Dragi prijatelji, u nizu značajki koji kroz dugi niz godina postepeno oblikuju nacionalno tkivo pojedinog naroda ili etniciteta, koji se manifestiraju kao bitne supstance jednog originalnog i zasebnog entiteta, posebno mjesto
sasvim zasluženo zauzima tradicija kao sukus kontinuiranog življenja na određenom teritoriju!

Ostale vitalne komponente tog vječno pulsirajućeg konglomerata kojega nazivamo narod ili etnos su pored, naravno nacionalnosti, jezik, religija, kultura, matična država, književnost itd.!

Ali da se vratimo našoj predloženoj temi TRADICIJI , sa tvrdim obećanjem da ćemo u najskorije obraditi i ostale kardinalne osobine i osobitosti u ovom slučaju bošnjačkog naroda! Zašto sam posegnuo prvo za Tradicijom kao fenomenom koji implicira naše trajanje u dubrovačkom regionu i koja bi trebala potsjetiti nekad samo i prigodničarski na trag našeg evidentnog postojanja!!!

Dakako da treba odmah istaknuti da mi kao priznati i poznati, povijesni i autohtoni europski i bosanski narod imamo hiljadugodišnju tradiciju i sve ostale gore spomenute atribute kada je u pitanju okvir i prostor naše pradjedovine BOSNE a sada Bosne i Hercegovine! Došavši na područje Dubrovnika i Južne Hrvatske, naši su pradjedovi, djedovi i očevi ljubomorno sačuvali fragmente te autohtnone tradicije tisućugodišnjeg bošnjačkog nacionalnog bitka koju su brusili i oplemenili brojni naraštaji Bošnjakinja i Bošnjaka u matičnoj domovini BOSNI! Međutim to nacionalno drago kamenje u posve različitoj civilizaciji i kulturi, kroz scile i haridbe razih društvenih i političkih sustava, neumitno je gubilo sjaj i pretvorilo se u nejasno i nemušto sjećanje i nostalgiju!

Da li smo mi dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci u stogodišnjem boravku na ovim prostorima pokušali stvoriti i jesmo li stvorili nešto što bi bilo nalik na dubrovačku bošnjačku tradiciju!? Demografska, gospodarska, kulturna, religijska, knjijiževna i svaka druga komponenta kojima smo pozitivno ozračili evo stogodišnji život Dubrovnika morala je nužno poroditi i bošnjačku dubrovačku tradiciju kao dio /makar i maleni/ plodne i bogate dubrovačke tradicije uopće!

Da gospodo mi smo i Dubrovkinje i Dubrovčani , mi s ponosom kažemo  da ovdje egzistiramo čitavo jedno stoljeće i kroz to vrijeme su ljudi sa imenima iz bošnjačko-muslimanskog kruga udarili pečat dubrovačkoj kulturi, književnosti i glazbi a tisuće drugih ugradili svoj znoj, krv i trud u razvoj i napredak najljepšeg Grada na svijetu! Pa kakve datume i događaje obilježavamo i slavimo mi dubrovački Bošnjakinje i Bošnjaci kao posebne i specifične dane koji bi deklarirali i dio naše dubrovačke bošnjačke prošlosti koji trebaju biti uporišta i stupovi naše dubrovačke bošnjačke tradicije!

Zato pozivam našu intelektualnu kremu /liječnike, kapetane, ekonomiste, pravnike, profesore i druge/ da evociramo našu tradiciju i apostrofiramo ono uistinu veliko što su dubrovački Bošnjaci darovali i daruju ovomu Gradu!

Za našu bošnjačku populaciju dovoljno bi bilo samo istaknuti barda novovjeke dubrovačke književnosti i teatra profesora Fehima Feđu Šehovića, genijalnog glazbenika Džemaludina Đela Jusića, glumca kao što je rahmetli Izet Hajdarhodžić, osnivača i dugogodišnjeg ravnatelja Folklornog ansambla Linđo g. Sulejmana Muratovića i druge koji su masivno obilježili dubrovačku knjževnu i kulturnu scenu u drugoj polovici minulog dvadesetog stoljeća!

Eto ta tradicija koja je neraskidivi dio dubrovačke tradicije uopće trebala bi nam biti nadahnuće da izađemo iz "skrivanja" i getoizacije i pokušamo spasiti taj značajni segment arhitekture našeg dubrovačkog ,bošnjačkog nacionalnog identiteta!

Vaš Šemsudin Brković,predsjednik BNZ DU I DNŽ