ramazana te prvih deset dana mjeseca zul- hidždžeta po islamskom kalendaru . Ramazanski post završava s krajem mjeseca ramazana, dakle, 1. shawwala. Taj blagdan se naziva Ramazanski bajram ( arap. عيد الفطر Eid ul-Fitr ). Tog se dana klanja poseban, tzv. Bajram-namaz te se posjećuju preminuli rođaci na grobljima. Obitelji razmjenjuju darove i obilnim obrocima proslavljaju doček jos jednog velikog muslimanskog blagdana Bajrama. Koristi posta: Post je vježba izdržljivosti, snage volje i vjere. Musliman odlučuje postiti da bi ispunio obvezu prema Allahu i tako učvršćuje svoj karakter uskraćujući si ispunjenje osnovnih ljudskih potreba: za jelom i pićem. Post je sredstvo promicanja solidarnosti sa onima koji žeđaju i gladuju zbog siromaštva, a ne svojom voljom. Post je u službi zdravlja. Smatra se da se uz post tijelo lakše očisti od nagomilanih štetnih tvari. Teravije i mukabele Sunitski muslimani u ovom mjesecu mole navečer u džamijama dodatne molitve Taraweeh (teravije) koje su do tri puta dulje od dnevnih. Teravija namaz nije obavezan, već dobrovoljan. Također, njegova duljina nije fiksna nego je poželjno oduljiti ga. Ramazan je za muslimane svet po tome što se vjeruje da je u njemu započela objava Kur'ana poslaniku Muhamedu. Jedna od deset posljednjih noći ramazana (nije točno naznačeno koja, ali muslimanski učenjaci pretpostavljaju da je 27.) naziva se Laylat-al Qadr, to je noć kada je Muhamed primio prve stihove (ajete) Kur'ana. Muslimani se trude tijekom ramazana pročitati čitav Kur'an, po uzoru na Muhameda. Važno je, međutim, razumjeti značenje pročitanog i njegova primjena u svakodnevici. U tijeku ramazana u džamijama sunita organiziraju se tzv. mukabele. To su sijela na kojima jedan dio poznavatelja Kur'ana čita ili recitira, a ostali slušaju i na taj način uče.   Sadekatul-fitr (ili zekatul- fitr) Sadekatul-fitr je bajramski doprinos koji muslimani daju (u ime Allaha) siromasima krajem ramazana, pred Bajram. Najniži iznos sadekatul- fitra određuje se u najzastupljenijoj namirnici u određenoj zemlji npr. pšenici, ječmu, riži, datuljama i sl. Islamske zajednice to preračunavaju u novac jer je dopušteno dati protuvrijednost u novcu u približnoj vrijednosti jednodnevne ishrane za jednu osobu. Taj se doprinos daje da bi siromašni bili pošteđeni oskudice i traženja milostinje na Bajram. Kome se daje sadekatul- fitr: siromašnima, a među njima prednost imaju članovi šire obitelji i susjedi za potrebe Islamske zajednice (npr. u Hrvatskoj za rad Islamske gimnazije s pravom javnosti "Dr. A. Smajlović") Kome se ne može dati sadekatul- fitr: imućnima (onima koji su i sami sposobni izdvojiti sadekatul- fitr) rođacima po uzlaznoj i silaznoj lozi, dakle, roditeljima i njihovim roditeljima, djeci, unucima Uz sadekatul- fitr muslimani uobičajeno u mjesecu ramazanu daju i zekat , čime ispunjavaju četvrtu praktičnu dužnost islama (četvrti od pet stubova islama).  Detalji...
Bošnjaci-Dubrovnik: TRADICIJA!
Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} Dragi prijatelji, u nizu značajki koji kroz dugi niz godina postepeno oblikuju nacionalno tkivo pojedinog naroda ili etniciteta, koji se manifestiraju kao bitne supstance jednog originalnog i zasebnog entiteta, posebno mjesto sasvim zasluženo zauzima tradicija kao sukus kontinuiranog življenja na određenom teritoriju! Ostale vitalne komponente tog vječno pulsirajućeg konglomerata kojega nazivamo narod ili etnos su pored, naravno nacionalnosti, jezik, religija, kultura, matična država, književnost itd.! Ali da se vratimo našoj predloženoj temi TRADICIJI , sa tvrdim obećanjem da ćemo u najskorije obraditi i ostale kardinalne osobine i osobitosti u ovom slučaju bošnjačkog naroda! Zašto sam posegnuo prvo za Tradicijom kao fenomenom koji implicira naše trajanje u dubrovačkom regionu i koja bi trebala potsjetiti nekad samo i prigodničarski na trag našeg evidentnog postojanja!!! Dakako da treba odmah istaknuti da mi kao priznati i poznati, povijesni i autohtoni europski i bosanski narod imamo hiljadugodišnju tradiciju i sve ostale gore spomenute atribute kada je u pitanju okvir i prostor naše pradjedovine BOSNE a sada Bosne i Hercegovine! Došavši na područje Dubrovnika i Južne Hrvatske, naši su pradjedovi, djedovi i očevi ljubomorno sačuvali fragmente te autohtnone tradicije tisućugodišnjeg bošnjačkog nacionalnog bitka koju su brusili i oplemenili brojni naraštaji Bošnjakinja i Bošnjaka u matičnoj domovini BOSNI! Međutim to nacionalno drago kamenje u posve različitoj civilizaciji i kulturi, kroz scile i haridbe razih društvenih i političkih sustava, neumitno je gubilo sjaj i pretvorilo se u nejasno i nemušto sjećanje i nostalgiju! Da li smo mi dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci u stogodišnjem boravku na ovim prostorima pokušali stvoriti i jesmo li stvorili nešto što bi bilo nalik na dubrovačku bošnjačku tradiciju!? Demografska, gospodarska, kulturna, religijska, knjijiževna i svaka druga komponenta kojima smo pozitivno ozračili evo stogodišnji život Dubrovnika morala je nužno poroditi i bošnjačku dubrovačku tradiciju kao dio /makar i maleni/ plodne i bogate dubrovačke tradicije uopće! Da gospodo mi smo i Dubrovkinje i Dubrovčani , mi s ponosom kažemo  da ovdje egzistiramo čitavo jedno stoljeće i kroz to vrijeme su ljudi sa imenima iz bošnjačko-muslimanskog kruga udarili pečat dubrovačkoj kulturi, književnosti i glazbi a tisuće drugih ugradili svoj znoj, krv i trud u razvoj i napredak najljepšeg Grada na svijetu! Pa kakve datume i događaje obilježavamo i slavimo mi dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci kao posebne i specifične dane koji bi deklarirali i dio naše dubrovačke bošnjačke prošlosti koji trebaju biti uporišta i stupovi naše dubrovačke bošnjačke tradicije! Zato pozivam našu intelektualnu kremu /liječnike, kapetane, ekonomiste, pravnike, profesore i druge/ da evociramo našu tradiciju i apostrofiramo ono uistinu veliko što su dubrovački Bošnjaci darovali i daruju ovomu Gradu! Za našu bošnjačku populaciju dovoljno bi bilo samo istaknuti barda novovjeke dubrovačke književnosti i teatra profesora Fehima Feđu Šehovića, genijalnog glazbenika Džemaludina Đela Jusića, glumca kao što je rahmetli Izet Hajdarhodžić, osnivača i dugogodišnjeg ravnatelja Folklornog ansambla Linđo g. Sulejmana Muratovića i druge koji su masivno obilježili dubrovačku knjževnu i kulturnu scenu u drugoj polovici minulog dvadesetog stoljeća! Eto ta tradicija koja je neraskidivi dio dubrovačke tradicije uopće trebala bi nam biti nadahnuće da izađemo iz "skrivanja" i getoizacije i pokušamo spasiti taj značajni segment arhitekture našeg dubrovačkog ,bošnjačkog nacionalnog identiteta! Vaš Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ  Detalji...
RAMAZANSKI BAJRAM
Prvi dan Ramazanskog bajrama -utorak, 30. august 2011. godine Muslimani u svojoj tradiciji imaju dva velika mubarek dana, dva bajrama -Ramazanski i Kurban­bajram. Ramazanski bajram nastupa 1. ševvala, desetog mjeseca hidžretskog kalendara. Muslimani se ovoga bajrama raduju jer su ispostili mjesec ramazan, obnovili svoja znanja i potvrdili svoju pokornost Bogu Uzvišenom. Ovaj bajram traje tri dana. Muslimani se na Bajram okupaju, obuku najbolja odijela, posjećuju mezarja, obilaze rodbinu, prijatelje, komšije, dijele sadaku.  Detalji...
BOSANSKA DINASTIJA KOTROMANIĆA
U hotelu „Libertas-Rixos“ 23.5.2008g /petak/ u 20 sati održano je veoma inspirativno i zanimljivo predavanje iz ciklusa „Bošnjački identitet“ a na temu „BOSANSKA DINASTIJA KOTROMANIĆA“!   Naime organizatori ovog dobro posjećenog skupa-Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju i KD Bošnjaka „Preporod“ nastavljaju seriju predavanja iz svoga zacrtanoga plana i programa rada ! Predavač je bio eminentni znanstvenik,povjesničar i arheolog –prof.dr.Enver Imamović sa Filozofskog Fakulteta Univerziteta u Sarajevu! Profesor Imamović je više od dva sata strastveno i elokventno ,povijesno i arheološki secirao rodoslov ili porodično stablo bosanskog plemstva iz loze Kotromanića! Geneza ove bosanske dinastije koja je trajala kontinuirano 700 godina ponovno pokazuje i dokazuje Bosna svakako imala svoju državu i državnost,svoj dvor,dvorske službe,zastavu,grb,svoj novac i vojsku,svoje zakone,dakle Bosna je imala ama baš sve atribute prave države! Epohalno otkriće je da je Bosna začeta kao država već krajem X stoljeća,dakle 200 godina prije nego što se do sada pretpostavljalo! Na koncu predavanja oduševljena publika je postavila niz interesantnih pitanja vezanih za ovu materiju na koja je profesor Imamović vrlo iscrpno odgovorio! Vrijedni domaćini BNZ DU I DNŽ I KD Bošnjaka „Preporod“ najavili su naredno gostovanje uglednog pr.dr.Semira Osmanagića koji će govoriti o fenomenu Visočkih piramida koje se pomalo pomaljaju iz mraka Visočkih brda! Ova znanstvena i kulturološka senzacija koja će sigurno zaintrigirati dubrovačku javnost i medije biti će tema predavanja koje će se održati 20.6.2008g. opet u hotelu „Libertas-Rixos“ u 20 sati i trideset minuta! -Vaš Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ—  Detalji...
U SUSRET IZBORIMA
Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju povodom predstojećih izbora za članove vijeća bošnjačke nacionalne manjine na razini Grada i Županije/10.7.2011g./ izdala je sljedeće priopćenje: Pošto postoji niz indicija da su na prethodnim izborima za Vijeća bošnjačke nacionalne manjine i na razini Grada i na razini Županije sudjelovali ili samo kao birači ili čak prvo kandidirani pa onda izabrani članovi Vijeća ,osobe koje u registar birača ili druge popise nisu upisani kao Bošnjakinje i Bošnjaci,ovim dopisom apeliramo na nadležne službe u Gradu i Županiji koje su odgovorne za legalitet i legitimitet navedenih izbora da striktno i profesionalno obave svoj posao i meritorno provjere etnički identitet i birača i kandidata na listama! Naime iz Državnoga izbornog povjerenstva/DIP-a/ su objasnili da se ovoga puta za predstavnike i članove Vijeća bošnjačke nacionalne manjine ,mogu predlagati kandidirati i glasati isključivo samo oni hrvatski državljani koji su u nadležnim uredima Županije i Grada i ostalim popisima, registrirani kao etnički Bošnjakinje i Bošnjaci !!!!!!!! To je razlika u odnosu na izbore prije četiri godine kada je odlukom vlade bilo iznimno omogućeno da u izborima i kao birači i kao birani mogu sudjelovati i oni koji su bili upisani etnički kao Muslimani! Naglašavamo da ovaj put to više neće biti moguće a naša zamjerka ide vladi što je to dopustila i prigodom minulih izbora jer je odrednica Musliman/musliman/ samo oznaka religijske pripadnosti kao katolik ili pravoslavan! BNZ DU I DNŽ zato predlaže ali i zahtjeva da nadležna tijela lokalne uprave i samouprave provjere prije početka izbora i samim činom pristupanja izborima ,strogo provjeri etnički identitet i birača i biranih i naravno izabranih!!!! Po našem mišljenju jedino ispravno i relevantno rješenje je da svaki birač,birani ili izabrani izvadi i dostavi na uvid POTVRDU O SVOM ETNIČKOM IDENTITETU,svakako izvađenu i potvrđenu od nadležne službe u Gradu ili Županiji!! Ukoliko se ne pristupi relevantnoj provjeri etničkog identiteta BNZ DU I DNŽ ,će smatrati izbore na Vijeća bošnjačke nacionalne manjine posve neligitmnima ,nelegalnim i ništavnim!!!!!!!!!!!! Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ  Detalji...
ARAPSKO-ISLAMSKI UTICAJ NA EVROPSKU RENESANSU U MUZICI
800x600 Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";} table.MsoTableGrid {mso-style-name:"Table Grid"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-unhide:no; border:solid windowtext 1.0pt; mso-border-alt:solid windowtext .5pt; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-border-insideh:.5pt solid windowtext; mso-border-insidev:.5pt solid windowtext; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";} Mahmud Ahmed Al-Hifni   ARAPSKO-ISLAMSKI UTICAJ NA EVROPSKU RENESANSU U MUZICI   Pravi korijeni araske muzike protežu se hiljadama godina prije Hristova rođenja. Preovladavalo je mišljenje kod mnogih istraživača da je arapska muzika afričkog ili prezijskog porijekla. Razlog tome je što su oni njenu istoriju počinjali džahilijom, predislamskim dobom, kada su afrička i perzijska kultura bile u punom usponu.   Međutim,napredak arheologije u novije doba kao i iskopavanja osvijetlili su put istoriji muzike i korijenito promijenili mišljenja u oblasti izučivanja kulturnog napretka u svijetu. Tako je postalo jasno da početke arapske muzike ne treba tražiti u predislamskom dobu nego mnogo ranije, čak prije tri hiljade godina p.n.e. Jer, kada se podigne zastor   opće historije, u sastavu arapske domovine nalazimo narode koji posjeduju zrele muzičke trupe, jedna egipatska, a druga azijska. U tom periodu   formiranja i bili su potpun, podjednako udarnički, duvački i gudački instrumenti.   Dok se pjesma egipatskog naroda razlijegala dolinom plodnog Nila, dotle i na obalama Tigrisa i Eufrata, kao i oko njih, nailazimo na visoko razvijenu muzičku kulturu   babilonske i isirske civilizacije, Kananita, Feničana i Hitita.   Srele su se ove plodne civilizacije i njihova se sjenka raširila i obuhvatila zapadnu Aziju i sjevernu Afriku, i stalna i čvrsta veza koja je vezala ove narode doprinijela je da im istorija zabilježi i jedinstvenu muzičku kulturu, iako je raznovrsnih oblika i na različitim dijalektima. Obično se na dvoru egipatskogkralja nalazile dvijetrupe, jedna egipatska i druga azijska. U istom tom periodu vidimo egipatsku pjevačicu Tentinon koja pjevajući širi egipatsku kulturu u Siriju. Nalazimo, dakle punu podudarnost u raznovrsnim oblastima muzike, koji su uslovili umjetnički kontakt, mišljenje, zbližanje među narodima ovog područja.   Zatim su se svjetla produžila, prostor se proširioi i s istoka nas je obasjala persijska kultura, a s zapada smo dočekali afričku. Nije preostalo ništa drugo nego da se zbliži i muzika svih ovih kultura i bude povezana onim što nosi sobom susjedstvo, rat i razmjena naučnika, umjetnika, robova i pjevača. Formiralo se umjetničko jedinstvo. Ovu činjenicu povtvrđuje i Herodot, grčki istoričar, koji kaže da je čuo neke egipatske pjesme koje su kasnije postale narodne pjesme Grčke.   Ove stare civilizaije su se sjedinile tako da su obrazovale pravi korijen velikog drveta aprapske muzike,koje jepočelo da raste i ravija se sa sjemenom blistavih arapskih kultura koje su ostale tokom cijelog srednjegvijeka vrelo čija svjetla i duh preplaviše umjetnost istoka i zapada. Odjeci arapskih kultura u Meki, Medini, Kordovi, Damasku, Bagdadu, Kairu, Kajerevanu su odgovarali jedni drugima, u vrijeme kad je arapska muzika ušla u cvijetno doba i kada je brzim koracima stigla do savršenstva i ostala dio kulture naroda, jer je bila zasnovana na pravilnoj naučnoji umjetničkoj osnovi, čime su se stekli svi činioci njenog postojanja.    Zato je bilo obavezno da ko se bavi muzikom sabere dosta muzičkog znanja i umjetnosti kako bi bio dostojan toga zanimanja. Morao je izvanredno da svira na muzičkim instrumentima i sigurno poznaje umjetnost pjesme, književnosti, pripovjedanja, priče, pravila bontona i ljubaznog postupka, kako bi se na skupovima u svemu ovom zajedno uživalo. Nije se majstorstvo Arapa u muzici ogledalo samo kroz umjetnost sviranja, pjevanja i poznavanja njenih pravila, niti kroz tehniku usavršavanja muzičkih instrumenta, nego su se istakli u raznim oblastima muzičkog komponovanja i razvijanja stila, pjesme i melodije.   Evropa je slala svoje studente u glavne arapske gradove da se tamona njihovim intrumentima i univerzitetima poduče arapskim znanostima i umjetnostima, a muzika je među njima zauzimala prvo mjesto, čime su se izučavanju i prevođenju i posvečivali.   Tako su prenesena mnoga arpaska djela o muzici, kao djelo Al -Kindija, Sabita , Sabita bKurre, Zekerije Razija,al-Farabija, Ihvanus -Safa, Ibni Sine, Saf al-Dina, Abd al-Mumina al-Ermevija, Ibni Badže i drugih... Istoričari pominju da je studetska misija 213. godine po Hidžri brojila sedam stotina studentata i studetkinja koji su došli iz raznih krajeva Španije, Njemačke i Francuske. Ovo se doba otprilike poklapa   sa počecima vladavine Abd al-Rahmana al-Evsata. U pitanju muzike privlači pažnju da se upravo te godine navršilo sedam godina kako Zirjab (Ebu Hasan Ali b. Nafi) boravi u Kordovi, pa nema sumnje da se dobar dio članova ove velike misije nije uključio u muzičku školu koju je Zirjab organizovao na Abd al-Rahmanovu dvoru, a u kojoj su se izučavali osnovi muzike, pjevanje i sviranje na različitim instrumentima, kao i umjetnost poezije i igre.   Mnogo misija iz Evrope je prošlo kroz ovu i druge škole i tako se njihovim članovima pružila mogućnost da dobro nauče u   usvoje sve one znanosti i vraćajući se u svoje zemlje,prenosili su i arapsku muziku, njenu umjetnost i instrumente. Ovo se smatra prvim počecima evropske renesasnse u umjetnosti, zapravo to je baklja koja je obasjala put evropskoj umjetnosti u periodu renesanse, baklja   kojoj je bilo suđeno da sve, kako su dani i vremena prolazili, postaje sve veća i više se rasplamsava.   Veza Evrope sa arpaskim kulturuma ostala je čvrsta, što je bilo rezultat političkih i kulturnih faktora, naročito poslije uzastopnih islamskih osvajanja, nakon što su se Arapi ustalilil u raznim krajevima Evrope, na njenom istoku, zapadu i jugu, i kad su se uspostavile trgovačke karavane između njih i   mnogobrojnih evropskih gradova, kako to navode arapski putopisci i istoričari u svojim dokumentima.   Krstaški ratovi koji su trajali dva stoljeća (1096-1291) imali su uticaj u produbljivanju ovih veza.   Svi ovi faktori imali su uticaj na snažnije kontakte Arapa sa evropskim narodima. Islamska kultura je plijenila evropsku mladež i inteligenciju do te mjere da čitamo kako se, u IX stoljeću   jedan kordovski svećenik žali da katoličku omladinu interesuje arapski jezik i da pjevaju arapske pjesme u svojim klubovima i udruženjima, a zanemaruju latinski, koji je u to vrijeme slovio kao jezik evropske kulture. Odatle je Evropa prvi put saznala za muzičke grupe, kao i ono što su prenijeli od andaluzijskih i drugih Arapa iz priča "Hiljadu i jedna noć" i njima sličnih. Tako je Evropa upoznala novu vrstu narodnih pjesama, poznatih pod imenom trubadurske   pjesme, a u XI stoljeću na jugu Francuske i Njemačke, pojavile su se trubadurske grupe, a nešto kasnije i grupe majsterzingera. Oni su pjevali novim stilom koga su preuzeli od andaluzijskog muvaš-šaha, narodne pjesme i melodije.   Glavne teme su im bile ljubav, opis prirodnih ljepota,   hvalospjevi,   junaštvo, što se ubraja u prave osnove arapske poezije, naročito lirike.   Grupa orjentalista i istraživača pristupila je proučavanju ovih istorijskih činjenica, od kojih posebno spominjemo Riberu, Harimana, Lahmana, Provesala, Klota, Dozia, Ekera, Nukla, i na kraju Farmera i Hunka. Svaki od ovih spomenika, kao i drugi, imaju studije u kojima su iznijeli mnogo o umjetnosti muzike i lirske poezije Francuske, Njemačke, Engleske, Italije, Portugalije i Španije, praveći poređenje izmeđunjihinjima sličnih iz arapskih nasleđa tvrdeći pri tom da su gornje samo odbljesci svojih originalnih   oblika koji se mogu naći u Andaluziji i arapski kulturama. Ovo su istraživači ustanovili da su neke forme balada, sentimentalnih šansona i trubadurskih pjesama, po obrascu i dijelovima, u velikoj mjeri, slične andaluzijskim muvaššahu, čiji su metri i rime raznovrsni. Takođe su ustanovili da se poezija trubadura i materingera, uglavnom temeljila na narodnoj muzici i pjesmi.   Čak neki orjentalisti tvrde da je riječ "trubadur" , samo složenica dvije arapske riječi "dur-tarb" , u kojoj je riječ opisana došla prije riječi na koju se odnosi.   Njemačka naučnica dr. Zigrid Hunke , kaže u svojoj knjizi "Alahovo sunce obasjava zapad" Muzika stare pjesme nije znala   za samostalan ritam, nego se temeljila na običnoj mjeri koja se sastojala iz drugih i kratkih slogova. Najstarija crkvena muzika je bila jedinstvo melodija spojenih tako da ih nije regulisao muzički ritam, nego su bile poput rečenice kojima diktiraju znaci i nterpunkcije."   Zatim nastavlja "a što se tiče ritmičkog ustrojstva, ono je originalno istočno. Ritam pomaže stvaranju ritmičkog pjevanja i automatski vodi menzuralnom sistemu. Vjerovatno je ovo najvažnije muzičko nasljeđe koje su Arapi ostavili Evropi, mislim na ritmičko pjevanje, koje je dovelo do stvaranja menzuralne muzike. Ona dalje veli "Muzičke teorije o špansko-arapskim kompozicijama na latinskom nisu se pojavile prije XII i XIII stoljeća."   Evropa duguje Arapima većinu svojih muzičkih instrumenata, koji su se već u IX stoljeću raširili po evropskim pokrajinama, naročito njenim zapadnim i južnim dijelovima. Mnogo se ovih instrumenata prenijelo pod imenima koja aludiraju da su arapskog korijena. Tako na primjer, lutnja se arapski kaže "al-ud", a znači drvo , njen arapski naziv se prenio na sve evropske jezike. Dosta nam je da ovdje spomenemo ta imena na slijedećim jezicima: laud na španskom, luito na švedskom, alaude na portugalskom, luta na engleskom, luth na francuskom, luito na italijanskom, laute na njemačkom, lut na danskom, ljutnja na ruskom, lutnia na poljskom, lutnja na hrvatskom, laut na mađarskom, leuta na rumunjskom. Tek što je lutnja u XII stoljeću prenesena iz Španije u Francusku, odmah je postala opšte prihvaćen muzički instrument. Isto jetako primljena i s velikim oduševljenjem u Njemačkoj, Italiji i ostalim evropskim zemljama. Poznato je u nauci o muzičkim instrumentima da njih prati i njihova muzika pri njihovom prenošenju iz jedne zemlje u drugu. Zato idimo da se Evropa, odmah nakon prnošenja lutnje, orjentišena sastavljanju notnog pisma, poznatog pod imenom "tabula-tura". Početak ovog sastavljanja se vraća   arapskom postavljanju klavijature na vrat lutnje i njoj sličnih instrumentata, kao tambura i gitara,kako bi se iznačila mjesta udaranja prstima po strunama ina taj način se dobijalitonovi određene visine. Arapi su se krajnje trudili da označe mjesta ovih muzičkih ključeva. Ovo je istakao i al-Farabi u svom djelu "Velikeknjige o muzici" spominjući klavijaturu lutnje /strana 498-502/, zatim klavijaturu bagdadske tambure /strana 632 i 633-654/ i klavijaturu horosanske tambure /strana 698-701 i 720/.   Naglašava dr. Hunke: "Nalazimo evropske muzičare gdje se oslanjaju prilikom regulisanja žičanih instrumenata na uho, dok se student muzike u Zirjabovoj školi uči svirati pritiskom na klavijaturu koja je postavljena na vrat lutnje i gitare, kojom se mjeri precizno visina tonova. Ovo je jedna od velikih prednosti koja je arapske instrumente Evropljanima učinila dragim, posebno lutnju".   Prvo notno pismo u Evropi je bila tablica za lutnju sa pet žica. Crtana je u obliku pet paralelnih linija, slično linijama savremene muzičke ljestvice. Ovakav je slučaj bio i sa lutnjom u Njemačkoj,. Međutim ona je u Francuskoj imala šest struna, pa su i tablice crtane sa šest linija.   I Italijanska je lutnja bila takva. Tako se u Evropi znalo za različite vrste notnog pisma   za lutnju, a najvažćnija su bila tri koja su upotrebljavale Francuska,Njemačka i Italija. Ove raznovrsne tabulature su se temeljile na označavanju tonova i njihovih mjesta slovima i brojkama. Evropa nije upotrebljavala ovu vrstu notnogpismaprijepočetka XV stoljeća, a Saf al-Din Abd al-Mumin el-Ermevi /1216-1294/ bio je prvi koji je sastavio notno pismo koristeći alfabetske znake za označavanje visine tona, a matematičke brojke za označavanje nihove dužine. Na ovo je ukazao H.Dž. Farmer u svojoj knjizi:"Istorija   arapske muzike" ² u kojoj je donio   i fotokopiju jedne stranice ruukopisa "Al-Adwar" jedno je od djela spomenutog muzičara. Ovakav način sastavljanja notnog pisma je bio samo početak koji je osvijetlio put Evropi da upotpuninačin kojimse određuju tonovi i reguliše vrijeme i ritam. S početka XVI stoljeća u Evropi se proširilo komponovanje za lutnju, pa se pojavilo na destine metoda, mnogo muzičkih radova, rukopisa i štampanih, kao i djela posvećenih ovom instrumentu. Upotreba lutnje je ostala raširena u svim klubovima, udruženjima i kućama Evrope do početka XVIII stoljeć, kada je na njenu rasprostranjenost, zbog svsvoje srodnosti sa evropskom muzikom, počeo da utiče pijano,jer se evropskamuzika u osnovi temelji na istodobnom zvučanju nekoliko skladnih tonova (harmoniji). Pošto je Evropa napredovala u izradi lutnje konstruisana je jedna vrsta ogromne veličine za davanje dubokih tonova, sa dvije glave ³ ) za vijke i širokog dvostrukog vrata: to je tzv. "Čoserov" instrument, koji je nazvan "toorbe ", čiji oblik neki orjentalisti pripisuju arapskom korijenu "tarb"..   Preko Arapa u Evropu su preneseni mnogi instrumenti sa svojim araoskim nazivima.   Npr. riječ gitara je od arapskog quitarah , na španskom nacaire i naker , def od arapskog deff, na španskom adufe, cimbali na arapskom sunduz , na španskom anafil - arapski plural, na engleskom fanfare, bubanj na arapskom tabl, na španskom tabel i taber, rog na arapskom qarn, na engelskom hirn, na španskom corno. instrument za koga Evropljanni kažu da je bio početna hlka na usavršavanju pijana, na arapskom šeqir, na španskom achiquier.   Evropa je prvi put oko polovine XI stoljeća upoznala žićane instrumente oblika luka kada je u nju prenesen arapski rebek. Najstariji rebek se kod Arapa pojavio u I stoljeću n.e. U početku je bio sa jednom živco, zatim sa dvije i najzad sa četiri. Imao je raznovrsne oblike, pa su poznati pjesnikov rebek, zatim obični koji Evropljani znaju pod imenom "starčeva violina" , a onda turski koji je poznat pod imenom "zečica" i marokanski. Ovaj instrument su Arapi prenijeli u Španiju, te je Evropa tek tada saznala za polukružne žičane instrumente. Od tada se počeo u njoj širiti, a naročito po zemljama susjedne Španije, Francuske i Italiji. Francuzi su napravili instrumente po uzoru na arapski rebeki, nazvali ga rubella i rubele , kao što su Italijani konstruisali isti nazvaši ga rubaca ili rebec . Svi ovi tremini imaju za osnovu arapsku riječ rabab. Nakon toga se ovaj instrument proširio toliko da je u XIV stoljeću osvojio Evropu. Počeo je da doživljava i promjene, a krajem XV stoljeća prozvan je violom, čija je izrada vremenom evoluirala i konačno su dvije vrste postale najvažnije. Prva se zvala " mišična ", a svirač ju je držao na mišici za vrijeme sviranja, a druga je takozvana " koljenična" i izvođač je držao među koljenima prilikom izvođenja onako kako se danas postupa sa violončelom. Evropa je ove instrumente konstruisala sa šest struna zategnutih na istom nivou, što je izvođaču stvaralo poteškoće prilikom sviranja na srednjoj struni, zapravo morao je da svira istovremeno na tri.   Nakon što je viola živjela više od dva stoljeća ovako sa deset žica, odstupila je Evropa od toga i ponovo se vratila arapskoj ideji i nemogućnosti dodavanja ovim instrumentima više od četiri žice, kao što je bio slučaj i sa arapskom rebekom.   Da Arapi nisu dodavali   rebeci više od četiri žice potvrđuje i to što al-Farabi donosi u svom djelu "Velika knjiga o muzici" na stranama 800 i 801, o rebeku "Ovaj instrument je takođe od onih koji obrazuju tonovi prema dijelu upotrijebljenih žica", pa može da bude upotrijebljena samo jedna, možda dvije iste ili različite jačine..."   ome dodaje: "Monogo se upotrebljava i rebek sa četiri žice, dvije od njih se podese da odgovaraju jačini druge, dok je jačina dviju blizu jačini treće". S prenošenjem ovih instrumenata u Evropi se javlja i interes za njihovo upoznavanje. Evropljanima je mnogo koristila klaijatura koju su Arapi stavljali na vrat žičanih instrumenata, kao što su lutnje, tambure i gitare, određujući njom mjesta udaranja prstima po stranama, kako bi na taj način bili proizvođeni željeni tonovi prilikom izvođenja. Te klavijature su služile za tačna matematička mjerenja međusobnog odnosa tonova. Kad se u Evropi raširila upotreba arapskih instrumenata sa klavijaturom, Eropljani su, upoznavši njihove instrumente, ustanovili i njihove međusobne odnose tonova u muzičkoj ljestvici, koju ranije nisu pozavali u svojoj muzici.   Muzička skala kojom se Evropa služila tokom čitavog srednjeg vijeka bila je takozvana Pitagorina ljestvica, čiji je interval trećeg   tona smatran disonatnim, kako njegov visoki dio čiji je   odnos 81/64, i tako i niski sa odnosom 32/27 i nisu se mogli koristiti upotrebom ni jednog dijela ovog intervala pri komponovanju muzičkih kompozicija. Zato su smanjivali saglasne intervale na one čiji se odnos kretao između jedna i četiri, odnosno 1-2-3-4. To muzički znači da nema slaganja osim između tona i drugog koji nosi to isto ime, ili tona i petog koji ga slijedi po redu, ili tona i četvrtog.   U Evropi se, u XIII i XIV stoljeću, počeo smatrati interval trećeg tona poluglasnim. Tako je potrajalo sve do početka XVII stoljeća kada se pijavio Italijanski muzičar Gioseffo Zarlino /1517-1590/. On se smatra naučnikom svjetskog glasa, a bio je učenik muzičara Adriana Willaerta. Radio je muzičke i pjevačke grupe u crkvi "Svetog Marka" u Veneciji, zamijenivši svog kolegu, muzičara   Corpiano de Rora. Evropa smatra da je Zarlino jedini predstavnik muzičke teorije XVI stoljeća. Najvažnija njegova djela su prevedena na različite evropske jezike. Ovaj   muzičar po prvi put u svojim djelima spominjesistem intervala velike ljestvice   (major), skalu koju će Evropa kasnije nazvati prirodnom harmonijskom skalom, čiji je odnos tonova slijedeći:   Visina tona 1 2 3 4 5 6 7 Odnos 9/8 10/9 16/ 15 9/ 8 10/9 9/8 16/15   Iz ove velike ljestvice (major) izvedena je i mala (minor), kao štojeoblikovanjem ovih dviju na različite tonske visine dobivena i hrmatična.   Zarlinoje uspio da dokaže u svojim djelima da su intervali trećeg visokog tona ove ljestvice čiji jeodnos 6/5 kao i trečeg niskog i njegov odnos konsonatni interval, koji se mogu upotrebljavati za obrazovanje niskih ivisokih akorda.   Zbog toga Evropa smatra ovog muzičara   osnivačem nauke o harmoniji   i kontrapunktu. Mnogi Zarlinovi savremenici su pripisivali stvaranje ovih novih ljestvica, medjutim, precizni poznavaoci ustanovili su da to nisu biila originalna djela i da se pripisivanje njihovog stvaranja spomenutom muzičaru smatra pogrešnim i posljedica je slabe muzičke kulture tadašnjih muzičara. Čime su neki odbili da prihvate ove nove odnose.   A da lisu ovi odnosi tada stvarno bili novi ?   Možda su bili novi zato što su se prvi put pojavili u evropskojmuzici i što su prvi put zabilježeni u djelima   Zarline, koji nije tvrdio i da ih je stvorio. Nema sumnje, da Evropa nije saznala za   ove intervale u svojoj muzici onda kada su u nju preneseni na klavijaturi koja je bila postavljena na vrat žičanih arapskih instrumenata, kao lutnja, gitara i razne vrste tambura.   Arapi su prije ovoga na stoljeća znali za intervale ove ljestvice. Njihovi naučnici su čak pretjerivali u objašnjavanju odnosa ovih glasovnih skladnosti i njihove praktične upotrebe prilikom izvođenja na instrumentu. Npr. Al-Farabi, koji je živio krajem IX i u prvoj polovini X stoljeća n.e., kaće o tome u svojoj knjizi "Velika knjiga o muzici" (300 strana), "Ako od tog odnosa odvojimo dva složena intervala od po jedno cijelo i jedne osmine, i jedno cijelo i jedne devetine, ostaje onda jedno cijelo i jedna petnaestina"   Razlomački izraženo to znači: 9/8, 10/9, 16/15, a to je odnos osnove tetrakorda velike evropske ljestvice. Zatim Ibni Sina, koji je živio krajem X i početkom XI stoljeća, spominje u svom "Šifau" (54 strana) odnos čiji su intervali suglasni brojevima 15,16,18 i 20. A ovako to izgleda, ako se prevede na jezik muzike i izrazi brojem odnosa 16/15, 9/8 i 10/9.   I najzad Saf al-Din Abd al-Mumin al-Ermevi, koji je živio u XIII stoljeću, spominje se da ovaj oblik ima šest razreda. U istočnom pismu o odnosima skladnosti, čija se kopija čuva u egipatskoj biblioteci "Dar al-Kutub".   pod brojem 348., Lijepe umjetnosti veli /33 strana/: "Ako od njega odvojimo jedno cijelo i jednu devetinu, zatim ostatak podijelimo   na tri jednaka dijela dobivaju se intervali čiji su odnosi, jedno cijelo ijedna devetina, jedno cijelo i jedna osmina, i jedno cijelo i jedna petnaestina. A ovako izgleda tih šest razreda i njihov raspored:             I raz 20 jedno cijelo i jedna devetina 18 jedno cijelo i jedna osmina 16 jedno cijelo i jedna petnaestina 15 II raz 160 jedno cijelo i jedna devetina 144 jedno cijelo i jedna petnaestina 135 jedno cijelo i jedna osmina 120 IIIraz 36 jedno cijelo i jedna osmina 32 jedno cijelo i jedna petnaestina 30 jedno cijelo i jedna devetina 27 IV raz 48 jedno cijelo i jedna petnaestina 45 jedno cijelo i jedna osmina 40 jedno cijelo i jedna devetina 36 V raz 180 jedno cijelo i jedna osmina 160 jedno cijelo i jedna devetina 144 jedno cijelo i jedna petnaestina 35 VI raz 32 jedno cijelo i jedna petnaestina 30 jedno cijelo i jedna devetin 27 jedno cijelo i jedna osmin 24   Ovdje se završavaju riječi Saf el- Dina... Mi sad možemo da slobodno odabremo na osnovu i dopunu po jedan koji hoćemo od ovih šest razreda. Interval koji ih dijeli je rezonantni i njegova vrijednost je 8/6, a služi za dopunu cijelog intervala (oktave 1/2).   Ako za osnovu izaberemo peti razred, a za dopunu prvi, raspored njihovih odnosa je slijedeći; 180/160 ili 9/8, 160/144 ili 10/9, 144/135 ili 16/15 ,       peti razred (osnova) 9/8      razdjelni interval      20/18 ili 10/9, 18/16 ili 9/8   16/15          prvi razred (dopuna)     Ovo se taćno podudara sa velikom (major) evropskomljestvicom koja je poznata, kako smo spomenuli,kao priroda harmonijska ljestvica, koja se smatra osnovom svih zapadnih muzičkih skala, Iz nje je izvedena i mala (minor), a od ovih oblikovanjem i druga.   Što se tiče skladnosti glasova i njihovog slaganja, odnosno onogšto je na zapadu poznato pod imenom harmonije, osnova toga se takođe vraća stvari kojom su Arapi prethodili Evropi na tom   polju. Vjerovatno, ono što Ibni Sina spominje u svojoj knjizi "Al-Nadžah" * pod naslovom "Ukrasi melodije" pruža istoriji jasnu sliku oosnovama nauke o skladnosti glasova, čije je neke vrsteion opisao. Mi od toga izdvajamo samo ovo: "Kombinovanjem nastaje ako se na osnovnim tonovima, jednim udarom, pomiješa drugi, njima suglasan ton. Najbolje je tokod visokih intervala, cijelog, pa četvtine".   Ako je Ibni Sina smatrao mnogozvučnost ukrasima melodije, na njenim osnovama, takav je isti slučaj bio i kad je Evropa počela da se služi ovom vrstom mnogozvučnosti, jer ga je i ona, smatrala u početku samo ukrasom. _________________________________ * Ibn Sinae Musiklehre ,dr. Mahmud Ahmed al-Hifni, izdao u Berlinu 1931.godine, strana 99.  Detalji...
POPIS STANOVNIŠTVA 2011 BNZ
  Povodom predstojećeg Popisa stanovništva koji će se održati od 1.—28.travnja 2011g. Izvršni odbor najbrojnije i najrelevantnije Udruge dubrovačkog bošnjačkog entiteta-Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Dubrovnik i Dubrovačko neretvanske županije izdao je sljedeće priopćenje: Dragi dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci! Približava se Popis stanovništva,kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj čiji će konačni rezultat posebno odrediti etnički,vjerski,politički, kulturološki,tradicijski i uopće društveni položaj naše nacionalne manjine ili zajednice prvo u Republici Hrvatskoj a onda izvjesno vrlo skoro u Europskoj zajednici!Ovaj popis stanovništva ,povijesna je prigoda da dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci potvrde i osnaže svoju poziciju u Gradu i županiji kao vrlo relevantan činilac u demografskom ,nacionalnom,političkom,kulturološkom i svakom drugom pogledu!Ako se svi naši pripadnici iz povijesno kulturnog bošnjačko –muslimanskog kruga izjasne etnički, ZA ONO ŠTO I STVARNO I JEDINO JESU-kao Bošnjakinje i Bošnjaci ,onda ćemo po brojnosti zauzeti prvo mjesto u redoslijedu nacionalnih manjina u našemu Gradu i županiji! Naravno da ćemo iz pravilnog nacionalnog izjašnjavanja izvući mnoge benefite i prednosti koji proizilaze iz Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama,pogotovo iz tzv.pozitivne diskriminacije koja omogućava korištenje punog zakonskog kapaciteta pri zapošljavanju naših ljudi u javnim i državnim ustanovama i poduzećima!Naglašavamo da bi ponavljanje očite gluposti i paradoksa iz prethodnog popisa stanovništva/2001g/ kada su se skoro polovica dubrovačkih Bošnjakinja i Bošnjaka nacionalno izjasnila samo vjerskom odrednicom Muslimani ,dovelo do bacanja svih tih logično potpuno pogrešnih opredjeljenja u politički «bunar» i posve nepotrebno i gubitnički NAS onemogućilo u ostvarenju naših prava!Mi iz BNZ DU I DNŽ smo sigurni da takvu povijesnu glupost članovi bošnjačke nacionalne manjine neće ponoviti a neće ni moći jer u nomenklaturi prigodom ovogodišnjag popisa neće biti «Muslimana» kao eventualnih pripadnika nekog etniciteta/nego samo kao pripadnika vjere/ kao što naravno neće biti ni izjašnjavanja kao katolik ili pravoslavni u etničkom ili nacionalnom smislu! Dakako da još jednom i svim preostalim skepticima treba ponoviti   da naše nacionalno ili etničko ime BOŠNJAKINJA I BOŠNJAK, nije nikakva izmišljena ili nova nacionalna odrednica nego povijesno,izvorno,autohtono nacionalno ime našeg drevnog bosanskoga i europskog naroda koji je bio i ostao čvrsta i neprolazna biološka vezivna supstanca ili DNK isto tako povijesne,priznate i poznate bosanske države koja je postojala i postoji u kontinuitetu već dvanaest stoljeća!Naprasno ukinuto ime i bosanski jezik odlukom austrougarskog parlamenta ,početkom XX stoljeća,dakle samo su VRAĆENI ,27/28 rujna 1993g. na Drugom bošnjačkom saboru u Sarajevu!!!!!!!!!!Poslije je ta logična odluka potvrđena i amandmanom na Ustav BiH iz 1994g. te Daytonskim sporazumom i Ustavom BiH iz 1995g.!   Onima iz našega kulturno-povijesnog korpusa koji su se do sada iz tko zna ,samo njima razumljivih razloga, posve pogrešno i za sve nas štetno   nacionalno izjašnjavali isključivo vjerskom odrednicom Musliman ili Muslimanka poručujemo da odmah isprave tu svoju očiglednu pogrešku jednostavnim odlaskom u odgovarajući županijski ured i samo predočenjem osobne iskaznice konačno upišu svoje pravo nacionalno Ime BOŠNJAKINJA ili BOŠNJAK! Svakako prilikom narednog popisa treba isto ponoviti! Dakle obratite pozornost na tri krucijalne komponente koji čine temeljne značajke modernih naroda i svakako prigodom popisa ali i u spomenutom županijskom uredu upišite: 1.      Etnička pripadnost----BOŠNJAKINJA ili BOŠNJAK 2.      Materinski jezik---BOSANSKI 3.      Vjerska pripadnost- ISLAM   /ako niste agnostik ili ateist/    Srdačno Vas pozdravljam,Vaš Šemsudin Brković,predsjednik  Detalji...
MERHAMET U 2010.g.
Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} Izvještaj o radu Merhameta za 2010. godinu   -           u siječnju 2010. dubrovački Merhamet posjetili su: predsjednik svih Merhameta u BIH gosp. Hajrudin Šehić, dopredsjednik dr. Kerim Fazlić i akademik i književnik gosp. Nedžad Ibrišimović. Cilj okruglog stola je umrežavanje naše udruge sa svim Merhametima u Bosni i Hercegovini i humanitarnim udrugama bivše države. Naše bošnjačko dobrotvorno društvo Merhamet za svoj dvadesetogodišnji rad dobilo je priznanje od Federacije Bosne i Hercegocine Orden Zlatnog Ljiljana sa Zlatnim Vijencem. -           Predsjednik Merhameta bio je prisutan na seminaru 20.03.2010. u Hotelu Bellevue humanitarnih udruga socijalne skrbi Grada i Županije. Tema seminara je bila «Socijalni rad u zajednici» predavač dr. prof. Nino Žganec iz Zagreba. -           Naša udruga osim prikupljanja i dijeljenja humanitarne pomoći u hrani i higijenskim potrepštinama, u 2010. godini dijelila je siromašnim obiteljima odjeću i obuću koju su naši plemeniti sugrađani donosili u našu udrugu i na taj način pomogli onima kojima i takva pomoć više nego potrebna. Merhamet zahvaljuje gospodinu Ahemtu Dilberoviću na donaciji u obliku odjeće i obuće koja je bila nova i koju smo dostavili u Istočnu Hercegovinu selima u Kuli Fazlagića našim povratnicima. Odjeća i obuća darovana je   gradu Goraždu i Mostaru. Veliko hvala obiteljima Pilaš, Turk, Storelli, Strinić, Čustović, Piantanida, Knežević i mnogim drugim ljudima koji su prepoznali potrebe ugroženih. Hvala dobrim ljudima na njihovoj dobroti. -           Za najveći bošnjački blagdan Ramazanski bajram 9.9.2010. godine od Stipe Gabrića Jamba donirano je 300   paketa za siromašne i ugrožene obitelji. -           U 12. mjesecu od gospodina Jamba dodijeljeno je 3 tone mandarina. -           Pred novogodišnje blagdane 2010. godine ponovno od Lions kluba i Caritasa Merhamet je dobio 30 obiteljskih paketa koje su   naši volonteri uručili na adrese korisnika. Radilo se pretežno o starijim, bolesnim i invalidnim osobama našega Grada i Županije. Još jedanput od srca hvala klubu i njegovoj predsjednici dr. Ankici Đono Boban. -             Sa skromnim sredstvima koja je udruga dobivala od Grada i Županije, a bila su više nego simbolična, kao i članarinama, uspjeli smo koliko toliko biti na usluzi onima koji punih 20 godina doslovno ovise o našoj pomoći. {gallery}8{/gallery}  Detalji...
O ZAPOŠLJAVANJU NACIONALNIH MANJINA
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} O ZAPOŠLJAVANJU NACIONALNIH MANJINA Nakon savjetovanja o radu te funkcioniranju i ovlastima vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koje je organiziralo Ministarstvo uprave RH, u Gradskoj vijećnici Sisak 18. siječnja 2011. godine Ministarstvo pravosuđa RH organiziralo je okrugli stol na temu Zapošljavanja nacionalnih manjina u pravosudnim tijelima. Skupu su prisustvovali brojni predstavnici nacionalnih manjina kao i predstavnici Ministarstva pravosuđa, Ministarstva uprave, Ureda za  nacionalne manjine Vlade RH, Savjeta za nacionalne manjine, Državnog sudbenog vijeća i Državnog odvjetničkog vijeća koji se bave ovom tematikom. Od saborskih zastupnika bili su prisutni Šemso Tanković i Nazif Memedi. Na samom početku zamjenik gradonačelnika Siska Agan Velić poželio je srdačnu i toplu dobrodošlicu nazočnima i poželio uspješan rad, konkretne zaključke te naglasio da Grad Sisak izdvaja značajna sredstva za rad i programe kako Vijeća tako i ostalih predstavnika nacionalnih manjina. Zamjenik županice Milan Oblaković pohvalio je rad Županije i iznos financijskih sredstava koja se izdvajaju iz Proračuna za rad nacionalnih manjina. Popis stanovništva RH 2011. godine povijesna prilika koja se ne smije propustiti U uvodnom obraćanju predsjednik Savjeta za nacionalne manjine gosp. Aleksandar Tolnauer plastično je govorio o poteškoćama u primjeni Ustavnog zakona oi nacionalnim manjinama. Posebno se osvrnuo na značaj Popisa stanovništva RH i pozvao sve pripadnike nacionalnih manjina da je krajnje vrijeme da se svi izjasne za ono što jesu, jer je to osnovni preduvjet za ostvarenje svih općih zakonskih i posebnih prava pripadnika nacionalnih manjina. Na čl. 22 Ustavnog zakona mora se pozvati u natječajnoj proceduri Kristian Turkalj, ravnatelj Uprave za EU i međunarodnu suradnju u Ministarstvu pravosuđa konkretno se osvrnuo na čl. 22. Ustavnog zakona. Ako pripadnik nacionalne manjine zadovoljava sve uvjete iz natječaja i prođe predviđena testiranja onda pod jednakim uvjetima ima prednost samo ako se pozove  na prednost prilikom zapošljavanja na temelju članka 22. Ustavnog zakona. U izlaganjima i kroz diskusiju konstatirano je da se pripadnici nacionalnih manjina u veoma malom broju slučajeva, da li iz neznanja ili drugih razloga, ne pozivaju na ovo pravo. Češće to rade u žalbenom postupku kada je već kasno. Pozvana svu sva Vijeća, predstavnici, udruge i mediji da upoznaju pripadnike nacionalnih manjina na ovu pogodnost. Bez odgađanja, ustezanja i straha javite se u matične urede I ovom prigodom pozivamo sve  Bošnjakinje i Bošnjake, koji se  u matičnim evidencijama vode drugačije, da bez odgode, ustezanja ili straha, odu u svoj matični ured (u Sisku je to zgrada Županije), popune propisani obrazac i upišu svoje jedino nacionalno ime, a to je Bošnjakinja odnosno Bošnjak. Isto tako, prilikom popisa stanovništva izjasnite se kao Bošnjakinja odnosno Bošnjak jer je to naš nacionalni identitet i jedino priznato nacionalno ime. Ako se izjasnite kao Musliman, Bosanac ili sl. slabite nacionalni korpus Bošnjaka i gubite prava koja vam nudi Ustavni zakon i drugi pozitivni zakoni RH. Uz ovo opredjeljenje prilikom javljanja na natječaje za prijem u državnu službu na svim razinama pozovite se na prednosti  prilikom zapošljavanja na temelju članka 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.  Detalji...
POZIV-PREDSTAVLJANJE KNJIGE
Udruga za promicanje multikulturalnih vrijednosti "KARTOLINA" i Kulturno-umjetničko društvo "Selam"   pozivaju Vas na predstavljanje knjige " MUDROST NA RAZMEĐU-   ZGODE IZ VREMENA DUBROVAČKE REPUBLIKE I OSMANSKOG CARSTVA " autorice Vesne Miović.u subotu, 02.travnja 2011.godine u 19.00 sati u hotelu Rixos Libertas u Dubrovniku. Knjigu predstavljaju :   Sejdalija Gušić ravnatelj Historijskog arhiva Sarajevo,                                   mr.sci.Ivo Orešković, arhivist specijalist                                   dr..sci.Vesna Miović,autorica   Kulturni  program  :    Zbor kulturno-umjetničkog društva "SELAM"                                  Mješovita klapa "MARETA"    Detalji...
FESTIVAL ILAHIJA I KASIDA
BOŠNJAČKA ZAJEDNICA KULTURE «PREPOROD» ZENICA U SURADNJI SA UDRUŽENJEM «ISTOK-ORIJENT» ZENICA ORGANIZUJE: TREĆI OMLADINSKI FESTIVAL ILAHIJA I KASIDA Festival će se održati 21. septembra (ponedjeljak) 2009. godine sa početkom u 19 i 30 sati u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Pravo učešća imaju svi mladi, bez obzira na vjersku pripadnost, u dobi od 13 do 30 godina. Na festivalu će se izvoditi već izvedene ili autorske ilahije. Sve učesnike će pratiti festivalski hor i orkestar, a ocjenjivat će stručni žiri festivala. Pored učesnika u takmičarskom, u revijalnom programu nastupit će afirmisana imena ilahija i kasida. Festivalski odbor na svojoj sjednici održanoj 10.Aprila 2009. godine odlučio je da raspiše: AUDICIJU za izvođače na 3.Omladinskom festivalu ilahija i kasida Kandidati će prvo proći test muzikalnosti, te onda pred žirijem izvesti ilahiju po njihovom izboru, uz pratnju instrumenta. Prijava mora sadržavati kraću biografiju sa slikom i snimak ilahije koju će kandidat izvoditi (zbog različitosti muzičkih aranžmana ili snimak i matricu ukoliko je autorska ilahija ili kasida). Uz prijavu dostaviti broj kontakt telefona ili E-mail adresu. Prijave možete slati u digitalnom obliku (na CD-u) na adresu: BZK „PREPOROD“ Zenica Ul. Armije RBiH br.1 72000 Zenica, BiH sa naznakom „za Festival ilahija i kasida“ ili na E-mail Festivala ofi.zenica@gmail.com Prijave slati do 31.Maja 2009 godine. Sve informacije o festivalu možete pogledati na web-site-u: www.istok-orijent.com Festivalski odbor će obavijestiti prijavljene kandidate o mjestu i datumu održavanja audicije. Kont.tel:  +387 61 421 238                  +387 61 756 160                  +387 62 370 323 Predsjednik Festivalskog odbora Nedim Talić Detalji...
POSJET SREBRENICI -SLIKE-
{gallery}12{/gallery}  Detalji...
ARAPSKO-ISLAMSKI UTJECAJ NA EVROPSKU RENESANSU U MUZICI
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";} table.MsoTableGrid {mso-style-name:"Table Grid"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-unhide:no; border:solid windowtext 1.0pt; mso-border-alt:solid windowtext .5pt; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-border-insideh:.5pt solid windowtext; mso-border-insidev:.5pt solid windowtext; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";} Mahmud Ahmed Al-Hifni   ARAPSKO ISLAMSKI UTICAJ NA EVROPSKU RENESANSU U MUZICI   Pravi korijeni araske muzike protežu se hiljadama godina prije Hristova rođenja. Preovladavalo je mišljenje kod mnogih istraživača da je arapska muzika afričkog ili prezijskog porijekla. Razlog tome je što su oni njenu istoriju počinjali džahilijom, predislamskim dobom, kada su afrička i perzijska kultura bile u punom usponu.   Međutim,napredak arheologije u novije doba kao i iskopavanja osvijetlili su put istoriji muzike i korijenito promijenili mišljenja u oblasti izučivanja kulturnog napretka u svijetu. Tako je postalo jasno da početke arapske muzike ne treba tražiti u predislamskom dobu nego mnogo ranije, čak prije tri hiljade godina p.n.e. Jer, kada se podigne zastor   opće historije, u sastavu arapske domovine nalazimo narode koji posjeduju zrele muzičke trupe, jedna egipatska, a druga azijska. U tom periodu   formiranja i bili su potpun, podjednako udarnički, duvački i gudački instrumenti.   Dok se pjesma egipatskog naroda razlijegala dolinom plodnog Nila, dotle i na obalama Tigrisa i Eufrata, kao i oko njih, nailazimo na visoko razvijenu muzičku kulturu   babilonske i isirske civilizacije, Kananita, Feničana i Hitita.   Srele su se ove plodne civilizacije i njihova se sjenka raširila i obuhvatila zapadnu Aziju i sjevernu Afriku, i stalna i čvrsta veza koja je vezala ove narode doprinijela je da im istorija zabilježi i jedinstvenu muzičku kulturu, iako je raznovrsnih oblika i na različitim dijalektima. Obično se na dvoru egipatskogkralja nalazile dvijetrupe, jedna egipatska i druga azijska. U istom tom periodu vidimo egipatsku pjevačicu Tentinon koja pjevajući širi egipatsku kulturu u Siriju. Nalazimo, dakle punu podudarnost u raznovrsnim oblastima muzike, koji su uslovili umjetnički kontakt, mišljenje, zbližanje među narodima ovog područja.   Zatim su se svjetla produžila, prostor se proširioi i s istoka nas je obasjala persijska kultura, a s zapada smo dočekali afričku. Nije preostalo ništa drugo nego da se zbliži i muzika svih ovih kultura i bude povezana onim što nosi sobom susjedstvo, rat i razmjena naučnika, umjetnika, robova i pjevača. Formiralo se umjetničko jedinstvo. Ovu činjenicu povtvrđuje i Herodot, grčki istoričar, koji kaže da je čuo neke egipatske pjesme koje su kasnije postale narodne pjesme Grčke.   Ove stare civilizaije su se sjedinile tako da su obrazovale pravi korijen velikog drveta aprapske muzike,koje jepočelo da raste i ravija se sa sjemenom blistavih arapskih kultura koje su ostale tokom cijelog srednjegvijeka vrelo čija svjetla i duh preplaviše umjetnost istoka i zapada. Odjeci arapskih kultura u Meki, Medini, Kordovi, Damasku, Bagdadu, Kairu, Kajerevanu su odgovarali jedni drugima, u vrijeme kad je arapska muzika ušla u cvijetno doba i kada je brzim koracima stigla do savršenstva i ostala dio kulture naroda, jer je bila zasnovana na pravilnoj naučnoji umjetničkoj osnovi, čime su se stekli svi činioci njenog postojanja.    Zato je bilo obavezno da ko se bavi muzikom sabere dosta muzičkog znanja i umjetnosti kako bi bio dostojan toga zanimanja. Morao je izvanredno da svira na muzičkim instrumentima i sigurno poznaje umjetnost pjesme, književnosti, pripovjedanja, priče, pravila bontona i ljubaznog postupka, kako bi se na skupovima u svemu ovom zajedno uživalo. Nije se majstorstvo Arapa u muzici ogledalo samo kroz umjetnost sviranja, pjevanja i poznavanja njenih pravila, niti kroz tehniku usavršavanja muzičkih instrumenta, nego su se istakli u raznim oblastima muzičkog komponovanja i razvijanja stila, pjesme i melodije.   Evropa je slala svoje studente u glavne arapske gradove da se tamona njihovim intrumentima i univerzitetima poduče arapskim znanostima i umjetnostima, a muzika je među njima zauzimala prvo mjesto, čime su se izučavanju i prevođenju i posvečivali.   Tako su prenesena mnoga arpaska djela o muzici, kao djelo Al -Kindija, Sabita , Sabita bKurre, Zekerije Razija,al-Farabija, Ihvanus -Safa, Ibni Sine, Saf al-Dina, Abd al-Mumina al-Ermevija, Ibni Badže i drugih... Istoričari pominju da je studetska misija 213.godine po Hidžri brojila sedam stotina studentata i studetkinja koji su došli iz raznih krajeva Španije, Njemačke i Francuske. Ovo se doba otprilike poklapa   sa počecima vladavine Abd al-Rahmana al-Evsata. U pitanju muzike privlači pažnju da se upravo te godine navršilo sedam godina kako Zirjab (Ebu Hasan Ali b. Nafi) boravi u Kordovi, pa nema sumnje da se dobar dio članova ove velike misije nije uključio u muzičku školu koju je Zirjab organizovao na Abd al-Rahmanovu dvoru, a u kojoj su se izučavali osnovi muzike, pjevanje i sviranje na različitim instrumentima, kao i umjetnost poezije i igre.   Mnogo misija iz Evrope je prošlo kroz ovu i druge škole i tako se njihovim članovima pružila mogućnost da dobro nauče u   usvoje sve one znanosti i vraćajući se u svoje zemlje,prenosili su i arapsku muziku, njenu umjetnost i instrumente. Ovo se smatra prvim počecima evropske renesasnse u umjetnosti, zapravo to je baklja koja je obasjala put evropskoj umjetnosti u periodu renesanse, baklja   kojoj je bilo suđeno da sve, kako su dani i vremena prolazili, postaje sve veća i više se rasplamsava.   Veza Evrope sa arpaskim kulturuma ostala je čvrsta, što je bilo rezultat političkih i kulturnih faktora, naročito poslije uzastopnih islamskih osvajanja, nakon što su se Arapi ustalilil u raznim krajevima Evrope, na njenom istoku, zapadu i jugu, i kad su se uspostavile trgovačke karavane između njih i   mnogobrojnih evropskih gradova, kako to navode arapski putopisci i istoričari u svojim dokumentima.   Krstaški ratovi koji su trajali dva stoljeća (1096-1291) imali su uticaj u produbljivanju ovih veza.   Svi ovi faktori imali su uticaj na snažnije kontakte Arapa sa evropskim narodima. Islamska kultura je plijenila evropsku mladež i inteligenciju do te mjere da čitamo kako se, u IX stoljeću   jedan kordovski svećenik žali da katoličku omladinu interesuje arapski jezik i da pjevaju arapske pjesme u svojim klubovima i udruženjima, a zanemaruju latinski, koji je u to vrijeme slovio kao jezik evropske kulture. Odatle je Evropa prvi put saznala za muzičke grupe, kao i ono što su prenijeli od andaluzijskih i drugih Arapa iz priča "Hiljadu i jedna noć" i njima sličnih. Tako je Evropa upoznala novu vrstu narodnih pjesama, poznatih pod imenom trubadurske   pjesme, a u XI stoljeću na jugu Francuske i Njemačke, pojavile su se trubadurske grupe, a nešto kasnije i grupe majsterzingera. Oni su pjevali novim stilom koga su preuzeli od andaluzijskog muvaš-šaha, narodne pjesme i melodije.   Glavne teme su im bile ljubav, opis prirodnih ljepota,   hvalospjevi,   junaštvo, što se ubraja u prave osnove arapske poezije, naročito lirike.   Grupa orjentalista i istraživača pristupila je proučavanju ovih istorijskih činjenica, od kojih posebno spominjemo Riberu, Harimana, Lahmana, Provesala, Klota, Dozia, Ekera, Nukla, i na kraju Farmera i Hunka. Svaki od ovih spomenika, kao i drugi, imaju studije u kojima su iznijeli mnogo o umjetnosti muzike i lirske poezije Francuske, Njemačke, Engleske, Italije, Portugalije i Španije, praveći poređenje izmeđunjihinjima sličnih iz arapskih nasleđa tvrdeći pri tom da su gornje samo odbljesci svojih originalnih   oblika koji se mogu naći u Andaluziji i arapski kulturama. Ovo su istraživači ustanovili da su neke forme balada, sentimentalnih šansona i trubadurskih pjesama, po obrascu i dijelovima, u velikoj mjeri, slične andaluzijskim muvaššahu, čiji su metri i rime raznovrsni. Takođe su ustanovili da se poezija trubadura i materingera, uglavnom temeljila na narodnoj muzici i pjesmi.   Čak neki orjentalisti tvrde da je riječ "trubadur" , samo složenica dvije arapske riječi "dur-tarb" , u kojoj je riječ opisana došla prije riječi na koju se odnosi.   Njemačka naučnica dr. Zigrid Hunke , kaže u svojoj knjizi "Alahovo sunce obasjava zapad" Muzika stare pjesme nije znala   za samostalan ritam, nego se temeljila na običnoj mjeri koja se sastojala iz drugih i kratkih slogova. Najstarija crkvena muzika je bila jedinstvo melodija spojenih tako da ih nije regulisao muzički ritam, nego su bile poput rečenice kojima diktiraju znaci i nterpunkcije."   Zatim nastavlja "a što se tiče ritmičkog ustrojstva, ono je originalno istočno. Ritam pomaže stvaranju ritmičkog pjevanja i automatski vodi menzuralnom sistemu. Vjerovatno je ovo najvažnije muzičko nasljeđe koje su Arapi ostavili Evropi, mislim na ritmičko pjevanje, koje je dovelo do stvaranja menzuralne muzike. Ona dalje veli "Muzičke teorije o špansko-arapskim kompozicijama na latinskom nisu se pojavile prije XII i XIII stoljeća."   Evropa duguje Arapima većinu svojih muzičkih instrumenata, koji su se već u IX stoljeću raširili po evropskim pokrajinama, naročito njenim zapadnim i južnim dijelovima. Mnogo se ovih instrumenata prenijelo pod imenima koja aludiraju da su arapskog korijena. Tako na primjer, lutnja se arapski kaže "al-ud", a znači drvo , njen arapski naziv se prenio na sve evropske jezike. Dosta nam je da ovdje spomenemo ta imena na slijedećim jezicima: laud na španskom, luito na švedskom, alaude na portugalskom, luta na engleskom, luth na francuskom, luito na italijanskom, laute na njemačkom, lut na danskom, ljutnja na ruskom, lutnia na poljskom, lutnja na hrvatskom, laut na mađarskom, leuta na rumunjskom. Tek što je lutnja u XII stoljeću prenesena iz Španije u Francusku, odmah je postala opšte prihvaćen muzički instrument. Isto jetako primljena i s velikim oduševljenjem u Njemačkoj, Italiji i ostalim evropskim zemljama. Poznato je u nauci o muzičkim instrumentima da njih prati i njihova muzika pri njihovom prenošenju iz jedne zemlje u drugu. Zato idimo da se Evropa, odmah nakon prnošenja lutnje, orjentišena sastavljanju notnog pisma, poznatog pod imenom "tabula-tura". Početak ovog sastavljanja se vraća   arapskom postavljanju klavijature na vrat lutnje i njoj sličnih instrumentata, kao tambura i gitara,kako bi se iznačila mjesta udaranja prstima po strunama ina taj način se dobijalitonovi određene visine. Arapi su se krajnje trudili da označe mjesta ovih muzičkih ključeva. Ovo je istakao i al-Farabi u svom djelu "Velikeknjige o muzici" spominjući klavijaturu lutnje /strana 498-502/, zatim klavijaturu bagdadske tambure /strana 632 i 633-654/ i klavijaturu horosanske tambure /strana 698-701 i 720/.   Naglašava dr. Hunke: "Nalazimo evropske muzičare gdje se oslanjaju prilikom regulisanja žičanih instrumenata na uho, dok se student muzike u Zirjabovoj školi uči svirati pritiskom na klavijaturu koja je postavljena na vrat lutnje i gitare, kojom se mjeri precizno visina tonova. Ovo je jedna od velikih prednosti koja je arapske instrumente Evropljanima učinila dragim, posebno lutnju".   Prvo notno pismo u Evropi je bila tablica za lutnju sa pet žica. Crtana je u obliku pet paralelnih linija, slično linijama savremene muzičke ljestvice. Ovakav je slučaj bio i sa lutnjom u Njemačkoj,. Međutim ona je u Francuskoj imala šest struna, pa su i tablice crtane sa šest linija.   I Italijanska je lutnja bila takva. Tako se u Evropi znalo za različite vrste notnog pisma   za lutnju, a najvažćnija su bila tri koja su upotrebljavale Francuska,Njemačka i Italija. Ove raznovrsne tabulature su se temeljile na označavanju tonova i njihovih mjesta slovima i brojkama. Evropa nije upotrebljavala ovu vrstu notnogpismaprijepočetka XV stoljeća, a Saf al-Din Abd al-Mumin el-Ermevi /1216-1294/ bio je prvi koji je sastavio notno pismo koristeći alfabetske znake za označavanje visine tona, a matematičke brojke za označavanje nihove dužine. Na ovo je ukazao H.Dž. Farmer u svojoj knjizi:"Istorija   arapske muzike" ² u kojoj je donio   i fotokopiju jedne stranice ruukopisa "Al-Adwar" jedno je od djela spomenutog muzičara. Ovakav način sastavljanja notnog pisma je bio samo početak koji je osvijetlio put Evropi da upotpuninačin kojimse određuju tonovi i reguliše vrijeme i ritam. S početka XVI stoljeća u Evropi se proširilo komponovanje za lutnju, pa se pojavilo na destine metoda, mnogo muzičkih radova, rukopisa i štampanih, kao i djela posvećenih ovom instrumentu. Upotreba lutnje je ostala raširena u svim klubovima, udruženjima i kućama Evrope do početka XVIII stoljeć, kada je na njenu rasprostranjenost, zbog svsvoje srodnosti sa evropskom muzikom, počeo da utiče pijano,jer se evropskamuzika u osnovi temelji na istodobnom zvučanju nekoliko skladnih tonova (harmoniji). Pošto je Evropa napredovala u izradi lutnje konstruisana je jedna vrsta ogromne veličine za davanje dubokih tonova, sa dvije glave ³ ) za vijke i širokog dvostrukog vrata: to je tzv. "Čoserov" instrument, koji je nazvan "toorbe ", čiji oblik neki orjentalisti pripisuju arapskom korijenu "tarb"..   Preko Arapa u Evropu su preneseni mnogi instrumenti sa svojim araoskim nazivima.   Npr. riječ gitara je od arapskog quitarah , na španskom nacaire i naker , def od arapskog deff, na španskom adufe, cimbali na arapskom sunduz , na španskom anafil - arapski plural, na engleskom fanfare, bubanj na arapskom tabl, na španskom tabel i taber, rog na arapskom qarn, na engelskom hirn, na španskom corno. instrument za koga Evropljanni kažu da je bio početna hlka na usavršavanju pijana, na arapskom šeqir, na španskom achiquier.   Evropa je prvi put oko polovine XI stoljeća upoznala žićane instrumente oblika luka kada je u nju prenesen arapski rebek. Najstariji rebek se kod Arapa pojavio u I stoljeću n.e. U početku je bio sa jednom živco, zatim sa dvije i najzad sa četiri. Imao je raznovrsne oblike, pa su poznati pjesnikov rebek, zatim obični koji Evropljani znaju pod imenom "starčeva violina" , a onda turski koji je poznat pod imenom "zečica" i marokanski. Ovaj instrument su Arapi prenijeli u Španiju, te je Evropa tek tada saznala za polukružne žičane instrumente. Od tada se počeo u njoj širiti, a naročito po zemljama susjedne Španije, Francuske i Italiji. Francuzi su napravili instrumente po uzoru na arapski rebeki, nazvali ga rubella i rubele , kao što su Italijani konstruisali isti nazvaši ga rubaca ili rebec . Svi ovi tremini imaju za osnovu arapsku riječ rabab. Nakon toga se ovaj instrument proširio toliko da je u XIV stoljeću osvojio Evropu. Počeo je da doživljava i promjene, a krajem XV stoljeća prozvan je violom, čija je izrada vremenom evoluirala i konačno su dvije vrste postale najvažnije. Prva se zvala " mišična ", a svirač ju je držao na mišici za vrijeme sviranja, a druga je takozvana " koljenična" i izvođač je držao među koljenima prilikom izvođenja onako kako se danas postupa sa violončelom. Evropa je ove instrumente konstruisala sa šest struna zategnutih na istom nivou, što je izvođaču stvaralo poteškoće prilikom sviranja na srednjoj struni, zapravo morao je da svira istovremeno na tri.   Nakon što je viola živjela više od dva stoljeća ovako sa deset žica, odstupila je Evropa od toga i ponovo se vratila arapskoj ideji i nemogućnosti dodavanja ovim instrumentima više od četiri žice, kao što je bio slučaj i sa arapskom rebekom.   Da Arapi nisu dodavali   rebeci više od četiri žice potvrđuje i to što al-Farabi donosi u svom djelu "Velika knjiga o muzici" na stranama 800 i 801, o rebeku "Ovaj instrument je takođe od onih koji obrazuju tonovi prema dijelu upotrijebljenih žica", pa može da bude upotrijebljena samo jedna, možda dvije iste ili različite jačine..."   ome dodaje: "Monogo se upotrebljava i rebek sa četiri žice, dvije od njih se podese da odgovaraju jačini druge, dok je jačina dviju blizu jačini treće". S prenošenjem ovih instrumenata u Evropi se javlja i interes za njihovo upoznavanje. Evropljanima je mnogo koristila klaijatura koju su Arapi stavljali na vrat žičanih instrumenata, kao što su lutnje, tambure i gitare, određujući njom mjesta udaranja prstima po stranama, kako bi na taj način bili proizvođeni željeni tonovi prilikom izvođenja. Te klavijature su služile za tačna matematička mjerenja međusobnog odnosa tonova. Kad se u Evropi raširila upotreba arapskih instrumenata sa klavijaturom, Eropljani su, upoznavši njihove instrumente, ustanovili i njihove međusobne odnose tonova u muzičkoj ljestvici, koju ranije nisu pozavali u svojoj muzici.   Muzička skala kojom se Evropa služila tokom čitavog srednjeg vijeka bila je takozvana Pitagorina ljestvica, čiji je interval trećeg   tona smatran disonatnim, kako njegov visoki dio čiji je   odnos 81/64, i tako i niski sa odnosom 32/27 i nisu se mogli koristiti upotrebom ni jednog dijela ovog intervala pri komponovanju muzičkih kompozicija. Zato su smanjivali saglasne intervale na one čiji se odnos kretao između jedna i četiri, odnosno 1-2-3-4. To muzički znači da nema slaganja osim između tona i drugog koji nosi to isto ime, ili tona i petog koji ga slijedi po redu, ili tona i četvrtog.   U Evropi se, u XIII i XIV stoljeću, počeo smatrati interval trećeg tona poluglasnim. Tako je potrajalo sve do početka XVII stoljeća kada se pijavio Italijanski muzičar Gioseffo Zarlino /1517-1590/. On se smatra naučnikom svjetskog glasa, a bio je učenik muzičara Adriana Willaerta. Radio je muzičke i pjevačke grupe u crkvi "Svetog Marka" u Veneciji, zamijenivši svog kolegu, muzičara   Corpiano de Rora. Evropa smatra da je Zarlino jedini predstavnik muzičke teorije XVI stoljeća. Najvažnija njegova djela su prevedena na različite evropske jezike. Ovaj   muzičar po prvi put u svojim djelima spominjesistem intervala velike ljestvice   (major), skalu koju će Evropa kasnije nazvati prirodnom harmonijskom skalom, čiji je odnos tonova slijedeći:   Visina tona 1 2 3 4 5 6 7 Odnos 9/8 10/9 16/ 15 9/ 8 10/9 9/8 16/15   Iz ove velike ljestvice (major) izvedena je i mala (minor), kao štojeoblikovanjem ovih dviju na različite tonske visine dobivena i hrmatična.   Zarlinoje uspio da dokaže u svojim djelima da su intervali trećeg visokog tona ove ljestvice čiji jeodnos 6/5 kao i trečeg niskog i njegov odnos konsonatni interval, koji se mogu upotrebljavati za obrazovanje niskih ivisokih akorda.   Zbog toga Evropa smatra ovog muzičara   osnivačem nauke o harmoniji   i kontrapunktu. Mnogi Zarlinovi savremenici su pripisivali stvaranje ovih novih ljestvica, medjutim, precizni poznavaoci ustanovili su da to nisu biila originalna djela i da se pripisivanje njihovog stvaranja spomenutom muzičaru smatra pogrešnim i posljedica je slabe muzičke kulture tadašnjih muzičara. Čime su neki odbili da prihvate ove nove odnose.   A da lisu ovi odnosi tada stvarno bili novi ?   Možda su bili novi zato što su se prvi put pojavili u evropskojmuzici i što su prvi put zabilježeni u djelima   Zarline, koji nije tvrdio i da ih je stvorio. Nema sumnje, da Evropa nije saznala za   ove intervale u svojoj muzici onda kada su u nju preneseni na klavijaturi koja je bila postavljena na vrat žičanih arapskih instrumenata, kao lutnja, gitara i razne vrste tambura.   Arapi su prije ovoga na stoljeća znali za intervale ove ljestvice. Njihovi naučnici su čak pretjerivali u objašnjavanju odnosa ovih glasovnih skladnosti i njihove praktične upotrebe prilikom izvođenja na instrumentu. Npr. Al-Farabi, koji je živio krajem IX i u prvoj polovini X stoljeća n.e., kaće o tome u svojoj knjizi "Velika knjiga o muzici" (300 strana), "Ako od tog odnosa odvojimo dva složena intervala od po jedno cijelo i jedne osmine, i jedno cijelo i jedne devetine, ostaje onda jedno cijelo i jedna petnaestina"   Razlomački izraženo to znači: 9/8, 10/9, 16/15, a to je odnos osnove tetrakorda velike evropske ljestvice. Zatim Ibni Sina, koji je živio krajem X i početkom XI stoljeća, spominje u svom "Šifau" (54 strana) odnos čiji su intervali suglasni brojevima 15,16,18 i 20. A ovako to izgleda, ako se prevede na jezik muzike i izrazi brojem odnosa 16/15, 9/8 i 10/9.   I najzad Saf al-Din Abd al-Mumin al-Ermevi, koji je živio u XIII stoljeću, spominje se da ovaj oblik ima šest razreda. U istočnom pismu o odnosima skladnosti, čija se kopija čuva u egipatskoj biblioteci "Dar al-Kutub".   pod brojem 348., Lijepe umjetnosti veli /33 strana/: "Ako od njega odvojimo jedno cijelo i jednu devetinu, zatim ostatak podijelimo   na tri jednaka dijela dobivaju se intervali čiji su odnosi, jedno cijelo ijedna devetina, jedno cijelo i jedna osmina, i jedno cijelo i jedna petnaestina. A ovako izgleda tih šest razreda i njihov raspored:             I raz 20 jedno cijelo i jedna devetina 18 jedno cijelo i jedna osmina 16 jedno cijelo i jedna petnaestina 15 II raz 160 jedno cijelo i jedna devetina 144 jedno cijelo i jedna petnaestina 135 jedno cijelo i jedna osmina 120 IIIraz 36 jedno cijelo i jedna osmina 32 jedno cijelo i jedna petnaestina 30 jedno cijelo i jedna devetina 27 IV raz 48 jedno cijelo i jedna petnaestina 45 jedno cijelo i jedna osmina 40 jedno cijelo i jedna devetina 36 V raz 180 jedno cijelo i jedna osmina 160 jedno cijelo i jedna devetina 144 jedno cijelo i jedna petnaestina 35 VI raz 32 jedno cijelo i jedna petnaestina 30 jedno cijelo i jedna devetin 27 jedno cijelo i jedna osmin 24   Ovdje se završavaju riječi Saf el- Dina... Mi sad možemo da slobodno odabremo na osnovu i dopunu po jedan koji hoćemo od ovih šest razreda. Interval koji ih dijeli je rezonantni i njegova vrijednost je 8/6, a služi za dopunu cijelog intervala (oktave 1/2).   Ako za osnovu izaberemo peti razred, a za dopunu prvi, raspored njihovih odnosa je slijedeći; 180/160 ili 9/8, 160/144 ili 10/9, 144/135 ili 16/15 ,       peti razred (osnova) 9/8      razdjelni interval      20/18 ili 10/9, 18/16 ili 9/8   16/15          prvi razred (dopuna)   Ovo se taćno podudara sa velikom (major) evropskomljestvicom koja je poznata, kako smo spomenuli,kao priroda harmonijska ljestvica, koja se smatra osnovom svih zapadnih muzičkih skala, Iz nje je izvedena i mala (minor), a od ovih oblikovanjem i druga.   Što se tiče skladnosti glasova i njihovog slaganja, odnosno onogšto je na zapadu poznato pod imenom harmonije, osnova toga se takođe vraća stvari kojom su Arapi prethodili Evropi na tom   polju. Vjerovatno, ono što Ibni Sina spominje u svojoj knjizi "Al-Nadžah" * pod naslovom "Ukrasi melodije" pruža istoriji jasnu sliku oosnovama nauke o skladnosti glasova, čije je neke vrsteion opisao. Mi od toga izdvajamo samo ovo: "Kombinovanjem nastaje ako se na osnovnim tonovima, jednim udarom, pomiješa drugi, njima suglasan ton. Najbolje je tokod visokih intervala, cijelog, pa četvtine".   Ako je Ibni Sina smatrao mnogozvučnost ukrasima melodije, na njenim osnovama, takav je isti slučaj bio i kad je Evropa počela da se služi ovom vrstom mnogozvučnosti, jer ga je i ona, smatrala u početku samo ukrasom. _________________________________ * Ibn Sinae Musiklehre ,dr. Mahmud Ahmed al-Hifni, izdao u Berlinu 1931.godine, strana 99.  Detalji...
LOKALNI IZBORI 2009
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Predsjednica Gradskog odbora HDZ-a Dubrovnik Dubravka Šuica, predsjednik Gradskog odbora HSS-a Dubrovnik Karlo Đurašić, Stranka demokratske akcije Hrvatske Grada Dubrovnika, na čelu s predsjednikom Gradske organizacije Fehimom Vukotićem, Vijeće bošnjačke nacionalne manjine za Grad Dubrovnik, kojeg zastupa predsjednik Esad Čustović i Vijeće bošnjačke nacionalne manjine za Dubrovačko-neretvansku županiju na čelu s predsjednikom Fetahom-Sadu Bečićem potpisali su jučer 13. svibnja 2009. Sporazum o prijeizbornoj i poslijeizbornoj koaliciji. Potpisani Sporazum također podupire i humanitarna Udruga bošnjačko dobrotvornog društva Merhamet Dubrovnik. - Gradonačelnica Dubravka Šuica u proteklom razdoblju ispunila je svoje obećanje da će biti gradonačelnica svih građana Grada. Bošnjačka zajednica i do sada je snažno podupirala rad Gradske uprave ne čelu s gradonačelnicom s kojom smo ostvarili iznimno dobru suradnju. U ciljevima koje je pred sebe postavila koalicija HDZ-HSS prepoznali smo vrijednosti, koje je potrebno ostvariti na dobrobit svih građana našega Grada, stoga je SDAH Grada Dubrovnika i gradsko i županijsko Vijeće bošnjačke nacionalne manjine jednoglasno odlučilo podržati ovu pobjedničku koaliciju i aktivno sudjelovati u njenom radu, kazao je Fehim Vukotić. Tom prigodom Dubravka Šuica istaknula je zadovoljstvo postignutom suradnjom s Bošnjačkom nacionalnom manjinom, te naglasila kako je to još jedna potvrda kako je poruka „Svi za Grad! “ prepoznata i prihvaćena. - Dovršetak započetih projekata i predstavljanje i promicanje Grada u zemlji i svijetu kao grada jedinstvenog sklada i grada po mjeri čovjeka poželjnog za život i boravak kao i za investicijska ulaganja zajednički su ciljevi svih nas, naglasila je gradonačelnica.  Vijeće bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji također u potpunosti podupire zajedničku kandidacijsku listu HDZ-HSS-HSLS-HSU predvođenu nositeljem liste gosp. Brankom Bačićem i kandidatom za župana gosp. Nikolom Dobroslavićem na predstojećim lokalnim izborima za županiju Dubrovačko-neretvansku.             Naša potpora temelji se na dosadašnjoj uspješnoj suradnji na državnoj i gradskoj razini sa istim političkim strankama koje su   jamac i pretpostavka realizacije svih zajedničkih projekata.               U tom smislu, pozivamo sve pripadnike Bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji da 17. Svibnja 2009. godine izađu na izbore i svoj glas na županijskoj razini daju koaliciji   HDZ-HSS-HSLS-HSU na čelu sa nositeljem gosp. Brankom Bačićem i kandidatom za župana gosp. Nikolom Dobroslavićem , a na gradskoj razini glasuju za gradonačelnicu Dubravku Šuica i koalicijsku listu HDZ-HSS.   Za Vijeće bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji                                                                                               Predsjednik Vijeća: Sado Bečić  Detalji...
PREPOROD
75 godina od utemeljenja Kulturnog Društva Bošnjaka  '' Preporod '' Dubrovnik Iz dokumentacije sačuvane u arhivi Islamske Zajednice, odnosno iz arhivske građe društvo je početkom 1934 godine u ulici Vile Kaboge u povijesnoj jezgri Dubrovnika formiralo inicijativni odbor, za osnivanje Jugoslavenskog muslimanskog društva   ''Preporod ''. Za inicijativni odbor predloženi su Hasan Hadžioman, Safet Burina, Muhamed Hadžiosmanović,Ramadan Hadžagić, Fehim Efendić, Mustafa Šaćiragić, Ramadan Karamehmedović, Asim Fetahagić,Husein Tolić, Hasan Đulepa i Alija Brkić.  06.08.1934 godine održana je prva  redovita Skupština Društva, na kojoj je izabran Upravni i Nadzorni odbor  JMD '' Preporod '' . Za predsjednika Upravnog odbora izabran je gos. Hasan Hadžioman, za potpredsjednika gos. Safet Burina; Sekretarski poslovi povjereni su gos. Muhamedu Hadžiosmanoviću, a blagajna gos. Ramadanu Hadžagiću. Kao članovi odbora izabrani su ; gos. Fehim Efendić, gos. Mustafa Šaćiragić,gos. Ramadan Karamehmedović, i gos. Asim Fetahagić. U Nadzorni Odbor izabrani su ; Husein Tolić predsjednik, te gos. Hasan Đulepa i  gos. Alija Brkić članovi. 10. ožujka 1935. godine održana je izvještajna Skupština za razdoblje od 06.08.1934 god.- do 10.03.1935.god. i na toj Skupštini data je puna potpora dotadašnjem rukovodstvu JMD '' Preporod '' te da i dalje nastavi sa radom i programom kojeg su usvojili. Iz iscrpnog i uredno otipkanog Zapisnika ( na 17 stranica ) moguće je razvidjeti suštinu '' Preporodovih '' aktivnosti složenost političko-administrativnih , socijalnih i drugih problema sa kojima su se muslimani suočavali. U godišnjem izvještaju navedeno je da je održano 6, sjednica ,da je poslano Državnim i lokalnim  vlastima 233spisa od koji samo jedan nije riješen ( Kalajđić o sunetu ). Upućen je prvi dopis predstavnicima Grada Dubrovnika za muslimansko groblje . Poslano 997 apela imučnim muslimanima i drugim pojedincima za pomoć i potporu programu '' Preporoda'' Za biblioteku nabavljeno je 203 kom. Knjiga , te 165 kom . ( brojeva ) lista Gajret. Aktivisti '' Preporoda predvodili su  štrajk  lučkih radnika u Gružu. Pred Ramazan je upućen dopis predsjedništvu Gradske policije u Dubrovniku da se svim muslimanima koji imaju kavane i ašćinice , dade dozvola otvorenja do dva sata ujutro , a radi ručka postača. Obilazak bolesnika u Banovinskoj bolnici, kao i briga oko ukopa umrli muslimana bila je jedna od zadaća '' Preporoda'' Održana je i prva tribina 28. travnja 1934 god. na temu ''Islam i tolerancija u praksi '' predavač dubrovački imam Derviš ef. Korkut ,tribini je nazočilo 47 dubrovačkih muslimana. 15.0žujka, 1935. god. upućen je prvi dopis ( putem  lista Islamski svijet br. 133)  za sunečenje muslimanske djece u Dubrovniku. U '' Preporodovom '' dopisu od 13 travnja 1935 god. Muhamedu M. Ćemalu, '' sunećiji '' iz Mostara , napisano je da je na sjednici Društva '' donesen jednoglasno zaključak da se Vama povjeri sunečenje koje će se obaviti 19, 20 i 21 travnja 1935 god. t.j.( petak subota i nedjelja). U tašnjem listu Jugoslavenska pošta od 19. travnja 1935 god.  ( broj 1788 ) objavljen je članak '' Prvi sunet u Dubrovniku '', gdje su čitaoci informirani da će sunetluci biti obavljeni u Dubrovniku , Gružu, Sustjepanu, Mokošici i Cavtatu, a da će u petak , na džuma-namazu , '' o značaju suneta '' govoriti dubrovački imam Derviš ef, Korkut. '' Preporod '' u svom dopisu Veleučnom gos. Dr. Muhamedu Rigjanoviću, šefu liječničkog odbora , od 31.03.. 1935., god. podsjeća da '' Preporod '' namjerava '' učiniti sunet naše djece u Dubrovniku '' pa se on moli da se prihvati nadzora nad tim veoma važnim poslom.Među obrezanim muslimanskim dječacima spominju se i imena dvojice kasnije istaknutih Dubrovčana , braće Hamdije Hajdarhodžića ( rođ, 1928.god.) povjesničara i arhivista, i Izeta Hajdarhodžića  ( rođ. 1930. god. ) glumca i dramskog redatelja , sinova Murata Hajdarhodžića.   Na spisku , od 31. 0žujka 1935. god. nalazi  se i slijedeći dječaci; Ahmed Korjenić , ( 1930.god.) sin Osmanov, Omer Hodžić,  ( 1924god.) sin  Hasanov, Zećir Vrčić,                  sin Hakijin, Fazlija Avdić,(1934god.)sin Hamidov, Bajro Smailhodžić (1928.god ).sin Salkin, Adem Smailhodžić (932.god. ) sin Salkin, Aziz Fetahagić ( 1924 god. )   sin Asimov, Salih Pašić ( 1930 god. ) sin Mehmedov, Ismet Isić ( 1926 god.) sin Ibrahimov, Smajo Konjhodžić , ( 1921 god.) sin Mušanov, Salko Konjhodžić , ( 1930 god. ) sin Mušanov , Narcis Batlak ( 1920.god.) sin Mehmedov, Emil Batlak, ( 1923.god.) sin  Mehmedov, Nijaz Batlak, ( general HV zvani Dajdža 1929 god. ) sin Mehmedov, Zijaudi Hadžiosmanović, ( 1924 god. ) sin Muhamedov, Midhat Hadžiosmanović ( 1928 god.) sin Muhamedov, Ramadan Islamović ( 1928 god, ) sin Ćamilov,Atif Čampara ( 1919,god.) sin Arifov, Muharem Hajdarhodžić( 1924god,) sin Avdin, Ibro Žuna ( 1922god.) sin Osmanov, Nazif Žuna ( 1924 god.) sin Osmanov, Osman Žuna ( 1929 god.) sin osmanov, Ahmed Korjenić ( 1930 god. ) sin Ademov. '' Preporod''  u svom proglasu od 06.01.1935. god. obavještava muslimansku javnost da će biti dijeljeni bajramluci siromašnoj muslimanskoj djeci. Istih je dana poslano i pismo Tekstilnoj industriji u Varaždinu .  U pismu stoji da se Društvo , '' u smislu svojih društvenih pravila '' '' skrbi i pomaže sirotinji '' te je povelo veliku sabirnu akciju pred Bajramske blagdane o prikupljanju odjeće za slabo stojeće obitelji. Nadalje traže 8 odjela kod Varaždinske prodavaone u Dubrovniku, Bajram je te godine bio u ponedjeljak , 7. siječnja i ta akcija je bila uspješna. .Iz '' Preporodovih '' prepiski i zapisnika sa sjednica vidni su povremeni ili, pak, ponekad i trajniji međumuslimanski nesporazumi i sukobi, koji bi vremenom bili izglađivani. Zbog političke situacije i nedostatka financijskih sredstava Društvo je radilo s  manjim intezitetom do samog početka drugog svjetskog rata. Pedesetih godina pokrenuta je inicijativa o obnavljanju Društva , međutim, zbog nerazumijevanja tadašnjih vlasti Preporod nije nastavio sa radom! 1991 god. formiran je inicijativni odbor za obnavljanje društva , čiji je rad prekinut agresijom na RH. Sredinom 1999 god. ponovno je pokrenuta inicijativa o obnavljanju Društva'' Preporod '' te  izabran  inicijativni odbor; gos.Izet Spahovi, gos. Šemsudin Brković,dr.spec. Faruk Kabil, prof. Hasan Čustović, Kap. Namik Bakšić, gos. Ermin Krupić, gos. Mirsad Omerćahić, gos. Sejo Ramčić, prof dr. Munib Maglajlić, prof. dr. Ibrahim Kajan, prof. Žeraldina Krvavac, Salkan ef. Herićg, ing. Salih Hrustić, gos. Zihnija Ožegović i gos. Aziz Hasanović. 22. travnja 2000. godine održana je i prva redovita izborna Skupština Društva, na kojoj izabran  Glavni i Nadzorni odbor.  Za predsjednika Glavnog odbora izabran je gos, Izet Spahović, za potpredsjednika izabran je dr.spec. Faruk Kabil, za tajnika Društva izabrana je prof. Žeraldina Krvavac, a za članove odbora izabrani su gos. Šemsudin Brković,kap. Namik Bakšić, dip. jur. Sejo Ramčići i prof. Hasan Čustović. U nadzorni odbor izabrani su gos. Mirsad Omerčahić, predsjednik, Salkan ef. Herić i gos. Ermin Krupić. Mogli bi smo ipak ustvrditi da Dubrovačke Bošnjake muslimane ni u najtežim životnim i organizacijskim uvjetima nije napuštala nada u izvjesni koliko god usporeni razvoj Bošnjačke zajednice. Danas '' Preporod '' broji oko dvije stotine članova i simpatizera koji u istinu pokazuju izuzetne rezultate na poljima očuvanja i afirmaciji ljudskih prava i sloboda ,na očuvanju i afirmaciji nacionalnog i kulturnog identiteta Bošnjaka na području kulturnog , znanstvenog umjetničkog i drugog duhovnog stvaralaštva. '' Preporod '' organizira razna predavanja , književne i umjetničke večeri, koncerte, izložbe, znanstvene i stručne skupove. U okviru '' Preporoda '' djeluju ženski zbor '' Dubrovački Zumbuli '' Informatička sekcija , sportska sekcija muški zbor '' Dilberi '' i likovna sekcija. U povodu 75 obljetnice utemeljenja Kulturnog Društva Bošnjaka '' Preporod '' Dubrovnik  u Hotelu '' Petka ''održana je svečana manifestacija u kojoj su učestvovali ženski zbor '' Preporoda ''  '' Dubrovački Zumbuli '' , KUD  Centar za Kulturu Goražde, MVIS '' BEHAR '' Goražde , Bend  '' Tifa i Žera '' iz Goražda. Ovoj svečanosti su nazočili Županica Dubrovačko-neretvanske županije gđa. Mira Buconić, Gradonačelnica Grada Dubrovnika Dubravka Šuica , zamjenik gradonačelnice akademik Frano Kršinić, glavni imam Salkan ef Herić kapetan Mario Dabelić  član poglavarstva Grada Dubrovnika, predstavnici Bošnjačkih udruga , predstavnici političkih i kulturnih krugova te mnogobrojni predstavnici medija. Ovom prigodom dodijeljene su Zahvalnice za očuvanje i promicanje kulturne baštine Bošnjaka u Gradu i Županiji , Muftiji Ševku ef. Omerbašiću, županici Miri Buconić, gradonačelnici Dubravki Šuici, gđi. Šemsi Bakšić, ženskom zboru '' Dubrovački Zumbuli '' voditelju informatičke sekcije '' Preporoda '' Irmisu Spahoviću, gosp. Iću Ahmiću. Gosp. Jasminu Šabanoviću, Gospo. Senadu Elezoviću , gos. Azizu Hasanoviću, gos. Ifetu Spahoviću, KUD Centar za Kulturu Goražde , MVS '' Behar '' Goražde,  Bend ''  Tifa i Žera '' iz Goražda. Na kraju svečanosti nazočnima se obratio zamjenik gradonačelnice akademik Frano Kršinić,i naglasio, da kulturno djelovanje Bošnjaka obogaćuje kulturu Dubrovnika i Hrvatske , te će Grad Dubrovnik i u buduće financijski, ali i na druge načine , u okvirima svojih nadležnosti, podupirati rad KDB '' Preporod '' kao i drugih  Bošnjačkih udruga. Dubrovnik, 28.02.2009.god. Srdačan pozdrav, Izet Spahović mob. 095-908-5477----099-5700-062  Detalji...
PROMOCIJA KNJIGE
SUBOTA, 11.SRPNJA 2009.god. Noć kada je ugodno bilo biti Bošnjak Promocija knjige '' Kemal Tursunović – Zmaj '' Tanke životne žice sjevernoistočne Bosne ( tambura i saz ) U organizaciji  Kulturnog Društva Bošnjaka '' Preporod '' iz Dubrovnika  organizirana je promocija knjige'' Kemal Tursunović – Zmaj Tanke životne žice sjevertoistočne Bosne '' uHotelu '' LERO '' s početkom u 19 sati. Promociji su uz autora prisustvovali za izdavača gos. Izet Spahović ,recenzenti , prof. dr. Šaćir Filandra i prof.dr. Antun Gavranić . Prije početka promocije, proučena je fatiha i odata minuta šutnje stradalim Srebreničkim  bošnjacima  muslimanima u sjećanje na genocid koji su počinile  četničke horde  koljača u Potočarima. Ovoj  promociji nazočilo je više od stotionu  zaljubljenika i simpatizera Bošnjačke kulture koji su došli da daju potporu našem sugrađaninu i autoru Kemalu Tursunoviću – Zmaju ove skromne knjige, koju je pisao sa svojim istinskim i iskrenim bosanskim zanosom , ali bez velikih pretenzija , tek sa željom da u naletu svakojakih novih vrijednosti, one starije i stare otrgne od zaborava , autor Kemal Tursunović daje nam priliku da uz pomoć ove njegove knjige , u mislima pogledamo , ili osluhnemo '' Tanke životne žice sjeverno istočne Bosne '' (tamburu i saz ) , da sretnemo Hanku predivnu '' u Đul bašti ''... KEMAL TURSUNOVIĆ – pravnik – kriminalist iz Dubrovnika, rođen 18. kolovoza. 1953. godine u Tiniji kraj Tuzle, BiH, gdje je i završio osnovno i srednje mašinsko – tehničko obrazovanje. U rodnoj sredini bio je društveno aktivan u omladinskoj organizaciji i u raznim kulturnim djelatnostima, gdje s radošću najčešće bivao i djelovao. Tako je u svome rodnom mjestu osnovao i nekoliko godina vodio sekcije glazbe i folklora koje su i danas aktivne. Nakon odsluženja vojnog roka napušta rodni kraj i roditeljski dom i, makar ga ljubav i vazanost za rodni kraj nikada nije napustila, dolazeće goidne pružit će mu nove ljubavi i u njima dubrovački kraj i Dubrovnik, mjesto životnom smirenja i opredjeljenja, gdje je radom i odricanjem ostvario profesionalnu i ljudsku afirmaciju, a, kada je trebalo, bio potpuno spreman dati i život za obranu vjekovne slobode Dubrovnika. Evo i male kronologije, Dakle, 1976. godine odlazi na tečaj Unutarnjih poslova u Zagreb i po završetku je raspoređen u službu Unutarnjih poslova u Dubrovnik. Tijekom službe je pohvaljivan i nagrađivan priznanjima nadređenih i drugih pa i stranih dužnosnika. 1997. godine, kao mladi milicijski kadar, a na temelju zapaženih radnih rezultata, upućen je na studij u Visoku kriminalističku školu Unutarnjih poslova u Zagreb. Studij završava u roku te kao jedan od najboljih studenata diplomira u klasi prof. Dr. Zvonimira Šeparovića. Kao pravnih – kriminalist stječe zvanje policijskog inspektora, vraća se u Dubrovnik, gdje radi na odgovornim poslovima, od šefa smjene, do voditelja Operativnog dežurstva PU Dubrovačko-neretvanske, na kojoj dužnosti je ostao do prijevremenog i bezrazložnog umirovljena 1994. godine kao jedan od žrtvava u bezumnim političkim igrama ljudima. Takav prerani i nezasluženi profesionalni kraj nije ga obeshrabrio. Siguran da još ima, može i treba puno toga dati, našao je utjehu i stvaralački nerv usmjerio pisanju, kojim se bavio i ranije, povremeno tek iz znatiželje, ali i kao suradnik, manjim prilozima u službenim glasilima.  Želja za pisanjem javaljala se sve ozbiljnije pa surađuje u lokalnim medijima gdje objavljuje poneke tekstove i svoja razmišljanja. Čita, istražuje, pita, razmišlja i zapisuje. Eto tako je napisao i ojbavio knjigu, vezanu za svoju neiscrpnu ljubav prema rodnom kraju, o bosankim tradicionalnim povijesnim instrumentima, pod znakovitim nazivom „Tanke životne žice sjeveroistočne Bosne“, tiskanu polovinom ove godine u Dubrovniku. Napisao je Kemal Tursunović i monodramu „Oni meni ne vjeruju“, koja će, vjerujem, uskoro biti objavljena i izvođena, a značajno je i ovim zgodom pripomenuti da je Kemal Tursunović, kao djelatnik MUP-a Republike Hrvatske, aktivno sudjelovao u Domovinskom ratu, u obrani Dubrovnika, zajedno sa ostalim djelatnicima policije i drugim suborcima, obavljajući brojne ratne zadatke. Tokom rata 1991- - 1995. godine u svom je dnevniku zapisivao događanja u Dubrovniku i na dubrovačkom području, jer, kaže, nije mogao odoljeti želji da ostavi pisani spomen na obranu Dubrovnika i Domovinski rat. Vjerujem da će  i ti zapisi ugledati svjetlo dana. To zapravo i želim, naglasio je prof. Marinko Vlašić voditelj ove velike  promocije knjige, i nastavio!!O vrijednom i skromnom Kemalu Tursunoviću mogao bi još mnogo toga reći, ali pustimo da dalje govori njegova knjiga koju danas predstavljamo – Tanke životne strune sjeveroistične Bosne. Uz autora, što su Tanke životne žice sjevernoistočne Bosne , ugledale svijetlo dane , kao knjiga zaslužan je još jedan čovjek i jedno društvo – gospodin Izet Spahović , predsjednik izdavača ove knjige – Kulturnog društva bošnjaka '' Preporod '' Dubrovnik. Zumbuli zamirisali scenom Nakon što je pozdravio prisutne gos. Izet Spahović je naglasio da nisu mogli dobiti bolji rođendanski poklon za 75 godina postojanja KDB '' Preporoda '' u Dubrovniku od ove knjige koju je napisao autor Kemal Tursunović – Zmaj,i ovoga puta mu se od sveg srca zahvaljujem na ovom lijepom daru, jer mi smo  ti koji trebamo njegovati nacionalnu baštinu Bošnjačke kulture diljem Hrvatske pa i šire. Mi Dubrovački Bošnjaci sa ovakvim aktivnostima pokazujemo da kulturna baština Bosne i Hercegovine ima svoju vrijednost i izvan njenih granica i to trebamo ljubomorno čuvati, a zatim je pozvao ženski zbor Preporoda '' Dubrovačke Zumbule '' i poznatog sazliju iz Sarajeva  Avdu Lemeša koji su zajedno otpjevali dvije sevdalinke   Mila  mati,  šalji  me  na  vodu  i                                    Ima l' jada ko kad akšam pada. Nakon otpjevanih lijepih sevdalinki i ugodne  atmosvere koje su izazvali ZUMBULI  uslijedio je veliki aplauz za prelijepe djevojke Dubrovačke Bošnjakinje. Recenzenti ;  Prof. Dr. Šaćir Filandra                             na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, naglasio je kako je rukopis knjige od 200 stranica teksta uskog proreda! Prateće fotografije i prilozi su sastavni dio teksta koji se sastoji od Uvoda  i slijedećih dijelova : Tradicionalna bosanska tambura ( šargija ) ; Biserni bosanski saz; Sevdah u srcu i pjesmi ; Samo sazlije njeguju tradiciju ; Živjela je Bosna i živjet će . Ovdje se ne radi o knjiškoj , uskoznanstvenoj studiji o žičanim instrumentima u kulturi Bošnjaka sjevernoistočne Bosne, niti je autor takvu ambiciju imao. Naprotiv , u knjizi je dao sadašnje živuće , trajajuće , prakticirajuće stanje te muzičke nacionalne kulture i tradicije, njeno stanje danas na razini životne prakse običnih ljudi. Autor zauzima poziciju sudionika onoga  što nam je od tradicije danas  preostalo i to preostalo u njegovom sjećanju i kulturnom prakticiranju u jednoj drugoj sredini. Naime, tekst nastaje iz nostalgičnog kuta Grada Dubrovnika i jeste živo sječanje jednog  dubrovačkog Bošnjaka na vlastiti bosanski ishodišni kulturni kod. A tu su bosanska tambura , saz i sevdalinka noseći konstituetni jedne narodne narativne kulture cijelog bošnjačkog naroda . Tambura , sevdalinka i saz su ono što je svim Bošnjacima zajedničko. Bez obzira na mjesto rađanja i življenja , političke orjentacije i konfesionalne donominacije, svi Bošnjaci osjećaju snažnu posebnost kroz ove kulturne forme i njihove izraze. S tog aspekta knjiga je prije svega pokazatelj življenja, trajanja i razumjevanja bošnjačke muzičke kulture življenja na svakodnevnoj razini i veliki je doprinos historiji svakodnevnice. Prof.dr.sc. Antun Gavranić Pisani rad Kemala Tursunovića, koji nosi naslov „Tanke životne žice sjeveroistočne Bosne (tambura i saz)“ predstavlja veoma interesantan i koristan doprinos opisivanju jednog dijela nacionalne baštine koja se odnosi na žičani instrumenta zvani tambura, a koji se u narodnoj spoznaji  koristi i imenom „šargija“ da bi se usljed tehničke dogradnje i oblikovanja, te prilagođavanja,  određenoj namjerni i cilju svirke (muziciranja) nazvao i saz.     Smatrajući tamburu simbolom nacionalnog ponosa u Bosni i Hercegovini, autor izlaže kraći povijesni prikaz njenog nastanka i razvoja, kroz određeno razdoblje, te korištenje ovog glazbenog instrumenta u cilju održavanja nacionalne glazbene kulture i narodnih običaja u pjevanju na području Bosne i Hercegovine.     Pored prikaza razvojnog porcesa spomenutog instrumenta, autor opisju i način njene izrade, tehničku i instrumentalnu opremu i proces prilgaođavanja samog instrumenta načinu i sadržaju (vrsti) sviranja sukladno određenom vremenu.     Uz povijesni i tehnički opis razvoja instrumenta tambure u tekstu se iznose i pjesme koje se najčešće sviraju navedenim instrumentom, a uz pjesme autor daje i grafički crtež prikaza izgleda tamburice, tambure – šargije i saza. Kako pjesme koje se izvode na ovim instrumentima ponajčešće imaju izraze ljubavi (sev daha), veselja, radosti, hrabrosti,  morala i poištenja, te niz drugih obilježja koje krase život i kulturu naroda Bosne i Hercegovine pa i izvan nje, time i sam instrumnat postaje dio života i kultura tih naroda.     Po svom sadržaju, u kojem se daje pirkaz instrumenata tambure u njenom povijesnom razvoju, tehničkoj izradi i opremljenosti, te njene primjene i koritštenja u održavanju života i običaja u B iH, ovaj pisani rad je u potpunosti prilagođen premisi koja je istaknuta u samom početku, a glasi „Oteto od zaborava“, i stoga je vrijedan doprinos za upoznavanje nacionalne baštine i kulture življenja u Bosni i Hercegovini. Osobito je zanimljivo mudro provlaćenje dijela nacionalne povijesti kroz svu draž tih instrumenata, što je rijetksot kod nekih drugih autora, čime autor na sebi svojstven način tim instrumentima daje upečtaljivu veličinu. Rad je koristan, osobito za mlađe generacije, koje do sada izvan svoje matične zemlje, nisu bile u mogućnosti spozanti nešto više o sovjim nacionalnim instrumentima. I na kraju kao i obićno dolazi šlag , ponovno naše prelijepe dubrovačke Bošnjakinje ženski zbor Kulturnog Društvsa Bošnjaka '' Preporod '' Dubrovnik  '' Dubrovački Zumbuli '' uz pratnju sarajevskog sazlije Avda Lemeša  i pjesme Djevojka je zelen bor sadila, Crven fesić nano i U Stambolu na Bosporu. A mi kao pravi  bosanski domaćini nismo mogli a da uz prelijepe sevdalinke ne bude koktel party, jer nema ni besjede bez sevdaha i ića i pića, ovo je bila noć kada je lijepo biti Bošnjak! Dubrovnik, 12.07.2009.god. Izet Spahović, predsjednik KDB '' Preporod '' Dubrovnik  Detalji...
MOSTARSKA PRIČA
Mostarska priča za tešku noć Ne ide moj dida nikako, zar ne vidiš da tonemo Dragan Markovina Veličina slova: Photo: vukajlija.com Gotovo je neopisivo gubitak vlastitog grada. Grada koji još uvijek postoji, ali više nije što je bio niti će ikada to biti. Iako onima koji su imali sreću da to ne spoznaju, ovo može zvučati vrlo jednostavno, osjećaji takvog gubitka izazivaju konfuznu emocionalnu neravnotežu. Osobno, nikad ih nisam mogao ni definirati, a kamoli opisati i nisam siguran niti da to želim. No, u takav pothvat upustio se Dragan Markovina, pišući o Mostaru, još jednom u nizu onih gradova kojih zapravo nema, a koji su za cijeli svijet još uvijek tamo. Tko pročita ovaj hrabri obračun s emocijama možda i shvati Kao da ga i sad gledam kako zamišljen maršira lukobranom s rukama na leđima. Bila je kasna jesen 1993. godine. Upravo u vrijeme kad je moj grad zauvijek nestajao s obala Neretve. S preciznih 88 pogodaka u luk Starog mosta. Pristiglih sa zapada. Bio sam tada u Lumbardi, korčulanskoj otočnoj arkadiji. Utočištu od zla. I dida je bio s nama. On koji je još 1930. godine, kao petnaestogodišnjak napustio svoje malo otočno mjesto u potrazi za školovanjem i boljim životom. Jako me zanimalo kako se tada osjećao dok je neprestano šetao gore dole po lumbarajskom lukobranu i gledao kako se suton spušta na njegovu valu. Što li ga je mučilo te večeri? Je li rekapitulirao svoj život, zaključio krug. Intimno sebi priznao da nije uspio pobjeći kad se od potrage za boljim životom morao uteći nazad svome mjestu. Nije li doveo u pitanje svoju odluku da Mostar smatra sretnom kartom u kojoj će zasnovati obitelj i proživjeti starost. Sve me to zanimalo, a nisam se usudio pitati ga. Imao sam trinaest godina. Ulazio u pubertet i bio potpuno izgubljen. Bez ičega čvrstog čega bih se mogao uhvatiti. Tijelo mi je pulsiralo životom, a svud oko mene bila je smrt. I očaj. Tek sam sebi počeo postavljati malo ozbiljnija životna pitanja i bilo mi je pretenciozno pitat didu takve stvari. Nekako sam usput osjećao da i on sam bježi od njega. I ne samo on, već i roditelji, brat i svi koji su negdje tamo valjda ostali. Nisam želio buditi u ljudima osjećaj nelagode. I tako sam pustio didu da zamišljeno šeta lukobranom i prati moje mehaničke pokrete. Ići na lignje je definitivno jedna od desetak najviše opuštajućih aktivnosti kojima se čovjek može baviti. Dok si na barci primoran lovit teškim peškafondom kojeg treba pustiti da dotakne dno, zatim povući oko jedan metar te periodično trzati, ta vrsta lignjolova omogućava čovjeku da se ujedno može odati potpunoj kontemplaciji i individualizmu. Jer na barku može ići sam. Lov s mula je, pak sasvim druga priča. Prva razlika je u tome što se lovi lignjarićem, koji je dosta lakši od peškafonda i namijenjen je tome da ga se baci što dalje od mula, pusti da potone i onda pomalo poteže prema kraju. Druga razlika je što je na mulu uvijek puno ljudi koji se druže, komentiraju, zabavljaju i provociraju. Proizvode mediteranski teatar i uspješno ubijaju vrijeme. Obje ove aktivnosti su naravno izrazito opuštajuće, ako se lov ne shvaća ozbiljno, što nikad nisam činio. Stajali smo tako na mulu, nas nekoliko, pričali svatko svoje priče, smijali se neobavezno, dok je dida brzim korakom šetao uzduž lukobrana i kad god bi prošao pored mene uvijek bi pitao: „Dragane, Dragane, kako stojimo, kako stojimo“? Ja bi se osvrnuo k njemu pa ka praznom lignjariću i rekao mu: „Nije loše, nije loše“. To bi ga zadovoljilo pa bi nastavio šetati i razmišljati. Vratio bih se zatim svome svijetu, uključivao se u raspravu i isključivao iz nje, neprestano gledajući Pelješac s druge strane kanala. Njegov vrh sv. Iliju i Orebić koji se prostro na zaravni uz obalu i vijugao svojim svjetlima prema Stonu. A preko vrha, kojeg sam cijeli život volio gledati i koji me redovito smirivao, budeći u meni osjećaj doma i spokoja, vidio se drugi kanal. Luka Ploče i dolina Neretve. Photo: www.tocroatia.net Pokušavao sam zamisliti kakav je taj pogled na drugu stranu i mislio o tome kako je moj rodni grad tako prokleto blizu. Šezdeset kilometara od ušća, dolinom Neretve, a ja imam dojam da sam tisućama kilometara i svjetova udaljen od njega i njegove rijeke. Od smrti koja je tamo sjedila udobno zavaljena na Bulevaru, prebacujući nogu preko noge i smireno pušeći luksuznu cigaru. Koji je miris u zraku sad tamo, ima li još osušenog lišća platana na mojoj Aveniji? Bi li ih, da sam sada tamo i da šetam ulicom, mogao gaziti i uživati u onom zvuku šuštanja pod cipelom? Sve sam se to pitao i umjesto sv. Ilije zamišljao drugo dinarsko brdo koje mi tako fali i pod kojim sam se rodio. Mali kuk u Podveležju. Tamo je sad sigurno mirno i onaj kaos na gradskim ulicama se, gledano s njega čini tako dalek i čudan. Bitna je samo rijeka koja i dalje punom snagom vijuga kroz grad. I odmara svojim hukom kad zatvorim oči. Da sam barem stariji pa da mogu sjesti u auto i otići. Odbijam priznati. Sve odbijam priznati, gradim iluziju, svjesno pristajem na laž. Tako je lakše, a možda i dođe koja lignja pa sve bude bolje, barem na čas. Muči me nogomet. On mi ruši iluziju, a ja mu to mazohistički dopuštam. Sam sudjelujem u vlastitom mučenju. I želim još. Nije bilo utakmice Veleža na koju nisam otišao s tatom. Sjećam se četvrtfinala Kupa Uefa protiv Borussije iz Dortmunda, sjećam se Deverićevog gola u dresu Hajduka iz 89. minute, sjećam se Alena Bokšića, Zvezde kao europskog prvaka i genijalnog Belodedićevog gola. Volim taj stadion Pod bijelim brijegom. Poznajem svaki metar njegovih tribina i perivoja na ulazu. Prekrasan pogled na grad koji se pruža s gornje zapadne tribine. Sva lijepa sjećanja vezana su uz odlaske na taj stadion. A iznad kreveta me, kad se vratim s liganja, čeka kalendar HŠK Zrinjski. Neke obnovljene tvorevine koja mi je oduzela Velež, zauvijek ga prognala s vlastitog stadiona i legitimira se na tom kalendaru s predratnim fotografijama između dva svjetska rata. Ne znam što bi mislio o tom kalendaru. Da je možda simbol novog doba. Kako, kad više ničega tamo nema? Zašto ga uopće držim na zidu? Valjda zato što me podsjeća na stadion i grad. I zato što volim gledati stare fotografije. Na kraju krajeva, svaki dan me u nekoliko navrata podsjeća da ne smijem pristati na laž i iluziju. Gasim svjetlo i idem spat. Bit će bolje ujutro, možda budem odmoran. Pregurao sam tu zimu, uživao u sljedećem ljetu, 94. godine i tamo negdje u istu kasnu jesen te godine, prvi put nakon godinu i po dana otišao u Mostar. Tata je nastavio za Sarajevo, a ja sam noćio kod dide i bake u njihovom stanu u Radićevoj ulici. Taj stan, u maloj zgradi s početka pedesetih godina, bio je jedva nešto više od 200 metara zračne linije udaljen od one magične crte koja je na Bulevaru razdvajala dva grada i dva svijeta. Rat još službeno nije bio okončan, ali je potpisano primirje koje se ipak kako-tako poštovalo. Na obje strane do temelja spaljenog nekadašnjeg Bulevara narodne revolucije i isto tako temeljito poravnate ulice Alekse Šantića bile su barikade dvaju zaraćenih vojski, sastavljenih od ljudi koji su se jako dobro poznavali, zajedno odrastali i činili sve one uobičajene životne stvari družeći se. Središta grada više nije bilo. Osim u ogoljenim, izrešetanim zidovima zgrada bez krovova. Ništa tu nije imalo smisla. Pola zgrade u kojoj je bio legendarni restoran Jagnje, točno ona polovica koja je gledala na Bulevar, jednostavno je nestala. Više je nije bilo. Ostale su samo, a i danas su u istom stanju, dvije male ulazne stube kojima se ulazilo u restoran. Više nisu vodile nikuda, osim na šoderom prosuti plato. Lijevo od njih bila je ulica, a desno je ostao stajati zid nekadašnje kuhinje, na kojemu su paradoksalno ostale, a i danas stoje, čitave kuhinjske pločice zalijepljene na zid. Majstor koji ih je postavljao, ako je još uvijek živ, ne može napisati bolju preporuku za vlastiti obrt. Negdje po sredini tog zida ostale su i dvije cijevi od sudopera, zabijene u zid i to bi, otprilike bilo sve što je ostalo od te zgrade. PHOTO: Stock Nedavno sam gledao neke stare slike grada iz vremena prije rata i sve sam ulice i građevine uspio odmah prepoznati, osim te zgrade. Više od sat vremena sam stajao nad slikom i kad sam već skoro odustao i pripisao je nekoj pogrešci, uvjeren da to nije slika iz Mostara, prepoznao sam mjesto po rupi na asfaltu koja je oduvijek bila tu. Tako je nekako izgledao cijeli centar grada, a dobrim dijelom tako izgleda i danas. Znam da su se barikade mogle prolaziti i da su se ljudi mogli kretati između dva dijela grada, uz predočenje nekog dokumenta, ali to je sve što znam. Ubijte me! Tada imao skoro četrnaest godina, bio sam dva dana u gradu, ali tih višesatnih šetnji gradom se jednostavno ne sjećam, osim u ponekom bljesku. Sjećam se detaljno dobrog dijela života sve od šeste godine pa nadalje. Svakog dana provedenog u ratu, svega što mi se nakon toga dogodilo, pa čak i večernjih razgovora s didom tih dana. Svega se sjećam osim onoga što sam vidio. Mora da je bilo strašno kad je mladi organizam tako uspješno uspio blokirati svako sjećanje. Znam da su mi rekli da ne idem tim smjerom i da ni u kom slučaju ne idem u istočni dio grada. Kao što znam da je to bilo nemoguće spriječiti. Čovjek, ako je imalo normalan, ne može ići ulicom i ne skrenuti na jednu stranu, ako to želi, zato jer mu je netko rekao da to ne čini. Htio sam vidjeti most kojeg više nije bilo, doći u Stari grad, normalno zaokružiti cijeli grad i praviti se da je sve u redu. A bojao sam se. Jako i ozbiljno. Kao rijetko kad. Pa nisam odmah krenuo direktno, do kraja Radićeve pa prema gimnaziji i onda preko ceste. Išao sam zaobilaznim putem preko Rondoa i franjevačke crkve. Valjda sam išao tim putem, jer je jedino čega se sjećam bilo to da sam došao do Radobolje, male pritoke Neretve koja izvire duboko u zapadnom dijelu grada i ulijeva se u rijeku ispod Starog mosta. Znam da sam se spustio ispod malog mostića na Radobolju koja se tu račva u dva rukavca. Taj rukavac je, kao i onaj drugi, bio širok maksimalno pet metara, a dubok jedva pola metra. Bio sam u kvartu zvanom Dum. Oprao ruke u Radobolji i umio se s njom. Nadajući se da će to biti dovoljna zamjena za Neretvu. Ali nije bila. Zapadni dio grada je, naime samo malim dijelom kod gradskog bazena dodirivao rijeku, čije su obje obale, sve do južnog izlaza iz grada ostale u onome što je danas poznato kao istočni Mostar. A obala je na tom dijelu izrazito strma i nema Starog mosta. Samo Carinski most, koji već dvije godine nije premošćivao rijeku. Dvije cestovne trake s obje strane sunovraćivale su se u Neretvu kao u lijevak. Ista stvar bila je od 92. godine i sa svim ostalim gradskim mostovima, osim sa Starim. Valjalo je krenuti dalje. Sljedeći bljesak kojeg nosim u glavi je onaj što mi ga je obrambeni refleks psihe milostivo ostavio, samo zato da znam zašto mi je uskratio sva druga sjećanja. Znam da sam prešao viseći drveni most, jedini koji je tada premošćivao rijeku. Postavili su ga pedesetak metara sjevernije od Starog mosta i izlazio je u Kujundžiluk na istočnoj strani. To što sam tada vidio po količini užasa ne može se usporedit s ničim sličnim u životu. Mosta nije bilo, samo dva kraja luka koja su uzaludno molila prema nebu da im se dopusti premošćivanje rijeke. Na tih zadnjih, sve zajedno možda četiri metra mosta i s jedne i s druge strane, nije se moglo stati. Stavljena je čelična armatura na ulaz iz sigurnosnih razloga. Od kula koje su okruživale most nije ostalo ništa osim izgorjelih, izrešetanih, ogoljelih dijelova zidova, a ostatak Starog grada nije bio u ništa boljem stanju. Jedino je kršni i masivni Hum, koji se izdizao visoko sa zapadne obale izgledao isto. A rijeka je i dalje išla prema jugu i plodnoj dolini, odmah iza Huma. Cijeli istočni dio grada prema kojem sam gledao, bio je temeljito srušen i spaljen. Ničeg više tamo nije bilo. Baš ničeg. A ljudi koji su pokraj mene prolazili gledali su u svoje cipele. S izrazom nemoći, tuge, bijesa, želje za osvetom i prepuštenosti sudbini. Zanimljivo nitko nije želio gledati prema mjestu na kojem je stajao most. Nitko osim mene. Nisu gledali iz jednog vrlo jednostavnog razloga. S rušenjem tog mosta prestao je postojati grad kao takav. Sagrađen sredinom 15. stoljeća, a urbanistički u jezgri formiran stoljeće nakon toga, Mostar je podignut isključivo kao trgovište oko mosta. Ljudi su se tu naselili da bi na mjestu na kojem se najsigurnije premošćivala Neretva trgovali s trgovcima koji su išli iz Bosne prema jadranskim lukama. Nestankom tog mosta i svih mostova preko rijeke, u koje se viseći drveni pješački most nikako nije mogao ubrojiti, grad je izgubio svoju temeljnu funkciju i smisao. Mostara nema, ako se u njemu ne može prijeći rijeka. Photo: Stock I pametniji i gluplji, obrazovaniji i neobrazovaniji, relativno imućniji i manje imućni, oni s većim i oni s manjim traumama, svi su intuitivno osjećali tu jednostavnu istinu i na nju su odgovarali jedinim oružjem kojeg su imali. Očajem. Osim te sličice, do povratka u zapadni dio grada, više se ničeg ne sjećam. Tamo, na zapadnoj strani, u dijelu grada u kojem sam odrastao i u kojem sam znao napamet svaku ulicu i kutak, ljudi su prema ovome bili posve ravnodušni. Bulevar nisu prelazili, a rijetko su i do njega odlazili. Stvarali su iluziju normalnog života. Tko zna, možda su pronašli utjehu Radobolje. Najvrednije što se u tom modernom dijelu grada nalazilo bilo je Partizansko groblje. Veličanstveni spomenik arhitekta Bogdana Bogdanovića, podignut na prirodnom brežuljku s pogledom na grad. S tog mjesta, koje se nalazilo u ravnini sa zapadnom tribinom stadiona, obožavao sam gledati grad. Krenuo sam prema njemu. Kontaktna zona bila je avetinjski pusta. Neposredno preko puta Partizanskog groblja bilo je staro Veležovo igralište koje je pretvoreno u skup neuglednih kafića i središte noćnog života novog sloja. Količina kiča i neukusa koja je od tada, sve do danas uklela to mjesto, ne da se opisati. Kontrast te neugledne kontinuirane buke i blještavila u odnosu na sablasnost spomenika uklopljenog u borovu šumu perverzno je fascinirao. Razbijene ploče s imenima poginulih, kukasti križevi posvuda na kamenu. Narkomanske šprice i nevjerojatne količine smeća. Samo je grad i dalje ležao pod brijegom, umoran, izbrisan i star. Odlučio sam obići i stadion. Vrata su bila otvorena. Prošlo je tek nešto više od godinu dana od kad je njegov travnjak pretvoren u sabirni logor za one lošega imena. Korov je počeo izjedati betonske tribine. Ali ipak sam krenuo prema našem mjestu, mom i tatinom s kojega smo pratili utakmice, udobno se smjestio, zatvorio oči i mirno čekao intro veležove himne Rođeni, rođeni. Da je do kraja odslušam i sačekam momke u crvenim dresovima da istrče na travnjak. Kad sam otvorio oči, dole nije bilo ničega osim šahovnice kojom je prefarban spomenik igračima Veleža, poginulim u antifašističkoj borbi. Tužan je moj grad, do boga tužan. Te večeri Hajduk je igrao jednu od svojih legendarnih europskih utakmica. Ključno gostovanje kod Steaue u Bukureštu na kojem se prolazilo skupinu ili iz nje ispadalo. Dida je živio u prizemlju. Nije, kao ni inače, imao živaca gledati utakmicu na miru ispred televizora, već je šetao gore dole ispod otvorenog balkona i svako malo se derao: „Dragane, Dragane, kako stojimo?“. A stajali smo ubij bože, očajno. Nula se činila kao odličan rezultat, utakmica je bila tvrda i na nož. Prostora za strepnju je itekako bilo. A ja sam smirenim i veselim tonom, baš kao onomad na lukobranu povikao didi kroz balkon: „Nije loše, nije loše“. I bio sam u pravu. Igrala se 89. minuta kad je Vučević izdržao start na sredini terena i sjajno dubinskom loptom pronašao Asanovića. Ovaj se s desnog krila sjurio prema šesnaestercu Steaue, ušao u njega, pogledao vratara i mirno zabio gol u bliži kut njegovog gola. 1:0 za Hajduk. Iz ničega. Možda ipak ima nade. Dida, bio sam u pravu. Hajduk je tada zadnji put prezimio u Europi. Bili smo sretni dida i ja te večeri. Dovoljan je bio jedan bljesak i jedan gol da svo zlo ovoga svijeta nataloženo u toj nesretnoj kotlini i nekoć prelijepom gradu nestane. Sutra sam otišao iz Mostara natrag na Korčulu. U novi život i novi svijet. . Prošlo je od tada šesnaest godina. Čini mi se kao da je bilo sinoć, neposredno prije trećeg piva. Dida je umro u desetom mjesecu 98. godine, par mjeseci nakon bake. Na isti datum u mjesecu. Uvjeren sam da je odlučio umrijeti. Dobro se sjećam kako sam zadnji put kad sam ga vidio, mjesec dana prije smrti, na odlasku dugo plakao kad sam se ukrcao u auto prema otoku. Nekako sam osjećao da se više nećemo vidjeti. Sad sam u Splitu. I dobro je. Dok me ne sastavi neki tupi osjećaj boli i praznine. Usput sam nešto i odrastao pa sad ne moram gledati preko vrha Pelješca i zamišljati ušće i dolinu rijeke. Sjednem u auto i krenem. Kao večeras. Deset je sati navečer, subota. Auto se pomalo zagrijava iznutra. Slušam neku laganu muziku. Cesaria Evora, Arsen Dedić, Calexico, Paolo Conte. I vozim se lagano prema gradu. Izlazim iz Splita. Gledam taj prekrasni grad sa Klisa. Njegova svjetla i more. Zamičem kroz tunel prema Dugopolju. Uključujem se na autoput i stišćem gas do kraja. Cesta je prazna. Jurim prema boli. Gledam vrh Biokova i uživam. Opušten sam. Bit će bolje uskoro. Mora bit. Silazim s ceste u Zagvozdu pa vijugam okukama do Imotskog. I dalje do granice u Vinjanima Gornjim. Carinici me čudno gledaju i puštaju da idem dalje. Jurim kroz zapadnu Hercegovinu. Posušje, Široki, Polog. I tu sam. Fali još petnaest minuta do ponoći. Svijetli moj grad u kotlini ispod mene. Kao da se ništa nije dogodilo. Svijetli i mirno spava. Spuštam se prema gradu, pokušavam nazrijeti rijeku. Na semaforu sam kod Starog veležovog. Promatram novi sloj kako se zabavlja. Nastavljam niz Aveniju. Zaobilazim subotnju policijsku patrolu na Rondou i okolo, preko Nazorove i Hotela Mostar izbijam na Bulevar. Tiho je na granici svjetova. Preko puta gimnazije parkiram auto. Tu je nekad bila robna kuća Hit. Sad je ogromna rupa nezavršenog Hrvatskog narodnog kazališta, opasana ogradom zadnjih petnaest godina. Tik do ograde, izrešetana stoji fontana, koja radi. Trag smisla u sveopćem izostanku istoga. Pijem vodu na njoj. To zahtijeva posebnu vještinu koju naučiš u djetinjstvu, jer se nemoguće napiti, a da te ne okupa, ako ne znaš strategiju. Smijem se sam sa sobom dok se sjećam odrastanja i gledam niz spaljeni, tek djelomično obnovljeni Bulevar. Preko puta ceste kuhinjske pločice i dvije ulazne stube i dalje traju. Iza gimnazije, koju je u neomaurskom stilu podigla Austrija prije 110 godina i koja je nekim čudom izbjegla potpuno rušenje, nalazi se zgrada nekadašnje biblioteke podignute u isto vrijeme u secesijskom stilu. Spaljena je do temelja, ali se iz ostataka fasade naziru mirisi Beča i Zagreba. Jedva vidljivi trag pripadnosti europskom svijetu. Ta pusta ulica, koja je nekad bila korzo i vrvjela od ljudi, zvala se Sofijino šetalište, pa Šetalište kralja Aleksandra. Ja je pamtim kao Lenjinovo šetalište, a oni koji bi je trebali pamtit kao ulicu Nikole Šubića Zrinjskog vjerovatno je neće zapamtit jer ne prolaze njom. Ona naime vodi prema njima. Ljudi se u Mostaru dijele na preživjele i one koji više nisu s nama. Zatim se dijele na one koji su ostali i one otišle. Ovi koji su ostali, pak dijele se na one koji su ostali u istim stanovima i one koji su ih zamijenili za adekvatniju stranu. Oni otišli dijele se na one koji su sve prodali, prebrisali i nikad se neće vratiti, one koji su se vratili umrijeti i one koji su vrata povratka ostavili otvorenima, ali prilično je izvjesno da se nikad neće vratiti. Tu je naravno i vrlo brojna skupina onih koji su sa svih strana doselili. Sve u svemu, ništa više nije isto. Photo: trekearth.com Pripadam onima sa otvorenim vratima. Teška srca im pripadam i tražim tragove romantike u svemu tome. Izgleda da je ta skupina uvjerljivo najbrojnija. Znam to po mraku brojnih stanova diljem grada. U sate i doba godine kad je gotovo nemoguće da baš nitko nije u kući. Svaka zgrada u gradu tako je, čim nestane dnevne svjetlosti, gotovo polovicom u mraku. To je mrak praznih stanova izvornih vlasnika, koji nemaju stomak za povratak, a nostalgija, ponos i memorija im zabranjuju prodaju tih stanova. Tužan je taj svijet. Rastrgan i podijeljen između vlastitih egzistencija, geografije, emocija, boja i mirisa. Nedefiniran, u stalnom preispitivanju. Nikad dovršen i smiren. Svaki put kad parkiram auto u dvorište ispred zgrade obavezno podignem pogled prema rodnom haustoru i gledam stanove s prva tri kata u potpunom mraku. Tri stana u nizu. Dolazim u ime sve trojice i vjerujem da i oni tako gledaju na stvar. A s druge strane ceste, odmah ispod prolaza, na prvom katu zgrade, čijim sam stubištem prošao nebrojeno puta, stoji jedan prozor. Razbijenog stakla i puknute roletne koja visi nad prolazom već dugi niz godina. Zamišljam košmar vlasnika stana koji očito godinama ne dolazi. Ne želi i ne može. Odbija ga prodati. Odbija se uopće pojaviti u gradu. Ni ne zna da nema više prozora, da kiša i vjetrovi gostuju u njegovom domu. Da vrijeme uporno prolazi monotonim ritmom i da njegov stan i njegov svijet nisu hermetički zatvoreni, kako se možda nada. Sjedim na trijemu biblioteke i gledam u nebo kroz njezine izgorjele zidove. Već je davno prošla ponoć. U daljini čujem glasove, bijesnu vožnju, poneki urlik. U stanu u kojem sam se rodio nema me tko dočekati, ali ponio sam ključ. Pročitao sam u jednom romanu, pa se sam nazivam, čuvarom adrese. Onaj koji redovito obiđe adresu, tek toliko da otključa i plati račune. Taj sam. Imam gdje prenoćiti, iako me u stanu proganjaju sjene. Ali zadovoljan zaspem. Postaje sve tiše, život se povlači i nestaje. Prolaze sati. Malo mi je i hladno, sve sam gladniji i žedniji. Fiziologija me rastura. Ali ne želim ići. Udišem Mostar punim plućima. Razmišljam o raspadu svijeta koji me odgojio. I šutim. Sam sa sobom šutim. I plačem. Intenzivno i dugo plačem, počinjem jecati i razbijati tišinu Lenjinove. Sve bi dao da sad dida prođe, ubrzan i zamišljen, prošeta se korzom s rukama na leđima, pogleda me blago i s ljubavlju pa upita: „Dragane, Dragane, kako stojimo?“. Ali dide nema, počiva na Maslinama pa mogu mirno naglas reći: „Ne ide moj dida nikako, zar ne vidiš da tonemo“. * Tekst iz časopisa splitskog Filozofskog fakulteta The Split Mind prenosimo sa portala Lupiga  Detalji...
PROMOCIJA KNJIGE
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";}                Uvaženi/a, Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991.-1995, kao i na Republiku Hrvatsku, počinjeni su brojni zločini nad civilnim stanovništvom, među kojima i nad djecom, uključujući i najteži zločin kojeg međunarodno humanitarno pravo imenuje genocidom. Grad Sarajevo je, kao spomen na djecu koju su velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti ubijali za vrijeme njegove opsade, podigao Spomen obilježje ubijenoj djece, a Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu je pripremio i izdao naučno-istraživačku studiju pod naslovom ZLOČINI NAD DJECOM SARAJEVA U OPSADI Prva promocija ove naučne studije održana je u Sarajevu 28. oktobra 2010. pred oko 1.000 prisutnih građana, a druga u Zagrebu 17. februara 2011, na kojoj su, između ostalih, govorili predsjednik Stjepan Mesić i zastupnica u Saboru Republike Hrvatske Prof. dr. Vesna Pusić. Jedan od gradova čiji su građani, kao što je to Sarajevo, preživjeli agresiju i teške zločine, su i građani Dubrovnika, u kojem će se održati promocija navedene studije, koja naučno i na cjelovit način upoznaje čitatelje o teškim zločinima nad najnevinijim žrtvama, a to su djeca. Promocija će biti održana 10. juna 2011. u dvorani Sveučilišta u Dubrovniku, sa početkom u 18:00 sati . Na promociji će o studiji i zločinima u Sarajevu, gradu koji se 1.479 dana branio od najduže i najbrutalnije opsade nekog grada u novijoj historiji, govoriti: 1.    Stjepan Šiber, general Armije Republike Bosne i Hercegovine 2.    Prof. dr. Ismet Dizdarević 3.    Boris Njavro, prof. 4.    Prof. dr. Smail Čekić 5.    Prof. dr. Muhamed Šestanović Moderator: Mr. Mišo Đuraš Skupu će se obratiti gospodin Fikret Grabovica, predsjednik Udruge roditelja ubijene djece Sarajeva u opsadi i dvije majke ubijene djece.Biće nam čast i zadovoljstvo da prisustvujete promociji i tako date doprinos kolektivnom sjećanju na zločine nad svom djecom koja su postala žrtve agresije na Republiku Bosnu i Hecegovinu i Republiku Hrvatsku. Podršku u organiziranju ove promocije pružilo je Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko - neretvanske županije.                  S poštovanjem,                            ZA    P R E D S J E D N I K A                                                                                                   D I R E K T O R Vijeća bošnjačke nacionalne manjine                                                Dubrovačko - neretvanske županije                                                 Ademir Panjeta                                                                                                        Prof. dr. Smail Čekić  Detalji...
OTKRIVANJE SPOMEN PLOČE
Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} Udruga branitelja Bošnjaka domovinskog rata Dubrovnik i Županije dubrovačko-neretvanske IMAMO POSEBNU ČAST POZVATI VAS NA OTKRIVANJE SPOMEN PLOČE POGINULIM BOŠNJACIMA BRANITELJIMA DOMOVINSKOG RATA ZA GRAD DUBROVNIK I DUBROVAČKO-NERETVANSKU ŽUPANIJU, KOJA ĆE SE ODRŽATI NA MUSLIMANSKOM GROBLJU BONINOVO DANA 02.10.2008 GOD . S POČETKOM U 11:00 SATI! TOM PRIGODOM ĆE SE ODRŽATI JASIN-DOVA ZA POGINULE BOŠNJAKE BRANITELJE NA PODRUČJU DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE.   ISKRENO SE NADAMO DA ĆE TE SVOJOM NAZOČNOŠĆU UVELIČATI SVEČANOST KOJOM ZAHVALJUJEMO NAŠIM POGINULIM BRANITELJIMA ŠTO SU NESEBIČNO DALI SVOJE ŽIVOTE ZA DOMOVINU NAM HRVATSKU!                                                                                                             PREDSJEDNIK                                                                                                           ILE TOPUZOVIĆ  Detalji...
RAMAZANSKI KALENDAR 2009
Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} RAMAZANSKI   KALENDAR   za    2009 / 1430. h .   ZÆ 20.08.2009.Četvrtak–uoči ramazana–prva teravija 21:30 Æ     Od 21. 08. – 04. 09. 2009.   teravih namaz je u   21:30 Æ   Od 04. 09. – 19.09. 2009. terawih namaz je u 21:15 Æ Svaku noć 15 minuta prije teravih namaza je vaz za džematlije. Æ Svaku noć poslije teravih namaza druženje džematlija u klubu islamske zajednice Dubrovnik. Æ Svakog petka u ramazanu 30 minuta prije teravije je   predavanje   za     žene. Æ Svake subote u ramazanu poslije teravih namaza je druženje   omladine u Klubu mladih .   Æ Mukabela /učenje kur'ana/ je prije   45 min. prije podne namaza. Æ 01. 09. Posjet muftije Ševka ef. Omerbašić, predsjednik Mešihata IZ Æ 05. 09. Noć   Bedra – zajednički iftar za džematlije u Klubu IZ-e. Æ      09. 09. Omladinski iftar u Klubu mladih. Z Æ 15.09.Utorak je 27.noć ramazana-lejletul-Kadr / predavač je   mr. Salih ef. Čolaković, prof. Medrese u Mostaru. Program je poslije teravije/ Æ ZEKAT : Ovogodišnji nisab-početna osnova za davanje zekata iznosi   1970 EUR. Od tog iznosa i više, daje se 2,5%   za potrebe Zagrebačke medrese Dr. Ahmed Smajlović.   Primjer   1.970 Eur x 7.30 = 14.381 kuna . Zekat je od ovog iznosa je 360,00 kn.   Ispod ovog iznosa nema zekata. Æ SADEKATUL-FITR   za 2009. godinu su: 30, 50, i 100 kn po članu obitelji.   Zekat i Vitre uplatiti na blagajni Medžlisa Dubrovnik.   *** Sva vanredna ukupljanja novčanih sredstava prijaviti glavnom imamu ili predsjedniku   IO medžlisa.   ZÆ RAMAZANSKI BAJRAM JE 20. 09. 2009. Bajram namaz je u 07s 15m.                                                Sabah namaz je u 6 sati. Æ Sve dobronamjerne sugestije   možete sugerirati u uredu glavnog   imama ili na broj telefona 020 323886 ili na mob. 099 3109916   koje će se uzeti u razmatranje tijekom ramazana.   RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN !                                 Salkan ef Herić,                                                                                                         glavni imam Medžlisa                                                                                      Detalji...
MUSLIMANSKA NOVA GODINA
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Islamski kalendar/arapski-AT TAQWIM AL HIJRI/ poznat   i kao hidžrijski kalendar je kalendar koji se koristi za datiranje događaja u mnogim muslimanskim zemljama i univerzalno za određivanje islamskih svetih dana.To je lunarni kalendar sa 12 lunarnih mjeseci koji traje 354 dana,osam sati i 48 minuta. Islamske godine se također nazivaju godine Hidžre,pošto je prva godina bila ona,tijekom koje se dogodila HIDŽRA,t.j. seoba božjeg poslanika Muhammeda A.S. iz Meke u Medinu/gradovi u Saudijskoj Arabiji/! Muslimanska Nova Godina počinje prvoga dana mjeseca Muharrema svake hidžretske godine!Pošto je lunarna godina kraća od solarne za 11 dana,datum početka   muslimanske nove godine uvijek pada 11 dana ranije nego prethodne! Preseljenje božjeg poslanika Muhammeda A.S. iz Meke u Medinu smatra se jednim od najvažnijih događaja u povijesti Islama! Od tog vremena muslimani diljem svijeta računaju svoju eru!Datum seobe zadnjeg božjeg poslanika Muhammeda A.S. bio je petak-16.7.622 g. po gregorijaskom kalendaru! Dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci,Albanke i Albanci i pripadnici drugih naroda islamske vjeroispovijedi proslaviti će i svečano obilježiti MUSLIMANSKU NOVU GODINU – u četvrtak 17.12.2009g ili prvoga Muharrema- 1431 g.po islamskom lunarnom kalendaru! Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju povodom ovoga značajnog datuma održala je još jednu -11 svečanu sjednicu na kojoj je upriličen prigodni program ! Svim pripadnicima Islama   i kao vjere i kao svjetonazora srdačno čestitamo nastupajuću Muskimansku Novu godinu sa iskrenom željom da i ovaj veliki blagdan doprinese svakodnevnom širenju tolerancije,mira i poštovanja drugog i drukčijeg,raznog i raznolikog! Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ Mob-099 44 11 567  Detalji...
ODRŽANO PREDAVANJE dr.TARIKA KULENOVIĆA
U organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i ostalih bošnjačkih udruga u prepunoj, velikoj, sali hotela "LERO" održano je predavanje na temu "BOŠNJACI-NACIONALNA MANJINA U HRVATSKOJ". Predavač dr.sc. Tarik Kulenović svojim govorom uspio je privući pozornost posjetitelja koji su se  pitanjima aktivno uključili u raspravu. Svojim prisustvom  skup su uveličali predstavnici županije i grada; Predsjednica gradskog vijeća Olga Muratti, zamjenik gradonačelnika Niko Šalja, Tajnik Tajništva Dubrovačko-neretvanske županije Blaž Pezo, kao i književnik Fedja Šehović, prof.dr. Zdravko Bazdan, Mujica Zijadić iz GO SDP-a Dubrovnik i drugi. Ovim putem im se Vijeće još jednom iskreno zahvaljuje na potpori i suradnji! Na otvaranju predavanja i u pauzama nastupilo je kulturno umjetničko društvo "ZUMBULI" .   {gallery}7{/gallery}  Detalji...
Predsjednik RH u posjeti BiH
PREDSJEDNIK U SARAJEVU Josipović se ispričao za Tuđmanovu podjelu BiH Datum objave: 14.04.2010 15:51 Autor: tportal.hr/jutarnji.hr Hrvatski predsjednik Ivo Josipović danas se u Sarajevu ispričao za sudjelovanje Hrvatske u politici koja je 90-ih godina prošlog stoljeća pokušavala podijeliti Bosnu i Hercegovinu, javlja Jutarnji list. Josipović je održao govor pred zastupnicima u oba doma Parlamenta BiH te izrazio sućut za sve žrtve proteklog rata u BiH Treći hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović istaknuo je u Sarajevu kako svaki izgubljeni život predstavlja gubitak za sve. Najavio je kako će u četvrtak i osobno u Ahmićima i Križančevu selu odati počast žrtvama 'čiji je jedini grijeh to što su bili drugi i drugačiji'. 'Samo pravom i pravdom možemo naše narode očistiti od zla i međusobnog okrivljavanja za nedjela i osigurati da se zlo više nikada ne ponovi' - rekao je Josipović podsjetivši kako su politike iz 90-ih godina 'iz neznanja, zloćudnosti ili ludosti vjerovale kako je rješenje za BiH njezina podjela te su u toj, ali i u svojim zemljama posijali zloslutno sjeme, a zavađeni su narodi požnjeli smrt, rat i uništenje'. U BiH su posebice ostavili rastrgano tkivo jednog nedvojbeno posebnog društvenog i kulturnog bića temeljenog na multietničnosti, istaknuo je Josipović. - Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom u 90-im godinama prošlog stoljeća tome doprinijela. Duboko žalim što je takva hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče - rekao je predsjednik RH. Dodao je kako je Hrvatska iznimno zainteresirana za uspjeh pregovora o ustavnim promjenama u BiH jer ima obvezu brinuti o Hrvatima koji u njoj žive, a čiji je broj prepolovljen u ratu. Hrvatski se predsjednik nalazi u dvodnevnom posjetu BiH, danas je u Sarajevu, u četvrtak će obići nekoliko mjesta među kojima su Vitez, Ahmići i Križančevo Selo, a poslijepodne će provesti u Mostaru.  Detalji...
BOŠNJACI U HRVATSKOJ - OSLOBOĐENJE
 Detalji...
RAMAZAN VAKTIJA
 Detalji...
POSJET ZA DAN GRADA SARAJEVA
800x600 Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman","serif";}   Na već tradicionalni poziv gradonačelnika Grada Sarajeva u metropoli Bosne i Hercegovine će i ove godine,točnije od 5-8.4.2011g boraviti izaslanstvo najbrojnije i najrelevantnije Udruge dubrovačkog bošnjačkog entiteta,Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju!U gradu prijatelju i pobratimu   koji svake godine 6.travnja svečano obilježava Dan svoga i našega Grada prelijepog Sarajeva, izaslanstvo će i ovoga puta voditi predsjednik I potpredsjednik BNZ DU I DNŽ gospoda Šemsudin Brković i Namik Bakšić!Pored vrlo bogatog protokolarnog programa posebnu pozornost ćemo posvetiti posjeti Mostu na kome su u predvečerje bjesomučne agresije na BiH I NJEN GLAVNI Grad Sarajevo,ubijene dvije djevojke Suada Dilberović i Olga Sučić! Rahmetli Suada Dilberović je naša sugrađanka koja je bila pred završetkom studija na Medicinskom fakultetu i zaslužuje naše poštovanje, ljubav i pijetet! Naravno da ćemo biti primljeni u zvaničnu posjetu kod našeg iskrenog prijatelja ,gradonačelnika Sarajeva Dr.Alije Behmena gdje ćemo razmijeniti mišljenje o realiziciji već davno potpisanog Ugovora o prijateljstvu i suradnji između naših Gradova!Bez lažne skromnosti moramo istaknuti da smo upravo mi,dakle BNZ DU I DNŽ bili inspiratori zamisli o inauguraciji spomenutog Ugovora!Dubrovnik voli Sarajevo a Sarajevo je zaljubljeno u Dubrovnik!Po povratku u Dubrovnik sa zadovoljstvom ćemo izvjestiti naše čitatelje o dojmovima sa ovog uvijek prijatnog druženja! Vaš Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ  Detalji...
13. OBLJETNICA GENOCIDA U SREBRENICI
Obilježena 13. obljetnica genocida u Srebrenici. U brojim reakcijama sa žaljenjem je istaknuto da niti 13 godina nakon počinjenog zločina, vodeći optuženici za genocid u Srebrenici, Ratko Mladić i Radovan Karadžić, nisu uhićeni i predani Haaškom tribunalu SARAJEVO/SREBRENICA - U Memorijalnom centru u Potočarima kod Srebrenice u petak je obilježena 13. obljetnica genocida što su ga u toj tada zaštićenoj zoni UN-a počinile srpske snage pod zapovjedništvom Ratka Mladića i Radovana Karadžića. U cijeloj BiH, odlukom Vijeća ministara, 11. srpnja je obilježen kao dan žalosti. Ceremoniji u Potočarima je nazočilo nekoliko desetaka tisuća ljudi, te brojni domaći i međunarodni službenici. Vjerski dio ceremonije, tijekom kojih je obavljen ukop zemnih ostataka još 308 identificiranih žrtava genocida, predvodio je poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić. Ranije je u Memorijalnom centru pokopane 442 žrtve, od više od 8000 Bošnjaka koliko ih je ubijeno u srpnju 1995. godine, nakon što su vojska i policija Republike Srpske (RS) zauzeli Srebrenicu. Skupu su se obratili i Haris Silajdžić, predsjedatelj Predsjedništva BiH, američki veleposlanik u BiH Charles English, visoki međunarodni predstavnik Miroslav Lajčak, dopredsjednica Europskog parlamenta Diane Wallis te načelnik općine Srebrenica Abdurahman Malkić. I ovaj put u brojim reakcijama sa žaljenjem je istaknuto da niti 13 godina nakon počinjenog zločina, vodeći optuženici za genocid u Srebrenici, Ratko Mladić i Radovan Karadžić, nisu uhićeni i predani Haaškom tribunalu. »Danas Bosna i Hercegovina, ali i čitav svijet, zastaje da oda poštu žrtvama genocida i da se nadnese nad zlom i nedjelima koja su počinjena na ovim prostorima dok je ostatak Europe živio u miru. Iako nas ovo mjesto i ovaj prizor uvijek iznova potresu, ohrabruju pomaci koji omogućavaju da što dostojanstvenije ispratimo one koji su ubijeni ne zbog bilo čega što su uradili, već isključivo zbog onog što su bili«, kazao je u svom obraćanju Haris Silajdžić, predsjedatelj Predsjedništva BiH. Po njegovim riječima, ispunjenje pravde je nužan uvjet kako bi se obnovilo istinski multietničko društvo u BiH i poslala poruka da politikom genocida ne mogu ostvarivati politički ciljevi. Američki veleposlanik Charles English kazao je da su neporecivi dokazi da se u Srebrenici dogodio genocid, iako je nekima teško prihvatiti ovu činjenicu. Po njegovim riječima, neobično je važno da se pokopaju mrtvi i pronađu nestali za kojima se traga, kao i da se zadovolji pravda pronalaženjem i kažnjavanjem počinitelja zločina. »Ovaj strašni zločin traži odgovor. Moramo osigurati da pravda bude zadovoljena, što je uvjet za pomirenje. Svi smo odgovorni da osiguramo da se takav užasan zločin više nikad ne dogodi«, kazao je English, naglasivši da također treba pokušati krenuti putem pomirenja, da se probudi nada kod građana Srebrenice i da se oni fokusiraju na budućnost. »Današnji lideri u BiH moraju priznati da se genocid dogodio, pomoći da se njegovi počinitelji privedu pred lice pravde i iskreno raditi na pomirenju«, zaključio je English. Visoki međunarodni predstavnik Miroslav Lajčak u svom je obraćanju naglasio da je genocid najteži zločin protiv čovječnosti, te kazao da međunarodna zajednica nikada neće odustati od postizanja pravde, što je preduvjet za osiguranje budućnosti BiH kao zemlje koja je po mjeri svih građana i čime će se izbjeći da i preživjeli postanu žrtve.    Detalji...
DUBROVNIK
Dubrovnik ( latinski : Ragusa ) je grad smješten na Jadranskom moru , u južnoj Hrvatskoj . Ubraja se u jedan od najznačajnijih kulturnih i turističkih centara u cijeloj Jugoistočnoj Evropi . Poznat je po svojoj staroj gradskoj jezgri sa brojnim kulturnim i sakralnim spomenicima. Grad je 1991 . godine imao 49.728 stanovnika, a prema procjenama iz 2005 . godine 48.770. Smješten je na 42°39′N 18°04′E . Popularni naziv za Grad pod brdom Srđ je i "biser Jadrana". Dubrovnik je i upravni centar Dubrovačko-neretvanske županije . Grad Dubrovnik osnovan je na pomorskoj trgovini i i trgovini sa okolnim zemljama Balkana ( Bosnom , Srbijom , Dalmacijom ) tokom ranog srednjeg vijeka i dosta vremena bio je jedini protivnik Mletačke republike Venecije na istočnom dijelu Jadranu . Zbog bogatstva i vještih diplomatskih odnosa, grad Dubrovnik se znatno razvio posebice u XV . i XVI. stoljeću . Dubrovnik je bio centar razvoja hrvatskog jezika i južnoslavenske književnosti , te rodni grad mnogih značajnih pjesnika, pisaca, filologa, slikara, matematičara i fizičara.   Povijest   Počeci grada Pretpostavlja se da je Dubrovnik nastao u VII stoljeću, ali prema nekim novim nalazima i spoznajama čak i znatno ranije. Te nove spoznaje baziraju se na pronalasku ostataka ruševina katedrale koja se je nalazila na mjestu današnje katedrale. Stari osnivači Dubrovnika su, bježeći pred Avarima iz razorenog Epidaurusa (današnji Cavtat ) dosli na otočnu hrid Laus podno brda Srđ i tu su se odlučili nastaniti. Vremenom su otočnu hrid povezali sa kopnenim dijelom današnjeg Dubrovnika, u to vrijeme pod imenom Dubrava, i to nasipanjem kanala na kojem se danas nalazi najpoznatija dubrovačka ulica Placa (Stradun). Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlast Bizanta . Prvi se put u historijskim dokumentima spominje 850 . g. Oko 992 . g. spalio ga je makedonski car Samuilo. Krajem 10. st. osniva se dubrovačka nadbiskupija i metropolija . Tada postaje crkveno nezavisan od Splita . Od 1205 . g. priznaje vlast Venecije , što traje do 1358 . g. U vrijeme mletačke vlasti Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačkog gospodstva. Razvoj buduće republike Iako je priznavao vlast Venecije, Dubrovnik je uspio sačuvati autonomiju, jer je birao Malo i Veliko vijeće , Senat , te ostale organe gradske samouprave. Grad je 1272 . g. dobio statut . U Dubrovniku se vrlo rano razvija trgovina, posebno sa zaleđem i to ponajprije s Bosnom u doba Kulina bana . U vrijeme uspona Raške Dubrovnik se uspješno branio od njenih napadaja. U 13. st. vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako se Lastovo dobrovoljno priključuje Dubrovniku, a od 1333 . g. u sastavu Dubrovačke Republike je i Stonski rat sa Stonom . 1345 . g. i Mljet ulazi u sastav Republike. Ston je imao veliko strateško značenje za Dubrovnik, jer je tako mogao kontrolirati plovidbu oko ušća rijeke Neretve i u Mljetskom kanalu . Prostor od Stona do Zatona Dubrovačka Republika je osigurala kada je krajem 14. st. od Bosne kupila Konavle . Tada su utvrđene granice Republike, koju od kraja 14. st. priznaju svi dubrovački susjedi. Zadarskim mirom 1358 . g. posjedi Venecije na našoj obali pripali su hrvatsko-ugarskoj državi, pa je Dubrovnik kao dio Dalmacije došao pod vlast vladara. Dubrovnik je prihvatio kraljevo vrhovništvo ( Ludovik I ) i plaćao danak od 500 dukata , čime se osigurao i od nasrtaja Venecije. Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i nezavisnost. Kneza biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I 1380 . g. razvija se u samostalnu državu. Procvat Dubrovačke Republike U Dubrovačkoj Republici, koja je bila organizirana kao patricijska republika, vlast je imala vlastela sakupljena u Velikom vijeću . Veliko vijeće je biralo gradsko činovništvo - Vijeće umoljenih (vlada), koje se još zvala i Malo vijeće . Knez se birao na mjesec dana. Dubrovnik nije imao stalnu vojsku, već samo redare i stražu, a ako je bilo potrebno, uzimao je plaćenike. U 15. st. imao je oko 40.000 stanovnika. Dubrovnik doživljava svoj procvat u 16. st. , kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s Osmanlijama , kojima plaćaju danak u novcu i robi. Istovremeno zadržavaju slobodu, nezavisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području Osmanskog carstva . Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na Balkanu i uspješno razvijaju trgovinu sa Portom, ali i Italijom i Španskom . Trguje se rudarskim , poljodjelskim i stočarskim proizvodima, manufakturnom robom, solju i dr. U 16. st. Dubrovnik je imao jaku mornaricu , sa oko 180 brodova. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Mediterana i stizali sve do Engleske . Temelj privrednog razvoja Dubrovnika činili su pomorstvo i trgovina sa okolnim područjima (pogotovo srednjovjekovnom Bosnom), ali i zanat . U 15. st. organiziraju se prve radionice za proizvodnju sukna , stakla i sapuna . U to vrijeme Dubrovnik je imao i prosvjetne, socijalne, komunalne i gospodarske ustanove. U 16. st. zahvaljujući trgovini i pomorstvu, u Dubrovniku se akumuliraju znatna financijska sredstva. Osnivaju se jača trgovačka i pomorska poduzeća, ali se produbljuju socijalne razlike između pučana , pa se bogatiji izjednačuju s vlastelom . Grad Dubrovnik se izgrađuje prihodima od obrta i trgovine. U Dubrovniku je najviše na cijeni bila sloboda . Republika je imala svoju zastavu , grb i vojsku . Uspostavila je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim evropskim zemljama. Njihove interese na dvorovima evropskih vladara zastupaju poklisari , dok konzulati štite interese dubrovačkih pomoraca diljem civiliziranog svijeta. Važan zaštitnik dubrovačke slobode bila je Španija , a najveći neprijatelj njenoj nezavisnosti i slobodi vječiti konkurent - Venecija . U drugoj polovici 16. st. opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim geografskim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđuje novac . Dubrovački bankari manje ulažu u brodarstvo i obrt, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih i holandskih pomoraca je sve veća. Opadanje Grada i Republike Godine 1667 . Dubrovnik je uništio snažan potres , u kojem je stradao velik broj Dubrovčana, dok je mnogo zgrada porušeno. Potres 1667. nije bio jedini događaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke Republike. Naime otkrićem Amerike trgovački su se putevi premjestili na Atlantik , izgradnja splitske skele od strane Mlečana, te činjenica da više nisu imali monopol na trgovinu s Osmanlijama neki su od glavnih uzročnika. Potres, a nedugo zatim i požar, samo su kruna svih nedaća koje su u to doba zadesile Dubrovnik. Nakon višestoljetnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okružju - Mletačke republike i Osmanskog carstva, opća evropska ofenziva protiv Osmanlija (poraz pod Bečom 1683 ., kod Mohača 1687 .) odrazila se i na Dubrovnik , jer su Mlečani iskoristili slabost Osmanlija i uzimanjem trebinjskog kotara posve odrezali Dubrovnik od Osmanskog carstva i bosanskog zaleđa, te grad doveli u vrlo tešku situaciju. Međutim, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699 . morala se Venecija povući iz Popova polja i vratiti ga u osmanske ruke, a tom je prilikom provedeno i prvo sistematsko razgraničenje Osmanskog carstva i Venecije u Dalmaciji . Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomacijom, oslobodili opasnosti, da ih Venecija okruži i odvoji od zaleđa. Pad Dubrovačke Republike Mirom u Požarevcu 1718 . napravljen je koridor između Neuma i Kleka , koji je ostao Bosni i Hercegovini . Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. Tokom ratovanja s Osmanlijama ( 1683 - 1699 .) Dubrovčani su se odlučili vratiti pod ugarsko-hrvatsku krunu i obnavljaju ugovor iz 1358 . g. U 18. st. ponovno jača dubrovačku privredu i Dubrovnik izgrađuje jaku mornaricu. Orijentaciju velikih evropskih pomorskih sila na Atlantik Dubrovnik koristi za tranzit na Sredozemnom moru, ali su njegovi brodovi plovili i preko Atlantika do Amerike . U 18. st. Dubrovnik ima više od 85 konzulata . Najjači gospodarski činitelj bilo je građanstvo , jer se vlastela nakon potresa 1667 . g. prorijedila. Dubrovačka Republika je nedugo nakon proglašenja nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država, zainteresirana za razvoj ekonomskih odnosa s tom velikom osamostaljenom državom, jednim svojim aktom uspostavila dijalog s vladom u Washingtonu, što se pogrešno tumači kao priznanje nezavisnosti i uspostava diplomatskih odnosa - a posebno je neutemeljena tvrdnja da je Dubrovačka Republika bila prva strana država koja je priznala SAD. Poznati Dubrovčani Ruđer Bošković , naučnik i filozof Marin Držić , književnik Marin Getaldić , fizičar Ivan Gundulić , pjesnik Ivan Mane Jarnović i Luka Sorkočević , kompozitori Ivo Vojnović , književnik Tereza Kesovija , pjevačica  Detalji...
OVACIJE SPLIĆANA BOSANSKIM PIRAMIDAMA
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} OVACIJE SPLIĆANA BOSANSKIM PIRAMIDAMA Splitu se ovo rijetko dešava. Na jednom naučnom skupu okupilo se više od 400 ljudi, s iznimnom pažnjom su saslušali predavanje koje je neprekidno trajalo dva i po sata, a onda su predavača nagradili dugotrajnim aplauzom koji je prerastao u ovacije. Pronalazač bosanskih piramida i najmlađi akademik ruske Akademije prirodnih znanosti iz Moskve, dr. Semir Osmanagić je djelovao kao magnet na mnogobrojne Splićane. Veliki amfiteatar Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu još prije planiranog početka u 20 sati, 29. januara 2011., bio je ispunjen do posljednjeg mjesta. Oni koji su zakasnili našli su svoje mjesto na stepenicama. Osmanagić je tokom svoje prezentacije rušio jednu po jednu dogmu oficijelne historije: piramide nisu građene samo u Egiptu i Meksiku već na svim kontinentima; najstarije i najveće egipatske piramide nisu služile kao grobnice niti su ih gradili faraoni Starog kraljevstva; “gomile kamenja” na Mauricijusu i Kanarskim otocima su planski građene piramide; zemljane gomile u Illinois-u su građevinske piramidalne strukture; posljednjih osam hiljada godina je samo posljednji ciklus u razvoju čovječanstva kojemu su prethodili drugi, karakteristični po sofisticiranim građevinskim i astronomskim znanjima… Ipak, najviše pažnje je privukao historijat projekta istraživanja bosanskih piramida. Desetine naučnih analiza su prezentirane kao ubjedljivi dokazi da su u Visokom najveće i najstarije piramide svijeta, s najkvalitetnijim betonima i orijentacijom stranica prema stranama svijeta, s podzemnim labirintom i višetonskim keramičkim skulpturama. Brojna i detaljna ispitivanja elektromagnetnih fenomena u Bosanskoj dolini piramida iznenadila su prisutne. Novosti iz posljednjih nekoliko mjeseci pokazali su da je stručni tim Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” detaljno analizirao postojanje fokusirane energetske zrake koja prolazi kroz centar Bosanske piramide Sunca te magnetne i ionizirajuće fenomene u podzemnom labirintu i njihovom utjecaju na ljudsko zdravlje. Kao i uvijek, osnivač Fondacije je pozvao sve prisutne u posjetu arheološkom i energetskom čudu u Visokom. Turisti najavljuju svoje dolaske, a volonteri šalju svoje prijave na Međunarodnu radnu akciju volontera “MRAV Bosanske piramide 2011”. Ovaj skup je privukao pažnju niza medija: HTV1, TV Dalmacija, TV Jadran, radio-Split, radio-24 KL, list “Slobodna Dalmacija”, web portali… Zadovoljstvo i ushićenost na licima prisutnih nakon predavanja, poriv da stisnu ruku čovjeku protiv kojeg se u jednom momentu podigao gotov cjelokupan bh. i svjetski kulturni establišment i želja da nabave njegovu novu knjigu “Sve piramide svijeta”, najbolji su pokazatelji reakcije Splićana na entuzijazam, iskrenost  i stručnost Osmanagića i njegovog tima.    Detalji...
DAN DUBROVAČKIH BRANITELJA
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} UDRUGA BOŠNJAKA BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA OBILJEŽILA DAN DUBROVAČKIH BRANITELJA   6. PROSINAC  PREDSTAVNICI ŽUPANIJE , GRADA DUBROVNIKA , MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA VOJSKE I POLICIJE, UDRUGA PROISTEKLIH IZ DOMOVINSKOG RATA I PRESTAVNICI OBITELJI STRADALIH BRANITELJA POLOŽILI SU CVIJEĆE KOD SPOMEN OBILJEŽJA NA MUSLIMANSKOM GROBLJU   Župan Nikola Dobroslavić sa suradnicima , Gradonačelnik Andro Vlahušić sa suradnicima, Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko sa suradnicima, predstavnici vojske i policije, udruga proisteklih iz Domovinskog rata i predstavnici obitelji stradalih branitelja u znak sjećanja na 6.prosinac 1991. godine, dan kada je srpsko-crnogorska vojska najžešće napala Dubrovnik, položili su cvijeće na spomen obilježje poginulim Bošnjacima Braniteljima u obrani Grada Dubrovnika i RH. Tom prigodom glavni imam Međlisa IZ Dubrovnika uputio je hatmu-dovu za sve dubrovačke branitelje i civile poginule u Domovinskom ratu. Udruga Bošnjaka Branitelja na čelu sa Ilom Topuzovićem, Kemalom Tursunovićem, Fehimom Podrugom, Zijadom Čejvanovićem, Ćemalom Hasanovićem i Izetom Spahovićem u spomen na poginule Branitelje položili su cvijeće kod Spomen-križa na Boninovu i na spomen- obilježje poginulim policajcima ispred PU dubrovačko-neretvanske. Počast poginulim braniteljima ispred Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko-neretvanske županije odao je predsjednik Vijeća Sado Bečić a ispred BNZDNŽ Šemsudin Brković.   Tekst i slika izet Spahović {gallery}17{/gallery}  Detalji...
Gost akademik Muhamed Filipović
Na javnoj tribini koju organizira Vijeće bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji zajedno sa Vijećem bošnjačke nacionalne manjine u Gradu Dubrovniku u suradnji sa lokalnom zajednicom, uz istaknute javne ličnosti BiH kao i lokalne zajednice te poglavarstva grada Dubrovnika, gost je istaknuti filozofski pisac, povjesničar, akademik Muhamed Filipović. Tribina se održava 24.04.2008.g. sa početkom u 18.30 sati u hotelu „Pallace-Dubrovnik“ Muhamed Filipović: „ Umrijeću, a neću reći sve što imam“ Muhamed Filipović ( Banja Luka , 3. august 1929 ) akademik, filozofski pisac, teoretičar, esejist i jedan od najznačajnijih bh. historičara . Jedan je od najpoznatijih bosanskih filozofa današnjice i jedan od najvećih intelektualaca u Južnih Slavena , poznat po svom analitičkom i nepristranom mišljenju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, a doktorirao 1960 . godine. Član je Akademije nauka BiH. Radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavio je 14 knjiga, od kojih su neke i prevedene na druge jezike. Najveći broj prevoda doživjela je knjiga "Lenjin - monografija njegove misli", koja je prevedena na danski, švedski, francuski, bugarski, slovački, italijanski i kineski. Djela "Lenjin - monografija njegove misli" "Religija i moral" "Etički osnovi humanizma"; "Marksizam i savremena filozofija"; "Marksistička filozofija"; "Safet Krupić-filozof,esejist i književni kritičar"; "Filozofija jezika I i II"; "Bošnjačka politika"-Svjetlost 1996 godine "Bosna i Hercegovina-najvažnije geografske, demografske,historijske, kulturne i političke činjenice", Copact-E, Sarajevo 1997 godina "Tunjina nedovršena priča-Banjaluka u kazivanju Muhameda Filipovića",Emin Krkić 1999; "Pokušaj jedne duhovne biografije" (Aicena, Sarajevo , 1999) "Bio sam Alijin diplomata I i II" (Delta, Bihać , 2000) "Deset predavanja o ideji Evrope" (Pravni centar Fond otvoreno društvo BiH, Sarajevo, 2000) "Jedno dugo, dugo putovanje uz Lim i oko Pestera" (Svjetlost, Sarajevo, 2001) "Komunizam i nostalgija" (Svjetlost, Sarajevo, 2001) "Pitanje odgovornosti za rat u BiH", Svjetlost "Islam i teror" (El-Kalem, Sarajevo, 2002) "Metodologija znanosti i znanstvenog rada" (Svjetlost, Sarajevo, 2004) "Tragedija Bosne"; "Povijest i naše mišljenje o njoj"; "Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine, knjige I,II,III,IV", Svjetlost 2005; "Devetnaest etida o Mihailu Bahtinu", Svjetlost 2005 "Bosanski duh lebdi nad Bosnom",Prosperitet 2006 godina  Detalji...
JOSIPOVIĆEVA REAKCIJA
REAKCIJA NA RASISTIČKE NAPISE Ivo Josipović: Dobro došli dragi Bosanci i Hercegovci! Datum objave: 28.07.2011 10:26 Predsjednik Ivo Josipović reagirao je na, kako kaže, gotovo rasističke napise jednog makarskog glasila o turistima iz Bosne i Hercegovine te je susjedima jasno dao do znanja da su u Hrvatskoj dobrodošli prijatelji Ivo Ćurković , izvršni urednik tjednika Makarsko primorje (koji služi i kao glasilo HDZ-a) svojim pisanjem potresao je javnost pa čak i samog predsjednika I vu Josipovića . 'Bolji je jedan gost koji će dnevno ostaviti 500 eura nego njih deset koji će ostaviti po 30 eura ili njih nekoliko stotina ili tisuća koji vikendom dolaze iz BiH na jednodnevne izlete… Turizam je na ovaj način u problemima. Radi se o kampanjskim gostima koji smetaju, ali koje se ne može izbjeći i eliminirati...', pisao je Ćurković, a Josipović se putem Facebooka imao potrebu obratiti građanima i susjedima dati do znanja da su dobrodošli: 'Čitam, neki s prezirom i omalovažavanjem, gotovo rasistički, govore o turistima-gostima iz susjedne BiH. Svaki je gost dobro došao u Hrvatsku, posebno prijatelji iz BiH. Uživajući u ljepotama Hrvatske, šire prijateljstvo, stvaraju nova poznanstva, ali i jačaju naše gospodarske rezultate. Ovdje većina ljudi ne mjeri goste samo po tome koliko im je debeo novčanik. Zato, dobro došli dragi Bosanci i Hercegovci!'   Zbog tih rasističkih gadarija moraju pasti ostavke! Zdenko Duka zgrožen je rasizmom Ive Ćurkovića koji se raspisao o 'gostima koji smetaju, ali koje se ne može izbjeći i eliminirati'. Traži da glavni urednik tog lista Ćurković smjesta da ostavku, a ali i netko od 'makarskih dužnosnika koji predstavljaju vlasnike i financijere te gadarije'. Nakon što nam je policija potvrdila da će istražiti ima li u skandaloznom tekstu Ive Ćurkovića osnova za kazneni progon , reagiralo je i Hrvatsko novinarsko društvo. Šokirani su "neviđenim rasističkim medijskim napadom lista Makarsko primorje protiv gostiju iz Bosne i Hercegovine", stoga je šef HND-a Zdenko Duka uputio vrlo oštro priopćenje. Govor mržnje Zbog 'viška gostiju' istraga protiv makarskog novinara "Tjednik Makarsko primorje u cijelosti financira grad Makarska, a pokrenut je prije nekoliko godina da bi poslužio HDZ-u u lokalnoj predizbornoj kampanji. Profesionalna i ljudska odgovornost svakako bi nalagala da glavni urednik tog lista Ivo Ćurković smjesta da ostavku, a nema nikakve sumnje da bi bilo normalno da odstupi barem netko od makarskih dužnosnika koji predstavljaju vlasnike i financijere te gadarije", navodi Duka. "Vrijeđanje drugih, onih koji im nisu po volji, uobičajilo se u Makarskom primorju, pa nije uopće iznimka, i to na račun građana Makarske. Umjesto objektivnog informiranja o događajima u Makarskom primorju , očito je nekima važnije da im list posluži u nekim regionalnim politikantskim obračunima", zaključuje Duka. Podsjetimo, Gradska uprava Makarske je povodom vala osuda ovoga članka poručila kako "ne utječe na uređivačku politiku Makarskog primorja te se u slučaju ovog članka nikako ne radi o službenom stavu Gradske uprave kako su prenijeli brojni mediji". Sve je to, navode, "isključivo je stav autora članka, izvršnog urednika Ive Ćurkovića, kojega u jakoj mjeri osuđujemo". Zamjenik gradonačelnika Ivan Ivanda nam je kazao kako očekuje pojašnjenje i ispriku od Ćurkovića te da nije siguran hoće li gradonačelnik - nedostupan medijima tijekom cijelog dana - učiniti išta po tom pitanju. No, je li to dovoljno i hoće li na tome stati? Ćurković je, naime, ku izjavi za Bitno.ba kazao kako je pogrešno shvaćen i da će tužiti one koji ga optužuju za fašizam. Umjesto isprike, tvrdi da nikoga nije uvrijedio. Josipović i Bajs: Dobro nam došli dragi Bosanci i Hercegovci! 'Ne može ih se izbjeći ni eliminirati!?' Osim što je napisao da je turistima iz BiH "cilj dočepati se dijela plaže, sunčati se i kupati te navečer natrag kući". Sve nose sa sobom, pa se "eventualno tuširaju, što košta dvije kune u Makarskoj dok na našim ostalim plažama to je besplatno. Mokrenje obavljaju u moru, a WC koriste samo u krajnjoj potrebi". Izrazio je žaljenje što ništa ne troše. "Bolji je jedan gost koji će dnevno ostaviti 500 eura nego njih deset koji će ostaviti po 30 eura ili njih nekoliko stotina ili tisuća koji vikendom dolaze iz BiH na jednodnevne izlete", naveo je, da bi zaključio kako za njih treba smisliti neku varijantu konačnog rješenja: "Radi se o kampanjskim gostima koji smetaju, ali koje se ne može izbjeći i eliminirati. Zato se moraju smisliti načini njihova prihvata i stavljanja u okvire gostiju koji su na dužem boravku". Doznaje se i kako je općinska državna odvjetnica u Makarskoj naložila policiji da ju izvijeste jesu li što poduzimali po pitanju komentara Ive Ćurkovića. Vezani članci: Zbog 'viška gostiju' istraga protiv makarskog novinara (28.07.2011.)  Detalji...
Predsjednik RH u Ahmićima
ISPRIKA ZA CRNU POVIJEST Josipović odao počast žrtvama zločina u Ahmićima Polaganjem vijenca i minutom šutnje odana je počast žrtvama ratnog zločina u Ahmićima. Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović danas je u pratnji nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića i reisu-l-uleme Islamske zajednice BiH Mustafe ef.Cerića posjetio Ahmiće poklonio se bošnjačkim žrtvama, javlja internetski portal SEEbiz Predsjednik Ivo Josipović je izrazio žaljenje hrvatskog naroda povodom događaja za koji je odgovorna HVO, u kojem je za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba u BiH 16.04.1993. godine pobijeno 116 muslimanskih civila, vecinom zena i djece.   Posjet Ahmićima dan uoči godišnjice zločina koji su počinili pripadnici HVO-a, na simboličan način svjedoči o odlučnosti hrvatskog predsjednika   Ive Josipovića   da 'otvori vrata' boljim odnosima između dviju zemalja. 'Upravo zato što želim da loša povijest ostane iza nas, a što bolja budućnost nije moguća bez velikih simboličnih gesta, odlazim u Ahmiće. I politika Hrvatske bila je jedan od faktora stradanja ljudi u Bosni i Hercegovini' izjavio je Josipović uoči posjeta Bosni i Hercegovini. Josipović je najviši rangirani hrvatski dužnosnik i prvi hrvatski predsjednik koji je posjetio Ahmiće i osudio zločin koji je tamo počinjen. Cvijeće na spomen-obilježje u Ahmićima položila je i delegacija Vijeća ministara BiH, predvođena ministrom sigurnosti BiH Sadikom Ahmetovićem i zamjenikom predsjedavajućeg Vijeća ministara. Nakon obilaska Ahmića predsjednik Hrvatske uputio se u Križančevo Selo, gdje će odati počast hrvatskim civilnim žrtvama, 74 ubijenih ljudi.  Detalji...
UZ DAN GRADA SARAJEVA
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} IZASLANSTVO BOŠNJAKA IZ DUBROVNIKA NA SVEČANOJ SJEDNICI Bosna i Hercegovina je 6.travnja obilježila 65-tu godišnjicu oslobađanja grada Sarajeva u NOB-u, a koji se ujedno obilježava i kao Dan grada Sarajeva. Tim povodom na poziv grada Sarajeva, izaslanstvo bošnjačkih asocijacija iz Dubrovnika i općine Župa dubrovačka, Kulturnog društva Bošnjaka „Preporod“ Dubrovnik, Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u dubrovačko-neretvanskoj županiji posjetili su Sarajevo. Dubrovačko izaslanstvo položilo je vijence i cvijeće na spomen obilježje Vrbanja most, našoj sugrađanki Suadi Dilberović i Olgi Sučić, prvim žrtvama opkoljenog Sarajeva 1992.god., a prisustvovalo je i svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Sarajeva te posjetilo izložbu taksenih marki pod nazivom „Poštom kroz Sarajevo“. U ime Grada Sarajeva delegaciju Bošnjaka iz Dubrovnika primio je ministar iseljeništva prof.dr. Safet Halilović sa suradnicima i predsjednik zajedničke kulture Bošnjaka prof.dr. Senadin Lavić. U službenom razgovoru sudjelovali su Izet Spahović – predsjednik K.D. „Preporod“ Dubrovnik, Sado Bečić – predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u dubrovačko-neretvanskoj županiji, Aziz Hasanović – B.Z. Župa dubrovačka, Seno Elezović – predstavnik mladeži K.D. „Preporod“ Dubrovnik te Kemal Tursunović kao član Izvršnog odbora K.D. „Preporod“ Dubrovnik. U prisnoj i otvorenoj atmosferi ministar dr.Halilović i dr. Lavić saslušali su i prihvatili prijedlog ovogodišnjeg zajedničkog programa zajedničke kulture Bošnjaka Bosne i Hercegovine i K.D. „Preporod“ Dubrovnik i obećali punu potporu radu zajedničkim programima. Kemal Tursunović-Zmaj {gallery}19{/gallery}  Detalji...
PREDAVANJE-SDA OGRANAK DUBROVNIK
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi; mso-fareast-language:EN-US;} Dana 18.03. SDA ogranak Dubrovnik je organizirao predavanje "Bošnjački identitet danas", mentor g. Prof.dr.sc.Šemso Tanković, saborski zastupnik, te predavanje "Bosanski jezik", mentor, Prof.dr.Ibrahim Kajan. Predavanju je sa zadovoljstvom prisustvovalo pedesetak naših sugrađanki i sugrađana. U sklopu predavanja je prikazan i isječak filma g. Kajana o bošnjacima u Mostarskom kraju. Te su na kraju predavanja gospoda mentori odgovarali na postavljena pitanja prisutnih.   Detalji...
Dubrovačka vaktija
Dubrovačka vaktija RAMAZAN IX. 1429. h./rujan (septembar) 2008 Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;} 2008 Dani Napomene Zora Sunce Podne Ikindija ,Asr Akšam Iftar Jacija Isha Terawih namaz 1.9. pon Ramazan 1429 4:26 6:07 12:49 16:33 19:27 20:55 21:15 2.9. uto   4:28 6:08 12:49 16:32 19:26 20:53 21:15 3.9. sri   4:29 6:09 12:48 16:31 19:24 20:51 21:15 4.9. čet   4:30 6:10 12:48 16:30 19:22 20:49 21:15 5.9. pet Džuma 4:32 6:11 12:47 16:29 19:20 20:47 21:15 6.9. sub Prva četvrt 16:04 4:33 6:12 12:47 16:28 19:18 20:45 21:15 7.9. ned   4:35 6:13 12:47 16:27 19:17 20:43 21:15 8.9. pon   4:36 6:14 12:46 16:25 19:15 20:41 21:15 9.9. uto   4:37 6:15 12:46 16:24 19:13 20:39 21:15 10.9. sri   4:39 6:16 12:46 16:23 19:11 20:37 21:15 11.9. čet   4:40 6:17 12:45 16:22 19:10 20:35 21:15 12.9. pet Džuma 4:42 6:18 12:45 16:21 19:08 20:33 21:15 13.9. sub   4:43 6:19 12:45 16:20 19:06 20:31 21:15 14.9. ned   4:44 6:20 12:44 16:19 19:05 20:29 21:15 15.9. pon pun mjesec 11:14 4:46 6:21 12:44 16:18 19:03 20:27 21:00 16.9. uto   4:47 6:22 12:44 16:17 19:01 20:25 21:00 17.9. sri Dan Bedra 4:49 6:24 12:44 16:16 19:00 20:23 21:00 18.9. čet   4:50 6:25 12:43 16:14 18:58 20:21 21:00 19.9. pet Džuma 4:51 6:26 12:43 16:13 18:56 20:19 21:00 20.9. sub Oslobođ.Mekke 4:52 6:27 12:42 16:12 18:54 20:17 21:00 21.9. ned Ravnodnevnica 4:53 6:28 12:42 16:11 18:52 20:15 21:00 22.9. pon Poslj.četvrt 07:05 4:55 6:29 12:42 16:10 18:51 20:13 21:00 23.9. uto   4:56 6:30 12:41 16:08 18:49 20:11 21:00 24.9. sri   4:57 6:31 12:41 16:07 18:47 20:09 21:00 25.9. čet   4:58 6:32 12:40 16:06 18:45 20:07 21:00 26.9. pet Džuma Lejletul-kadr 4:59 6:33 12:40 16:05 18:43 20:05 21:00 27.9. sub   5:01 6:35 12:40 16:04 18:42 20:04 21:00 28.9. ned   5:02 6:36 12:39 16:02 18:40 20:02 21:00 29.9. pon Mijena 08:13 zadnji dan posta 5:03 6:37 12:39 16:01 18:38 20:00 Jacija 30.9. uto R.bajram 5:04 6:38 12:39 16:00 18:38 19:58     Prvi teravih-namaz je 31.08.2008. u 21:15 Od 15.09-29.09. Terawih namaz je u 21 sat. 17.09 /srijeda/ zajednički iftar u klubu islamske zajednice 26.09. /petak/ Lejletul-kadr, program počinje poslije teravije. Sabah namaz 30.09. je u 06s 15m. BAJRAM NAMAZ je 07s 30m .      Detalji...
ZNANSTVENA ANKETA
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;} Anketa o socijalnom i kulturnom položaju Bošnjaka/Muslimana u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.           Poštovani, Ustavni zakon RH, pored jednakih prava svih građana Hrvatske, štiti i posebna dodatna prava nacionalnih manjina u cilju očuvanja i ostvarenja prava pripadnika manjina kako bi se izbjegla asimilacija i diskriminacija većinom. U tu svrhu predviđena su prava osnivanja manjinskih udruga i Vijeća manjina kao savjetodavnih tijela pri lokalnim upravama te participacija pripadnika manjina u državnoj upravi.   Vijeće bošnjačke nacionalne manjine, kao i ostale bošnjačke asocijacije, osnovane su na tom tragu i djeluju na očuvanju i afirmaciji identiteta, jezika, povijesti, tradicije, kulture i običaja Bošnjaka, što se realizira kroz različite programe / projekte. Pored ovih temeljnih pitanja, Vijeće BNMGZ se također bavi ostvarivanjem zakonom definiranih političkih, manjinskih, ekonomskih, socijalnih, vjerskih i drugih prava i interesa Bošnjaka. Jedan od značajnijih programa Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u dubrovačko-neretvanskoj županiji je znanstvena Anketa o socijalnom i kulturnom položaju Bošnjaka/Muslimana u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ovom Anketom, koja se provodi u 20011. godini, želimo steći detaljan uvid u socijalno-kulturni status Bošnjaka/Muslimana kako bi u suradnji s bošnjačkim asocijacijama mogli oblikovati programe i pružiti pomoć primjerenu potrebama bošnjačke populacije u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Na osnovu prikupljenih podataka u Anketi, udruge i vijeća moći će pravodobno kandidirati pripadnike manjina na određene natječaje za radna mjesta u državnoj upravi kao i zahtijevati financiranje programa koji će pomoći rješavati konkretne socijalne, kulturne, političke, radne, obrazovne i druge probleme s kojima se pripadnici manjina bore u svakodnevnom životu. Ovom prilikom posebno Vam želimo skrenuti pažnju na pitanje nacionalnog opredjeljenja, odnosno preimenovanja imena Musliman u Bošnjak. Iako je prošlo 15 godina od kada je 1993. godine Kongres bošnjačkih intelektualaca donio odluku o vraćanju povijesnog nacionalnog imena Bošnjak, što je 1994. godine potvrđeno u parlamentu BiH, još uvijek je prisutno nesnalaženje u ovom pitanju. Prema posljednjem popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj iz 2001. Godine 20.755 građana se izjasnilo kao „Bošnjaci“, a 19.677 gradjana kao „Muslimani“. Upravo na nacionalno opredjeljenje jedno je od osnovnih ljudskih prava i svaka osoba o tome samostalno odlučuje, no u slučaju Bošnjak/Musliman različite povijesne i političke silnice utjecale su na nacionalno ime što je konačno riješeno 1993. Godine. Nažalost, danas se još uvijek postavlja pitanje: „Zašto Bošnjak, a ne više Musliman?“ Svega nekoliko podataka iz bošnjačke povijesti dovoljno govori o nacionalnom kontinuitetu: ime Bošnjanin se prvi put spominje u carskom titularu Komnena iz 1166. godine, i dok u XIV stoljeću to ime ima regionalne odrednice, u XVI se njime već označava južnoslavenski narod islamske vjeroispovijesti. Različita razdoblja i političke mijene tijekom bošnjačke povijesti (osmansko, austro-ugarsko, jugoslavensko ili komunističko) pa tako i imena Bošnjanin, Bošnjak, Bosanac, Musliman i ponovno Bošnjak dio su bošnjačkog kontinuiteta, povijesnog razvoja od naroda do državotvorne nacije. U tom nizu nacionalno ime „Musliman“ prihvaćeno je tek 1971. i bilo je samo stepenica koja nam je s jedne strane nametnuta, a s druge nam je omogućila da spriječimo svođenje našeg naroda na vjersku zajednicu bez prava na nacionalni suverenitet. Po prvi put u svojoj povijesti 1993. godine iskoristili smo svoje demokratsko pravo i samostalno se opredijelili za ime koje potvrđuje našu stoljetnu utemeljenost na područlju BiH, čime je nacionalna sudbina Bošnjaka postala neodvojiva od Bosne. Danas, na početku 21. stoljeća, nužno je otkloniti lažnu dilemu Bošnjak ili Musliman u korist pravog povijesnog imena Bošnjak. Bošnjaci su europski narod slavenskog porijekla koji je primio islam zbog očuvanja svoje posebnosti i neovisnosti. Imamo svoju povijest, tradiciju, kulturno nasljeđe koje je vezano za područlje BiH. Identitet Bošnjaka koji žive u Republici Hrvatskoj obogaćen je činjenicom da smo hrvatski građani koji uživaju jednaka prava kao i svi ostali gradjani RH. Ustavni zakon o nacionalnim manjinama Republike Hrvatske priznao je realnost bošnjačke nacionalnosti i 2003. Odredio joj status punopravne nacionalne manjine. Isti Ustavni zakon s pravom ne priznaje termin „Musliman“ jer je riječ o jednom narodu, Bošnjacima, koji ima isti jezični, kulturni i nacionalni identitet. Stoga svi koji su se izjasnili „Muslimanima“ podvedeni su pod rubriku „ostali narodi Europe“ i praktički time ostali nepostojeći u okvirima svih pravnih regula u RH što znači da ne mogu ostvarivati prava iz navedenog zakona. Na taj način umanjuje se obim programa namijenjenih našem narodu jer se programska sredstva i prava na sudjelovanje u državnoj upravi određuju i prema kriteriju broja pripadnika određene nacionalne manjine, u našem slučaju Bošnjaka. STOGA VAS POZIVAMO DA PROMIJENITE SVOJE NACIONALNO OPREDJELJENJE MUSLIMAN U BOŠNJAK I NA TAJ NAČIN OSTVARITE PRAVA KOJA PRIPADAJU VAMA I BOŠNJAČKOJ NACIONALNOJ MANJINI U RH KAO ŠTO SU: Većim brojem Bošnjaka ostvarujemo veća sredstva namijenjena za rad nacionalne manjine Bošnjaka, odnosno unapređenje socijalnog, kulturnog, obrazovnog i političkog standarda. Ostvarujemo pravo na zaposlenje u državnoj upravi sukladno broju Bošnjaka. Razbijamo „umjetno“ nastalo nacionalna razdvanja i jačamo ukupan Bošnjački korpus. Funkcioniramo u okvirima ustavno priznate kategorije i podupiremo svoje udruge kako bi što bolje štitili svoja osobna i kolektivna prava. Vijeće bošnjačke nacionalne manjine u   Dubrovačko-neretvanskoj županiji    Detalji...
S KONCERTA "RUKA RUCI"
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin-top:0cm; mso-para-margin-right:0cm; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0cm; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi; mso-fareast-language:EN-US;} Dubrovnik, 17.,svibnja 2011.            Održan humanitarni koncert povodom akcije „Ruka ruci“       Pod pokroviteljstvom i u organizaciji Kulturnog Društva Bošnjaka „Preporod“ Dubrovnik i Udruge Bošnjaka branitelja za Grad i DNŽ, dana 15., svibnja 2011., u 20,00 sati, u prekrasnoj dvorani   hotela „Adriatic“ održan je humanitarni koncert pod nazivom „Ruka Ruci“. Kompletan novčani prihod od ovog koncerta namijenjen je zdravstveno i financijski ugroženoj obitelji Envera Babića iz Mokošice. U tu svrhu animirani su razni donatori i građani kako bi prisustvom i svjim novčanim prilozima pomogli ovu akciju. Ovoj akciji su se nesebično pridružili i glazbenici-pjevači, izvođači kulturno-umjetničkg programa   iz BiH i Dubrovnika, koji su se odrekli svojih honorara u korist humanitarne akcije. Troškove oko organizacije koncerta, njihovog dolaska u Dubrovnik i boravka tijekom koncerta u potpunosti će financijski podmiriti Kulturno Društvo Bošnjaka „Preporod“ Dubrovnik.     Tijekom humanitarnog koncerta nastupili su: KUD „Blagaj“ iz Blagaja, „Mostarske sevdalije“ iz Mostara (Elmedin Balalić-Titi, Salem Sihirlić, Miralem Gluhović, Hasiba Agić, Šućro Planjanin-Šuki), mješoviti zbor KDB „Preporod“ „Dubrovački zumbuli“, klapa „Fortuna“ iz Dubrovnika. Kao glavna atrakcija i veseljačka nadopuna ovog koncerta, bio je glasoviti glumac-voditelj-humorista Ismet Horo iz Goražda. On je, kaže, humorista bez afirmacije, čovjek bez zanimacije, plaća dvije alimentacije, čeka pos`o nakon privatizacije, a živi isključivo od zajebancije.        Zadovoljstvo nam je što se ovom prilikom možemo zahvaliti svim dobrotvorima i humanim   građanima, svim sudionicima humanitarnog i kulturnog događaja, od čijih su simboličnih ulaznica prikupljena novčana sredstva od oko 15.000 kuna. Prikupljena novčana sredstva od humanitarnog koncerta, biti će u potpunosti prenešena na već otvoreni humanitarni račun kod „Raiffesenbank“, na ime pomoći obitelji Envera Babića, na koji je do sada već sakupljeno oko 30.000 kuna ( sve ukupno oko 45.000.00 kn ), i transparentno usmjerena u svrhu liječenja supruge Envera Babića i svrhu uplaćivanja redovitih kreditnih rata za stan iste obitelji, kako je planom akcije prethodno predviđeno.     Organizacioni odbor ovog humanitarnog koncerta se najsrdačnije zahvaljuje svima onima koji su se odazvali ovoj akciji i svojim prisustvom podržali tijek akcije uz simbolične ulaznice, ili na drugi način pomogli u realizaciji ove akcije. Hvala i svima onima koji su željeli učiniti ovaj mali korak a nisu mogli, a hvala i onima koji su mogli a nisu htjeli. Neizmerno hvala! -Svim izvođačima ovog kulturnog događaja, koji su se odrekli svojih honorara u korist humanitarne akcije, bez čijeg sudjelovanja bi ovaj koncert i humanitarna akcija bili nezamislivi. -Radiju '' Dubrovnik'',   Radiju''Laus“, Radiju '' Ragusa'', Dubrovačkom Vijesniku i Glasu Grada, koji su medijski propratili našu aktivnost i dali nam prostora za obavijesti i javne nastupe, kako bi građanstvo na vrijeme bilo upoznato o humanitarnoj akciji. -Vodstvu i službenom osoblju hotela „Adriatic“ , a posebno direktoru gosp. Borisu Borilo, koji su nam bili na usluzi cijelo vrijeme ustupivši nam prekrasan prostor ovoga hotela u kojemu je ovaj koncert održan. Hvala i direktoru hotela „Uvala“ gosp. Niku Žukoviću, čija nam je pomoć, savjeti i raspolaganje puno značilo. -Kulturno umjetničkom društvu iz Mostara i Blagaja, glazbenicima i pjevačima, koji su svojim besplatnim kulturnim nastupom upriličili ovaj događaj, i dali mu kulturno-upećatljivu dimenziju. Humano djelo ovih dobrih ljudi može se komodno usporediti s podvigom veličanstvenih dobrotvora. -Klapi „Fortuna“ iz Dubrovnika i mješovitom zboru KDB   „Dubrovački zumbuli“, koji su svojim izvedbama dodatno punili atmosferu i dali do znanja da se na njih uvijek može računati. -Neizbježno hvala i samostalnom i glasovitom humoristi Ismetu Hori iz Goražda koji je svojim humorističkim izvedbama u vidu „Nove fore od Ismeta Hore“ nadopunio prazninu svih srca. -Piceriji ''Skala“ i piceriji ''Mamma-mija“, kao i frizerskom salonu ''ART“ uz Batalu, te ''Milenium Renta-car '',                                                          '' Dubrovnik štit '' koji su dobrovoljno darivali znakovit doprinos ovoj humanitarnoj akciji.     Obitelji Babić, ovom prilikom želimo brzo ozdravljenje, i da im ovaj skromni novčani prilog svih ljudi dobre volje, ovdašnjih dubrovačkih „ljudi nazbilj“ bude od koristi što će biti naša najveća nagrada. Jer ništa nije tako veliko i ništa ne stvara takvo zadovoljstvo kao kad nekome pomogneš u nevolji. To je nagrada svima onima koji su svojim nesebičnim trudom i radom doprinijeli ovoj akciji. U skladu s ovakvim promišljanjima najiskrenije govori naša stara izreka koja kaže ovako: „Velik si samo ako iza tebe postoje djela kojima pomažeš malima da porastu veći“.     Humanitarna akcija ''Ruka Ruci'' još uvijek je otvorena za one koji se još žele uključiti i dati svoj skromni prilog na žiro račun „ Reiffesenbank“ u Dubrovniku, s naznakom Enver Babić, Nova Mokošica, Od Izvora 47.                                                    Ž.R. 2484008-1500180518.                                                                                                               Za organizacioni dbor humanitarne akcije                                                                                                                                           IZET   SPAHOVIĆ {gallery}6{/gallery}  Detalji...
BOSANSKO-HERCEGOVAČKA KUHINJA
Normal 0 21 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;}       Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju upriličila je 29.1.2011g/subota/ u 20 sati u hotelu «Lero»,već po peti put od svoga utemeljenja-21.9.2007g. prezentaciju Bosansko-hercegovačke kuhinje! Asortiman ovoga gastronomskog vatrometa su sačinile i ostvarile maštovite gospođe po izvornim receptima ove prebogate tradicionalne kuhinje,pa je dvjestotinjak sudionika ove inspirativne večeri do ranih jutarnjih sati uživalo u raznovrsnom repertoaru bosansko hercegovačkih delicija kao i u muziciranju Dua-Jelavić-Omerčahić i DJ-Željka-Miša!Izvrsna glazba začinjena mirisima probranih slanih jela i slastica kao i rasplesana dvorana zasigurno će još dugo ostati u sjećanju učesnika ovoga spektakla! Pored logične zahvale našim vrijednim domaćicama,velika hvala i našim sponzorima ,vlasniku restorana «Tadž Mahal» gospodinu Edinu Macanoviću,vlasniku «Beauty-line» salona,gospodinu Ljubu Lučiću,pekarnicama «Fino i Freško» i «Zlatno zrno»,gospođi Ozrenki Kaliterna iz modnog butika u Docu,vlasnici poduzeća «Minčeta trade» gospođi Šemsi Bakšić i naravno srdačnom osoblju najboljeg dubrovačkog hotela «Lero»,šefu restorana gosparu Ivu Kralju i njegovom direktoru   gosparu Franu Stjepoviću! Dakako najveći «krivci» za ovo jedinstveno druženje su opet i po tko zna koji put dva čelnika BNZ DU I DNŽ,uvaženi kapetan Namik Bakšić i Šemsudin Brković! Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ  Detalji...
JAVNI POZIV-GROBLJE DUBAC d.o.o.
JAVNI POZIV Za iskazivanje interesa za otkup grobnih mjesta na novom groblju DUBAC! Pozivaju se svi zainteresirani građani s prebivalištem na području Grada Dubrovnika da svoje prijave mogu predati putem telefona na broj: 333-262 Zainteresirani građani s prebivalištem na području Općine Župa dubrovačka mogu se prijaviti na broj telefona: 487-505 Prijave se zaprimaju radnim danom od 09:00 do 13:00 zaključno sa 15.svibnja 2008. godine.  Detalji...
SATI AEROBIKA
AEROBIK KLUB „KL“                 Anita: 091 4421742 Vijeće bošnjačke nacionalne manjine u Dubrovačko-neretvanskoj županiji organizira pohađanje satova   aerobika za članove Vijeća i članove njihove obitelji. TEČAJ TRAJE DO 01.07.2008 g.  Radi dogovora molimo kontaktirajte AEROBIK KLUB „KL“ na mob: 0914421742 Tečaj se obavlja rasporedom po niže navedenoj tablici:   Ponedjeljak Utorak Srijeda Četvrtak Petak 17.30 YOGA     YOGA   18.00   TOTAL BODY MIX BODY SCULPT   PILATES BASIC 19.00 BODY SCULPT PILATES BASIC BODY SCULPT FIT BALL BODY SCULPT 20.00 AEROMIX STEP HI-LO STEP AEROMIX 21.00 STEP TAE-BO KRUŽNI TRENING   BODY SCULPT  Detalji...
PROSLAVLJEN DAN NEZAVISNOSTI BIH
Bošnjaci proslavili Dan nezavisnosti svoje matične domovine Nastupom folklornog ansambla iz Grada heroja Goražda,sjajnog muškog kora iz istoga Grada sa obala bosanske krasotice Drine,ženskog zbora KD Bošnjaka“Preporod“-„Dubrovački zumbuli“-dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci su 28.2.2009g. svečano obilježili ,Dan nezavisnosti svoje matične domovine,Republike Bosne i Hercegovine... ...koji se slavi svake godine-1.Ožujka,dakle na Dan kada je skoro plebistitarno od strane međunarodne zajednice,priznata i prepoznata neovisnost ove hiljadugodišnje europske države!Dubrovački Bošnjaci su toga dana proslavili i 75 godišnjicu od utemeljenja KD Bošnjaka „Preporod“ iz Dubrovnika,koji veoma uspješno prezentira skoro u spomenutom kontinuitetu cvijet bosanske i bošnjačke kulture,knjževnosti,glazbe itd. Organizatori i scenaristi ove izvedbe su bili KD Bošnjaka „Preporod“ i Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju! Prepuna dvorana hotela „Petke“/bivši kino „Gruž“/ se gotovo dva sata prolamala od pljeska oduševljene publike u kojoj su bili nazočni između mnogih zvanica i gradonačelnica Dubravka Šuica,Županica Mira Buconić,akademik Frano Kršinić,kapetan Mario Dabelić i brojni predstavnici medija!Prisutne je pozdravio predsjednik KD Bošnjaka „Preporod“ Izet Spahović naglasivši značaj kulture u svakodnevnom životu,osvrnuvši se i na veliki datum suverene ,jedinstvene i nedjeljive države Bosne i Hercegovine čija je cjelovitost ,jamstvo i sine qua non,sigurnosti i miru u cijelom regionu jugoistočne Europe!Gospodin Spahović je posebno podvukao golem doprinos dubrovačkih Bošnjaka branitelja domovinskog rata u obrani našega Grada i domovine Hrvatske u kojemu su sudjelovali i Bošnjaci podrijetlom iz Goražda! Na kraju su vrijedni organizatori dodijelili Zahvalnice gospođama gradonačelnici i županici kao izraz poštovanja prema njihovom stalnom zalaganju na afirmaciji prava dubrovačkog bošnjačkog entiteta!Uvijek prisutni trolist koji su sve ovo osmislili i uspješno realizirali,gospoda capt.Namik Bakšić,Šemsudin Brković i Izet Spahović čvrsto su obećali oduševljenoj publici i svom brojnom članstvu da će naši prijatelji iz Goražda uskoro opet gostovati u našemu Gradu i ponovno nas razveseliti svojm igrama,plesom,korskim pjesmama i izvornim sevdalinkama.Ne smijemo nikako zaboraviti spomenuti da su ovi virtuozi folklora nedavno osvojili drugo mjesto na svjetskom natjecanju amaterskh sastava u turskom gradu Konji!  Detalji...
MERHAMET-PROGRAM 2011.g.
Normal 0 21 false false false HR X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; mso-para-margin:0cm; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-fareast-font-family:"Times New Roman"; mso-fareast-theme-font:minor-fareast; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin; mso-bidi-font-family:"Times New Roman"; mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}                                            P R O G R A M   Bošnjačkog dobrotvornog društva MERHAMET za 2011godinu   Naša humanitarna udruga kao i prošlih godina prema svome dugogodišnjem Planu činit će sve da bude od koristi onim ljudima o kojimo skrbimo dugi niz godina. Biti ćemo na usluzi siromašnom stanovništvu,ljdima treće životne dobi sa posebnim potrebama. Želimo naš program Dođi pomozi! usmjeriti onima koji bez dobročinstva dobrotvora ne bi mogli preživljavati.Pomalo nas brine u ovoj godini recesija u cijelom svijetu, kako izaći na kraj i biti od koristi.Grad i Županija za tri mjeseca prošle godine nisu uplatili ni kune.No mjesta očajanju nema,život je « borba» izdržat ćemo sve namete, sabur biti će uz pomoć Svevišnjeg bolje. Uspjeli smo pred samu novu godinu da nam Grad doznači sredstva za 9 mjesec 2010 god. Rad samo rad,naporan mukotrpan rad, može i mora polučiti rezultate.Moramo biti svugdje tamo,kao i do sada,gdje se govori o humanitarnom radu,gdje se može tražiti donacije za invalidne,bolesne i nepokretne osobe. Grad i Županiju nesmijemo ostaviti na miru jer jedino od njih do sada imali smo financijsku potporu.Pozivamo vas da nam svima bude zajednička briga kako bi bili od koristi ljudima koji ako ručaju nemaju večerati..                                                                                                                 Predsjednik                                                                                                               Hasan Čustović  Detalji...